DNEVNIK IZ NORVEŠKE 1999

Kristiansand-Runde-Vestkapp-Geiranger

11.06. - 29.07.1999

Zapisi: Stojan Deprato

Za uvećati foto ili mapu klikaj na nju!

1. dan – 11.06.1999 - petak: San Maurizio (I) – Kappel (CH) - 436 km

        Carla i ja (72) smo krenuli u 11.35, iako je polazak bio programiran za 10.00. Ali sa Carlom......!?

         Po drugi puta idemo na daleki sjever, u Norvešku. Bili smo tamo pred 4 godine, u 1995-oj. Put je dug, samo do trajekta za Norvešku (u Danskoj) i natrag ima oko 4000 km, ali Norveška je toliko lijepa, da ju moramo ponovno vidjeti.

        Sva mjesta, otoci, fjordovi i slično, čiji su nazivi u dnevniku štampani crvenom bojom, naznačeni su i u priloženim mapama. Nažalost, još uvijek smo imali samo filmsku kameru - VHSc, (a ne digitalni foto aparat, kao kasnije za vrijeme putovanja u 2002-oj i iza toga), tako da nismo u stanju priložiti naše fotografije sa ovog putovanja.

          Vrijeme je lijepo, sunčano. Idemo sa istim camperom kao i pred 4 godine, postao je malo stariji, ima u točkovima nešto više km, ali nama je dobar i drag. Natrpali smo ga sa svime i svačime. Uzeli smo i gumeni čamac (Zodiac 2,60 m) sa veslima. Motor nismo htjeli uzeti. Osim gotovo svakodnevnog skidanja motora iz sanduka na krovu campera i ponovnog dizanja i spremanja (jer nemamo namjeru da se zaustavljamo duže od dvije noći na jednom mjestu), problem je još i u benzinu, koji ostaje u malom rezervoaru, ugradjenom u motor i koji kod horizontalnog položaja motora, može eventualno da iscuri i da poplavi sanduk. Ako nađemo kakav miran fjord, ići ćemo na vesla na 50 – 100 m od obale, na dubinski ribolov. Ni bicikle nismo ovaj puta uzeli, jer kod zadnjeg puta u Skandinaviju (1995), koji je trajao 51 dan, izložili smo bicikle za sve to vrijeme suncu, prašini i kiši, a upotrijebili smo ih samo jedan dan, u Stockholmu.

         Osim špageta, šuga (umak), ulja, octa i sličnog, ponijeli smo i nešto pive i vina. Jer riba bez vina, a ribu u Norveškoj namjeravamo jesti svaki dan, ne vrijedi.

         Put nas vodi kraj Milan-a, kroz Chiasso i San Gotthard do mjesta Kappel, gdje živi naš sin Davor. U 14.25 smo ušli u Švicarsku. Carla je na parkiralištu benzinske stanice prije Lugana  priredila fini ručak, u 16.40 smo prošli San Gotthard i ušli u kišu, ali na kratko. U 18.15 smo stigli u Kappel, ponovno sa kišom, koja je počela nešto prije našeg dolaska. Nakon fine večere kod Davora, spavanje u kamperu pred kućom u savršenoj tišini.

2. dan – 12.06.1999 – subota: Kappel (CH) – Steinberg (D) – 400/836 km

          Krasan sunčan i topao dan. Krenuli smo iza doručka u 10.00 sati za Basel i Frankfurt. U 10.45 smo ušli u Njemačku. Kod Karlsruhe-a veliki krkljanac na autoputu. Prevrnula se jedna prikolica i izgubili smo pola sata. Iza Mannheim-a smo se na jednoj servisnoj stanici trebali sastati sa Ullom i Herbertom, našim prijateljima iz kampa u Medulinu, ali nismo našli nikoga. U Steinberg, gdje stanuju Carlini rođaci Uschi i Werner, smo stigli u 15.30 na kavu. Došli su i njihov sin Jochen sa sinom Tobiasom. Ostali smo i na večeri i na ćakuli do pola noći. Iza toga spavanje u pokrajnjoj uličici. Mirno i tiho.

3. dan – 13.06.1999 – nedjelja: Steinberg (D) – Pinneberg (D) – 571/1407 km

          Ujutro smo se digli u 8.30, rominja sitna kiša. Doručak kod Uschi i u 10.10 smo krenuli za Pinneberg. Nakon 50-ak km prestaje kiša i do Pinneberga imamo krasno vrijeme i bez gužve na autoputu. Prolazimo Kassel, Göttingen, Hannover i Hamburg. Na jednoj benzinskoj stanici na autoputu kraj Göttingena Carla je priredila fini ručak: debele hrenovke sa senfom, izvrsno. U Pinneberg, kod Carline sestrične Rotraut i njenog supruga Waldemara, stižemo u 17.10. Gledamo na televiziji Grand Prix iz Canade (Schumacher se razbio sa svojim autom) i iza toga fina večera. Parkirani smo pred samom kućom i u 23.30 u krpe. Noć mirna i tiha, vedra i topla.

4. dan – 14.06.1999 – ponedjeljak: Pinneberg (D) – Hirtshals (DK) – 555/1962 km

          Krenuli smo za Hirtshals dosta kasno, tek u 10.45. Waldemar nam je dao na put lijepu posudu punu gulaša, kojeg je priredila Rotraut, jer je mislila da ćemo ostati dulje kod njih. Riješeni problemi za slijedeća dva dana! Kupili smo još nekih sitnica u Penny-marketu i krenuli autoputom za Flensburg. Vrijeme krasno, sunčano. Granicu smo prešli oko 14.00 sati. Nakon 30 km skrenuli smo sa autoputa u 7 km udaljeni Aabenraa. Tu smo kraj lučice jedriličarskog kluba ručali i istovremeno promatrali dizanje iz mora jedne lijepe jedrilice.

          Iza toga smo nastavili kroz Kolding, Århus i Aalborg za Hirtshals, gdje smo stigli oko 20.00 sati, uvijek po lijepom vremenu. Otišli smo u Color Line i uspjeli dobiti tickete za Kristiansand za noćas u 00.45. Nismo imali nikakvu rezervaciju, mislili smo putovati sutra, po danu, u 15.45, ali nije bilo mjesta. Po noći je vožnja duža, traje 6.15 sati, biti ċe dugotrajno prospavati na nekoj stolici. Pokušati ćemo ostati u camperu i prespavati na našim krevetima. Napunili smo još rezervoar naftom (ovdje je jeftinija) i parkirani u ribarskoj lučici večerali srpski pasulj (konzerve, koje smo kupili u Njemačkoj). Nakon toga smo odspavali pola sata.

5. dan – 15.06.1999 – utorak: Hirtshals (DK) – Kristiansand (N) – Farestad (N) – 82/2044 km

          U 00.15 smo se ukrcali u trajekt M/S «Christian IV», u 00.35 smo parkirali naš camper u utrobi broda, a u 00.45, točno po voznom redu, smo krenuli prema Norveškoj. Bilo je prilično naporno, jer smo bili umorni od vožnje iz Pinneberga (555 km), a na brodu se je, osim u skupim kabinama, moglo spavati samo u foteljama (ako ih nađeš slobodne) ili na klupama. Probali smo ostati u camperu, ali su nas izbacili van, nitko ne može ostati u autu.

          Točno u 7.00 smo pristali u Kristiansand i prošli sve carinske kontrole bez kontrole!! Super! Otišli smo do jednog parkirališta za campere i uz more doručkovali.  Ja sam imao neke probleme sa vidom, vidio sam nekakvu duplu sliku, nadao sam se da je to od umora i neprospavane noċi (kasnije sam ustanovio da je to od toga, što sam jučer vozio 555 km sa naočalima sa prejakom dioptrijom).

          Nakon doručka smo krenuli preko Vågsbygda za Langenes, gdje nismo našli zgodno parkiralište, pa smo proslijedili kroz Tangvall, Søgne i Oftenes za Trysnes. Tu smo se u fjordu parkirali uz neki jedriličarski klub, ali nam se nije sviđalo, pa smo krenuli dalje do mjesta Ålo, gdje smo parkirali uz samu cestu, na jednoj stijeni 30 m vertikalno iznad mora, sa prekrasnim pogledom na fjord i otočiće.

          Vrijeme jako lijepo (cijeli dan), tako da je panorama iz našeg restorana bila fantastična, kao iz nekog nebodera. Nakon nekog vremena smo vidjeli jedan ribarski brod, koji se je vraćao kroz fjord u luku. Sišli smo na njegovo pristanište i kupili dvije debele lokarde u ukupnoj težini od 1,2 kg. Carla ih je pripremila za ručak, a iza toga smo se pobrali u krevete na odmor, bili smo umorni od neprospavane noći. Ali ne za dugo, nakon sat i po smo bili budni. Sišao sam do mora, probao loviti, ali ni trzaja.

          Oko 18.00 smo krenuli dalje i kroz Tånevik, Eld, Harkmark, Eigebrekk i Tregde stigli (preko mosta) u Farestad na otoku Skjernøy, gdje smo se parkirali pred kapelicom, na tihom parkiralistu uz more. Prije večere kratka šetnja, a onda je Carla napravila finu paštu sa gulašom, a onda u krpe. Moj vid još uvijek nije u redu.

6. dan – 16.06.1999 – srijeda: Farestad – 0/2044 km

          Svanuo je lijepi dan. Oko 10.00 smo krenuli sa našeg parkinga (++) na jednu turu pješačenja po otoku. Uzeli smo kameru, foto aparat i naravno pribor za ribarenje, 2 jabuke i 3 keksa, ali ni kapi vode, što nam se je kasnije osvetilo. Prešli smo preko pješačkog visećeg mosta (U) i nakon pola sata došli do uvale, gdje su mještani sagradili vrlo lijepe drvene platforme (P) za sunčanje!! Nastavili smo se verati po stijenama, susretali ovce sa janjčićima i nakon 1 sata planinarenja stigli do južnog rta otoka. Tu smo se zaustavili i sunčali (S). Svuda naokolo mali otoci, koji imaju okrugle stijene bez oštrih rubova, čak i neposredno kraj vode. Izgleda da erozija mora ovdje ne funkcionira. More je bilo puno meduza. Probao sam ribariti, uhvatio sam dva lyra (sličan našem osliću, merluzzo giallo, Pollack), jedan je bio prilično lijep, ali ništa više. Nastavili smo sa planinarenjem i veranjem po stijenama, pješačke staze nije bilo, uzduž cijele južne strane otoka. Konačno smo na jedvite jade pronašli stazu i stigli u camper u 17.30, mrtvi umorni i živi žedni, nakon 7 sati veranja po stijenama, po suncu i bez kapi vode. Za večeru pašta i ostatak gulaša, izvrsno! Spavanje u miru i tišini.

7. dan – 17.06.1999 – četvrtak: Farestad – Lindesnes – 56/2100 km

          Digli smo se u 8.30 i odmah iza toga je počela sitna kiša. Oko 10.00 smo krenuli po kiši, sa namjerom da navečer stignemo na slapove Lyngdal-a (pad od 36 m). Nakon 15 km smo stigli u Mandal, mali lučki gradić i zaustavili se pred ribarnicom, gdje je Carla kupila 2 fileta od lokardi sušenih na dimu i jednu lijepu porciju malih račića (gamberetti), izgleda već obarenih. Ja sam se malo protivio, jer kupovati ribu uz ovakvog ribara je grijeh (!), ali Carla je htjela biti sigurna, a padala je i kiša. Nakon toga smo nastavili dalje za Vigeland i kroz Snig i Lone za Høllen, gdje je Carla odlučila da idemo vidjeti rt Lindesnes, najjužniju točku Norveške, gdje smo stigli u 13.30.

          U Vigelandu nas je ostavila kiša, ovdje je opet počela. Odmah smo se popeli na svjetionik (ulaz 20 NOK/osoba), kiša je pojačala, sa jakim hladnim vjetrom. Snimali smo filmskom kamerom, ali nije bilo ugodno. Oko svjetionika se nalaze ostaci njemačkih topovskih gnijezda iz drugog svjetskog rata. Svjetionik je iz 1916, sada je moderniziran. Prvi svjetionik je bio izgrađen oko 1616 (?) na ugljen, kasnije na loj itd.

          Nakon obilaska svjetionika smo se ponovno spustili u camper, kiša je prestala, Carla je pripremala ručak, a ja  sam otišao u malu lučicu baciti blinker i nakon 5 minuta sam dignuo jednog lyra od 70 cm. Meso od lyra je bijelo, vrlo ukusno i lagano. Jasno, ogromno veselje. Za ručak smo imali ribu od jučer i filete od lokardi.

          Po podne po divnom suncu i jakom vjetru smo otišli ponovno u ribolov. Lučica je bila puna Nijemaca sa štapovima, ali ribi ni glasa. Napustili smo lučicu, otišli na stijenje i digli još tri manja lyra (prva Carlina riba) i dva lijepa seja (morski losos, salmone del mare, merluzzo nero, Köhler), vrlo ukusna bijela riba. Oko 20.00 smo se po suncu ponovno popeli na svjetionik i uživali u prekrasnim bojama sa zapada i ogromnom oceanu, a za večeru smo pojeli naš popodnevni ulov. Veliki lyr je u frižideru za sutra. Prespavali smo na parkiralištu ispod svjetionika, u miru, ali sa brundanjem zapadnjaka.

8. dan – 18.06.1999 – petak: Lindesnes – Loshamn – 86/2186 km

          Svanuo je ponovno lijepi dan, pun sunca i sa laganim vjetrom. Spremili smo se za odlazak, ali oko 10.00 sam odlučio da opet probam loviti u lučici, dok Carla opere suđe. Nakon trećeg pokušaja sam opet digao krasnog lyra i iza toga ništa. Sa ulovom sam se vratio u camper, ali na suprotnoj strani lučice, u jednom malom zaljevu, vidio sam galebove kako pikiraju u more i love. Rekao sam Carli da odgodi odlazak, izverao se nekako preko stijenja u zaljev i počeo loviti. Išlo je kao ludo, jedna riba za drugom. Došla je i Carla i počela loviti, ali malo neoprezna u zanosu lova je ostala bez blinkera. Odmah je počela čistiti ribu na glatkoj stijeni kraj mora, a ja sam nastavio sa lovom. U roku od cca 1,5 sata smo digli 19 riba, sve sami sejevi. Morao sam prestati, jer smo lovili na obali, koja je imala pojas od dva do tri metra algi i kada smo vukli ribu, koji puta je riba odvukla blinker pod alge (imali smo vrlo kratke štapove, oko 1,2 m) i onda je nastao problem. Ako se blinker zakvači u alge onda tu nema spasa. Izgubili smo tako tri blinkera, ali Carla je već i tako protestirala kuda ćemo sa tolikim ribama. Sve u svemu imamo više od 5 kg riba! Kada smo krenuli natrag u camper, galebovi su navalili na glave i iznutrice od očišćenih riba, koje je Carla ostavila na kamenu i u deset sekundi sve je bilo čisto.

          Stigli smo pred camper i dok Carla je snimala mene sa ulovom, skupili se turisti i gledali bogati ulov, a jedan švedski par se je dao od Carle pozvati na ručak. Ručak je bio jako dobar i Kerstin i Björn su bili jako zadovoljni. Pašta sa šugom, sejevi, kava i slatko!

          Nakon što smo poslali poštu, krenuli smo dalje, ali tek u 17.30. Zaustavili smo se u marketu u Høllen-u (Spangereid), da kupimo hranu i nove blinkere. Nastavili smo kroz Jåsund i Lyngdal prema slapu Kvellandsfossen, ali ga nismo pronašli i vratili se natrag u Lingdal, a odavde za Farsund, proslijedili za Vanse, skrenuli u lijevo i stigli u Loshamn. Mala luka, koja je nekada bila sjedište norveških gusara. Stigli smo u 20.30 i parkirali se na malom parkiralištu pred ulazom u mjesto, gdje je zabranjen ulaz za automobile. Parkiralište u zelenom, krasno i tiho. Carla je za večeru priredila super rižoto od račića iz Mandal-a, dobro smo ga zalili vinom i spavali kao zaklani.

9. dan – 19.06.1999 – subota: Loshamn – Flekkefjord – 87/2273 km

          Digli smo se tek u 10.00, rominjala je sitna kiša i nakon doručka smo otišli u ovo simpatično i uredno mjestance, sve posnimili i vratili se na parkiralište.  Tu smo našli jedan novodošli camper sa Nijemcima, koji su se jako razveselili kada smo im poklonili 4 lijepa seja. Krenuli smo tek iza 12.00 prema Vanse i tu smo dosta lutali (putokazi su vrlo loši) dok smo pronašli cestu 465 za Kvinesdal, koja ide uz obale Fedafjorden-a, ali se stalno i vrlo strmo penje ili silazi, sa mnogo zavoja. Na putu za Kvinesdal smo opet poklonili 4 ribe jednom paru sa prikolicom. On je isto ribario, ali imao je samo jednu sitnu ribicu, pa smo im se smilovali (!), a mi sada imamo razlog za novo ribarenje. Stalno je kišilo.

          Prošli smo kroz Hoveland, Sande, Åpta i Guse, stigli u 16.30 u Kvinesdal, skrenuli gotovo za 180° u lijevo, uzeli E39 i vratili se drugom obalom fjorda kroz Feda i Nuland u Flekkefjord, gdje smo stigli u 17.30.  Napunili smo tank sa naftom i sve rezervoare do vrha sa vodom i parkirali na parkiralištu u luci uz sam molo, sa krasnim pogledom na more i fjord.

         Za večeru smo pojeli krasnog, velikog lyra (znatno iznad 1 kg) iz Lindesness-a. Bio je vrlo ukusan. Prije toga fina maneštra od povrća i jasno sve smo dobro zalili vinom. Spavanje nije bilo baš jako uspješno, jer skoro cijelu noć su dolazili i odlazili sa parkirališta automobili sa mladim ljudima i sa upaljenim radiom na maksimumu (subota!!). A osim toga smo imali mali neverin, a nakon toga jaki vjetar i pravi prolom oblaka. Izgledalo je da netko baca kante vode na krov campera. Nakon toga je u noći na rivu došao i otišao jedan poveći brod sa jako bučnim motorima i pobrkao nam sne.

10. dan – 20.06.1999 – nedjelja: Flekkefjord – Skadberg – 89/2362 km

          Kišilo je do 9.00. U 10.00 smo izišli, prošetali se po mjestu i snimali. U 11.30 smo krenuli sa 44 za Egersund. Nešto prije mjestanca Åna-Sira smo skrenuli u lijevo prema naselju Roligheten, da probamo ribarsku sreću na uskom ušću dugačkog Lundevatnet fjorda. Ali ništa, osim što sam negdje na morskom dnu zakvačio jednu granu i riskirao da izgubim blinker! Krenuli smo dalje, uzverali se strmom cestom do Hauge i oko 14.00 stigli na jedno parkiralište (F) uz more, na 5 km pred Egersund-om. Putem smo imali sunce i plavo nebo, miješano sa kišom, pravo aprilsko vrijeme. Divni pejsaži, jezero do jezera, ali jedno iznad drugoga na raznim nadmorskim visinama, sve puno zelenila ili stijena, ali zaobljenih i glatkih.

          Na parkiralištu smo ručali, a iza toga smo uz obalu probali loviti. Digli smo 4 seja, a 5 ih je ispalo sa blinkera, kada su bili već iznad vode. Za vrijeme ribolova nas je oprala kiša. Nastavili smo, došli u Egersund, ali smo proslijedili dalje, htjeli smo do rta Ysterbrod, gdje je veliki svjetionik, ali tamo nije bilo nikakvog parkirališta. Vratili smo se prema Egersundu i nešto prije mjestanca Skadberg se parkirali na jednom travnatom parkiralištu sa oznakom: Zabranjeno za campere. Ali to je vjerovatno bila oznaka za ljeto, kada se ljudi dolaze sunčati i možda i kupati, jer je u blizini lijepa plaža. Danas, osim nas, nema nigdje žive duše. Išli smo se prošetati po plaži, opet sam vidio galebove u pikiranju, vratio se brzo po pribor u camper i sa jedne stijene (=), u relativno plitkom moru, za pola sata digao 16 sejeva. Carla je počela protestirati da je dosta, ali bilo je kao u filmu, ribe su išle kao muhe na med. Frižider je sada prepun izvrsne ribe, opet ćemo morati tražiti nekoga, kome možemo pokloniti ribu.

          Za večeru, uz bubnjanje kiše po krovu, pojeli smo, nakon fine tople juhe, 4 seja od popodne. Jasno uz vino. Noć tiha i spokojna, uz tu i tamo, za promjenu, po koja kiša.

11. dan – 21.06.1999 – ponedjeljak: Skadberg – Jørpeland – 171/2533 km

          Ujutro smo se digli po sunčanoj kiši i u 12.50 krenuli prema Egersund-u, ali prije mosta smo skrenuli u desno i u trajektnoj luci posjetili ured Fjord Line, koja drži vezu Bergen – Egersund – Hanstholm. Cijene su povoljnije od onih od Color Line (Hirsthals – Kristiansand). Vjerovatno ćemo u povratku koristiti ovu liniju. Uzeli smo u Egersund-u hranu u marketu i u 13.50 krenuli konačno prema sjeverozapadu, još uvijek sa 44. Vrijeme je lijepo i bez kiše. Zaustavili smo se na jednom malom parkiralištu uz more, gdje sam doveo u red prozore na krovu (pokrio sam sumnjiva mjesta nekakvim uljenim kitom), koji su na privršćenju nutarnjih ručki propuštali vodu i sada kiša može padati koliko hoće. Iza Brusand-a je počela ravnica, niska obala, sve puno zelenih livada, koje su omeđene gromačama. Čitav obalni pojas je pun velikog kamenja i ljudi su ga očistili sakupivši kamenje u gromače, kao kod nas u Primorju. Samo što se ovdje unutar gromača nalazi zelena trava, koje u Primorju, sa puno sunca i malo kiše, nema. Interesantno je, da ravna i niska obala, iako pod udarom valova i to vjerovatno velikih, nije pjeskovita sa plažama, već puna velikog kamenja, bez stijena.

          Nastavili smo pokraj Varhaug-a, kroz Vik, Bore, Sola i Tananger. Ušli smo u Stavanger u 17.15. Carla je htjela da se negdje zaustavimo i razgledamo grad, ali nismo pronašli mjesto za parkiranje i krenuli smo dalje kroz Sandnes i Vatne za Lauvvik, gdje smo stigli u 18.45 i uzeli trajekt za Oanes. Pola sata kasnije smo stigli u Jørpeland i parkirali se na krasnom mjestu na rivi. Carla je za večeru pripremila 6 sejeva, za Bogove. Sutra imamo u programu popeti se na Preikestolen.

          U 23.10 smo najednom čuli galebove, kako dižu dreku u luci. Pojurio sam da vidim šta je i odmah se vratio po moj ribarski pribor i kod drugog bacanja sam već imao lokardu od preko 0.60 kg. Došla je i Carla i za pola sata smo imali još 4 velike lokarde, a na kraju sam ja još digao jednog torska (bakalar, merluzzo bianco, Kabeljau, Dorsch) od cca 1,5 kg. Vratili smo se u camper iza ponoći, umorni, ali zadovoljni.

12. dan – 22.06.1999 – utorak: Jørpeland – 69/2602 km

          Jučer predvečer je pala kratka kiša i bili smo zabrinuti, da li ćemo uspjeti da odemo na Preikestolen (1) (propovijedaonica, pulpito-it, Kanzel-nj). Jutros nas je dočekalo sunce, ali u smjeru Preikestolen-a su bili prijeteći oblaci. Ipak smo krenuli, ali na pola puta nas je dočekala kiša. Došli smo na parkiralište, odakle treba pješačiti cca 2 sata i odustali. Po ovoj kiši je opasno verati se po kamenju ili stijenama. Probati ćemo sutra, a ako bude opet loše vrijema, na povratku. (Vidi Norveška 2002 - 10.06.02)

          Napravili smo izlet prema Tau i dalje za Alsvik, a iza Fiska smo se zaustavili uz more i ručali. Nakon pola sata su naišli Ferdi i Leonie, sa kojima smo noćas bili parkirani na rivi u Jørpeland-u i zajedno smo ručali uz finu juhu od torska. Kada su oni nastavili prema sjeveru, Carla i ja smo bacili blinkere. Carla je digla jednoga seja, a ja lijepu, veliku lokardu.

          U 19.00 smo se vratili u Jørpeland i opet parkirali na rivi. Jørpeland ima lijepu centralnu ulicu sa dobro opremljenim dućanima i marketima. Kupili smo dvije karte južne Norveške (1:350.000) za 130 NOK.

13. dan – 23.06.1999 – srijeda: Jørpeland – Tittelsness – 256/2858 km

          Digli smo se oko 10.00 i u 11.00 smo krenuli za Preikestolen, ali i danas smo morali odustati. Vrijeme je bilo bolje nego jučer, ali vrhovi brijegova su bili u magli. Bilo je prilično oblačno, sivo (neprikladno za fotografiranje), mokro i sklisko. Definitvno smo odgodili penjanje na stijenu i odlučili da to napravimo u povratku.

          Krenuli smo konačno dalje. Da skratimo put uputili smo se iz Jørpeland-a  ravno na sjever preko mjesta Leitet, kraticom za Bjørheimsbygd. Nažalost, to ne preporučamo nikome. Jako strmi usponi i silazi, uska cesta i 50% bez asfalta. Ipak nekako smo stigli na cestu 13 i krenuli uz krasno jezero Tysdalvatnet, dugo 9 km. Cesta uz jezero je dosta uska (na planinskom strmom boku) i kod mimoilaženja sa vozilima, koja su dolazila ususret, trebalo je pronaći proširenja za prolaz.

          U Norveškoj su mnoge ceste uz more građene na strmim padinama planina i izgradnja cesta je sigurno skupa. Norvežani su pribjegli rješenju, da grade dobre ceste, sa kvalitetnim gonjim slojem, koje su relativno uske, ali stoga i jeftinije, a na svakih 100 – 500 m, ovisno o ravnoj ili krivudavoj cesti, imaju proširenje za mimoilazak vozila. Često su zavoji, koji se nalaze izbočeni prema moru, isto tako prošireni i omogućuju prolaz. Nepisano je pravilo na uskoj cesti, onaj koji je bliže proširenju skreće i čeka prolaz drugoga. I ceste u unutrašnjosti, ako su manje važne, su uske, ali obavezno sa proširenjima.

          Prošli smo kroz Tveit e Årdal  i u 12.50 stigli na trajekt u Hjelmelandvågen. Po cijelom putu smo imali krasno sunčano vrijeme, za razliku od planinskog, oblačnog vremena na Preikestolen-u. Trajekt za Nesvik nam je pobjegao pred nosom, a onda se nije vratio već je iz Nesvik-a otišao za Skar, vratio se u Nesvik i tek onda došao po nas. Ja sam u međuvremenu ribario, zakvačio jednog krasnog lyra, ali na izlazu iz vode se je otkvačio i zbrisao. Tek u 14.00 smo konačno krenuli za Nesvik i nastavili odatle za Sand. Opet promašaj, došli smo u Sand upravo kada je trajekt otpuštao cime i kretao na suprotnu stranu Sandsfjorden-a. Dok smo čekali nebo se je naoblačilo, počela je kiša. Ovdje sam prvi puta u Norveškoj čuo grom. Prošli puta (1995) u 50-ak dana smo imali bezbroj promjena od sunca na kišu i obratno, čak i dva tri puta dnevno, ali nikada nismo vidjeli munju ili čuli gromove. Danas prvi puta!

          U 15 40 smo konačno krenuli trajektom i nakon 15 minuta pristali na rivu na drugoj strani fjorda. Krenuli smo po 46, uhvatili malo kiše i sitne tuče, stigli u Vikedal, gdje smo skrenuli u desno na uski, ali asfaltirani put i nakon 8 km smo stigli do malog, ali lijepog i interesantnog slapa Låkafossen. Na polovici svog pada slap je «premošten» jednom ogromnom, srušenom stijenom, a u srednjem vijeku je ta stijena služila kao most za prijelaz ljudi, konja i stoke sa jedne obale slapa na drugu, koji prolazi i buči ispod stijene. Tunel pod stijenom je širok cca 3 m, visok 7-8 m, količina protoka vode je znatna i vrlo šumna. Sada se na vrhu slapa nalazi mali betonski most.

          Vratili smo se u Vikedal i kroz Sandeid i Knapphus stigli u Skjoldastraumen, uski prolaz kroz Skjoldafjorden. Tu smo se zaustavili kod mosta i ja sam digao dva lijepa seja od po pola kg. Krasno, toplo i sunčano. Oko 20.00 smo nastavili za Grinde i tu smo skrenuli na desno prema sjeveru, u smjeru Bergen-a. Prošli smo Våg, Førde i došli do trajektne luke Valevåg, gdje smo morali uzeti trajekt za Leirvik (u 2002 - naše buduće putovanje - ovdje više neće saobraćati trajekt za Leirvik, vec podmorski tunel). Trajekt nismo našli, tako da smo se vratili malo natrag (3 km) i skrenuli u Tittelsness, gdje smo se u 21.30 parkirali iznad krasnog malog zaljeva sa lučicom. Za večeru dvije velike lokarde (jedva smo ih pojeli) i u 22.40 otišli na ribarenje u lučicu. Digao sam ponovno veliku lokardu i 3 seja. U 23.40 smo bili u camperu i igrali karte do 1.30. Još je bio dan!

14. dan – 24.06.1999 – četvrtak: Tittelsness – Ølve – 114/2972 km

          Digli smo se u 10.00 po lijepom vremenu, doručkovali, očistili camper i ribu i oko 13.00 otišli na dužu šetnju uz istočnu obalu, prema mjestu Holsvik . Vratili se oko 15.00, ručali, a iza toga probali loviti u lučici. More je bilo puno bijelih meduza, na hiljade, od lova ništa. Blinker nam je stalno kvačio meduze, toliko ih je bilo, jedna kraj druge ili iznad ili ispod druge. Vrijeme je toplo, sunčano, malo vjetrovito.

          U 17.00 smo ostavili Tittelsness, u 17.15 smo stigli u Valevåg i stavili se u red za trajekt, koji je stigao nakon 10 minuta. Odmah smo se ukrcali za Skjersholmane. Prijelaz traje 30 minuta. Na brodu smo sreli tri Kosovca, izbjeglice Albanci, 3 mjeseca su tu, ne rade, primaju pomoć i dobro su obučeni.

          U Skjersholmane smo se iskrcali na otok Stord i krenuli  cestom 545 prema sjeveru kroz Sagvåg i Fitjar za Sandvikvåg,  luku za trajekte prema Bergenu, koja se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu otoka. Odavde smo se spustili na jug po istočnoj obali otoka kroz Vistviki. Prije lučice Jektevik smo se zaustavili u 19.30 u jednom kampu i za ukupno 10 NOK obavili fino tuširanje. U kampu smo sreli i prve Talijane, jedan bračni par iz Alessandrie, koji jure već treći puta za Nord kap. Poklonili smo im tri seja i veliku lokardu, a oni nama litru pinota. Pred 4 godine smo na Lofotima za vino dobili ribu, a sada za ribu dobivamo vino!!! U 21.00 smo se spustili u luku Jektevik, da uzmemo trajekt za Hodnanes, na otoku Tysnesøy. Imali smo 45 minuta vremena i Carla je pripremila za večeru zadnje preostale ribe, ali imamo još nešto u frizeru i moramo se pobrinuti za novu.

          U 21.45 smo krenuli trajektom i za 15 minuta smo stigli u Hodnanes i odmah krenuli dalje. Iza mjesta Flatråker smo se zustavili na dnu krasnog, ubavog zaljeva ispod mjesta Holm i probali loviti. Ja sam digao jednog manjeg seja, a Carla 4 lyra, od kojih 2 velika. Tu smo htjeli prespavati, ali bilo je komaraca, a možda i malo osamljeno mjesto, pa smo u 24.15 nastavili za Tusnes, ali nigdje nismo našli parkiralište. Nastavili smo dalje i iza krasnog i visokog mosta, i nakon dugog tunela, smo probali sići u Stussvik, ali cestica je bila preuska i opet smo nastavili dalje. Oko 1.45 smo konačno pronašli krasno, prazno parkiralište, na rubu malog mjestanca Ølve, pred crkvom i lijepim, zelenim grobljem. U Norveškoj su crkve gotovo uvijek okružene grobljem, obično su na rubu mjesta i imaju lijepo parkiralište. Po noći je naravno uvijek prazno i mi smo ga često koristili za prenoćište. Ovo pakiralište je bilo malo koso, ali mirno, mrtvaci ne prave buku. Zamračili smo sve prozore, jer ovdje je i po noći uvijek dan i .... laku noć!

15. dan – 25.06.1999 – petak: Ølve – Eikelandsosen – 59/3031 km

          Digli smo se po običaju i doručkovali tek oko 10.00. Krasan sunčan dan. Carla je otišla u kratku šetnju, a oko 12.00 smo otišli uzeti naftu. Na izlasku iz servisa smo ponovno sreli Ferdy-a i Leonie, koji su u ova dva dana prošli masu kilometara po unutrašnjosti i sada idu prema Bergenu. Krenuli smo natrag prema mostu između otoka Tysnesøy i kopna, preko koga smo prošli noćas. Sada smo htjeli snimati panoramu sa mosta, što noćas naravno nismo mogli. Iza toga smo sa 549 krenuli put sjevera i zaustavili se oko 15.00 na moreuzu (++) pred Sandvor-om, ručali i nakon toga se spustili pod most na ribolov. Carla je digla jednog većeg lyra, a ja tri manja seja i onda sam zakvačio ogromnog torska. Uspio sam ga dovući skoro do površine, borio se je i okretao, u jednom momentu sam mu vidio žuti trbuh i onda je sve pretrgao, odnio blinker i nestao. Mora da je bio ogroman, jer sam uspio da ga dignem najviše do 1 m ispod površine i dalje ni makac. Vrijeme je bilo prekrasno.

          Oko 18.00 smo krenuli dalje kroz Baldersheim, kod mjesta Kilen smo izbili na 48 i oko 20.00 se parkirali na malom, ali lijepom travnatom parkiralištu uz samo more u Eikelandsosen-u. Grupa od 6-7 mladih srednjoškolaca (od oko 18 godina) je sjedila uz more i pristojno nas pozdravila. Poklonili smo im litru vina, a Carla je nakon toga s njima čavrljala na engleskom. Kada su popili vino, htjeli su da im još malo “prodamo”, ali ništa od toga!

          Za večeru riba! Htio sam ribariti, ali ni trzaja. Čudna stvar, ovdje u moru nema ni jedne meduze, a do sada ih je bilo posvuda na hiljade. Vrijeme još uvijek prekrasno.

16. dan – 26.06.1999 – subota: Eikelandsosen – Krossøy – 156/3187 km

          Digli smo se oko 9.30. Sunčano, vedro, bez oblaka. Otišli smo u obližnji market,  kupili hranu i ribolovni pribor. U 12.00 smo krenuli sa 48 po dosta oblačnom vremenu prema Bergenu, ali u Bergen bi htjeli doći tek u ponedjeljak, jer subotom i nedjeljom je dosta toga zatvoreno.

         Put nas je vodio kroz Tysse, gdje smo izbili na 7, a kod mjesta Trengereid smo ušli na glavnu cestu E16. Zatim via Indre, Arna i Assane gdje smo skrenuli u desno (u lijevo je za Bergen) na E39, zatim smo prešli veliki most iznad fjorda Osterfjorden (mostarina 45 NOK). Prošli kroz Knarvik i krenuli cestom 57 na sjever za Lindas i Fonnes. Ovdje smo skrenuli u lijevo na 565 i u  16.00 smo se zaustavili u jednoj maloj lučici kod Oksnes-a na samom sjeveru otoka, ručali i iza toga otišli u ribolov.

         Bilo je krasno sunce i toplo, imao sam samo donju majicu, Carla grudnjak. Digao sam samo dva seja, a onda smo se vratili, popili kavu i krenuli dalje u 21.30. Prešli smo most i nakon par km skrenuli u desno prema Krossøy-u. Uska cesta, ali asfaltirana, ide sa otoka na otok, prekrasni pejsaži krasnog arhipelaga. U Krossøy smo stigli oko 22.00, na kraj ceste, koja završava odmah iza novog mosta, sagrađenim pred par godina, kojim je i taj krajnji otočić povezan sa kopnom. Do 23.30 smo uživali u suncu na horizontu i divnim bojama oblaka, osobito Carla, koja se je posvetila snimanju. Iza toga je Carla počela pripremati večeru, koja je završila oko 1.00 u noći. I konačno u krpe, počelo je kišiti.

17. dan – 27.06.1999 – nedjelja: Krossøy – Straume – 20/3207 km

          Tokom noći je lagano kišilo, ujutro je granulo sunce, istina sa oblacima, ali vrijeme je lijepo. Digli smo se kasno, doručkovali u 12.00. Oko 13.00 smo sreli jednog starijeg gospodina, koji nam je ponudio da uzmemo njegovu barku na vesla i da odemo loviti malo izvan zaljeva. Prihvatili smo sa oduševljenjem, poklonili mu odmah 2 l vina, obukli se, uzeli pribor, ukrcali se u barku, a ja uzeo vesla. Barka nije bila baš od onih laganih za veslanje, ali sam izdržao, obišao jedan otok i izveslao ukupno oko 2 km. Carla je na panulu digla jednog uer-a (Rotbarsch) od 0,3 kg, a ja dovukao do barke 3 seja, ali kod dizanja iz vode su se sva trojica oslobodili i nestali. Usto nas je odmah nakon polaska uhvatila kiša, na sreću smo imali žute gumirane kabanice, ali sve u svemu nije bilo ugodno. Sa vanjske strane otoka je bio otvoreni ocean, veslanje je bilo dosta naporno, struje i valovi, ribolov nije bio ono što smo mislili. Vratili smo se nakon sat i po natrag, prokisli i promrzli, sa jednom ribicom!! Sranje od doživljaja, odnosno ribolova, a vlasnik čamca nam je rekao da se uz obalu love male ribe, a vani velike? Ha, ha, ha!! Ovaj puta ribolov na otvorenom oceanu nije pružio ono što smo očekivali, ali krivnja je i u lošem vremenu. Nakon ručka smo probali loviti pod mostom, digao sam tri seja i dva odmah vratio natrag u more (bili su premali).

          Krenuli smo, po suncu, oko 19.15 prema Bergenu, sa 2 ulovljene ribe. Kod Straume smo prešli preko vrlo visokog mosta Fosnstraumbrua iznad Fosnstraumen na otok Radøy i odmah iza mosta se spustili do obale. Tu su vrlo jake struje i brzaci, ali i mnogo svakovrsnih čamaca, koji plove po tjesnacu i love. Jasno treba imati i dobre motore, jer struja se ne šali. Parkirali smo na cca 1 km od mjesta Straume, na južnoj strani mosta, uz more i pokraj male lučice. Otišli smo do brzaca ispod mosta i probali loviti. Bio sam slabe sreće i digao samo jednog seja. Oko 23.45 sam se vratio u lučicu i našao Carlu, koja je pola sata prije napustila brzace pod mostom, kako na rivi muku muči da izvuče jednog velikog seja, koji joj je odvukao udicu i povraz pod rivu i zamotao sve oko nekog stupa. Pomogao sam joj da izvuče njenu ribetinu, a onda sam i ja počeo loviti sa rive. Za kratko vrijeme sam izvukao 11 sejeva, od kojih je jedan imao ¾ kg. Išlo je opet kao ludo, izvlačio sam ribu za ribom, dok nije Carla rekla: dosta! Nije znala kamo sa tolikom ribom, trebalo ju je i čistiti, a bila je već i ponoć, iako ne i noć. Danas smo ipak ukupno digli oko 6 kg ribe. Večerali smo u 0.30 i najeli se ribe do sita! Carlin Rotbarsch je bio izvrstan! Spavanje u savršenoj tišini.

18. dan – 28.06.1999 – ponedjeljak: Straume – Bergen – 62/3269 km

          Digli smo se malo ranije, oko 8.15, da stignemo pravovremeno u Bergen, gdje namjeravamo ostati najmanje dva dana. Vrijeme je lijepo. Krenuli smo u 10.20, u Bergen smo ušli u 11.45 po laganoj kiši. Ulaz u grad stoji 5 NOK. Pogriješili smo cestu i umjesto uz more, ušli smo u dugi tunel od 3-4 km, koji služi i kao zaobilaznica grada. Kada smo konačno izišli iz tunela, morali smo se vratiti natrag kroz grad na suprotnu stranu do specijalnog parkirališta za campere (P). Oko 12.10 smo se smjestili na parkiralištu i našli krasno mjesto odmah uz more. Parkiralište (ali ne camping!), prihvaća samo campere, ima tuševe sa toplom vodom, mjesta za pražnjenje kemijskih WC-a, priključke za struju, pitku vodu itd. Cijena je 100 NOK za 24 sata, mjereno od dolaska.

          Carla je zaboravila ocat kod kuće i ja sam uspio da promijenim ribu za ½ litre octa od jabuka. Ovdje se može kupiti samo francuski ocat, ali strašno skup. Kraj nas su parkirani Roberto i Ingrid iz Coma. I od Ingrid smo dobili octa, a poklonili smo im 4 lijepa seja. Iza ručka smo otišli u grad, padala je kiša, sijalo je sunce, više kiša, manje sunce. Prošli smo cijeli grad. Bergen je veoma lijepi grad. Sviđao nam se je osobito stari dio grada sa malim drvenim kućicama, sve lijepo obojene. Vidjeli smo riblju tržnicu na otvorenom (+), na rivi, zatim jedan krasni park, modernu novo otvorenu robnu kuću, luku, ali gnjavila nas je kiša i nismo mogli mnogo uživati u lijepim bojama grada i prirode. Oko 19.00 smo se vratili umorni na parkiralište. U 20.00 smo imali izvrsnu riblju večeru, a iza večere su došli Ingrid i Roberto na kartanje. Igrali smo tris (Machiavelli) do 24.00 uz fino francusko vino. Cijelu noć je kišilo i prozori na krovu su ponovno počeli propuštati. Sutra treba ponovno popraviti, ali ovaj puta propisno.

19. dan – 29.06.1999 – utorak: Bergen – 0/3269 km

          Jutro je bilo prilično sunčano i odlučili smo da odemo sa uspinjačom na brijeg iznad Bergena, sa krasnim pogledom na luku. Kada smo oko 12.00 stigli pješke u centar (20-ak minuta šetnje i snimanja), bilo je sve oblačno, razgledali smo ponovno riblju tržnicu (+), digao se jaki vjetar i počela je kiša. Jasno od puta na brijeg ništa. Sklonili smo se u jedan turistički centar dok prođe kiša i iza toga odlučili da idemo vidjeti akvarij (++). Bili smo tamo od 15.00 do 18.00, vidjeli smo hranjenje pingvina i foka, vrlo interesantno! Vidjeli smo pingvine sa tek izleženim mladima. Akvarij je vrlo dobro opremljen sa svim mogućim vrstama morskih riba. Imaju i jedan veliki stakleni kavez u kojima su dva mala majmuna (navodno najmanji na svijetu) veličine čovječjeg dlana. Na izlasku iz akvarija je opet sijalo sunce, kada smo se dovukli do parkinga (P) je padala kiša. Našli smo cedulju od Roberta i Ingrid, koji su otputovali, ali će se javiti preko mobila. Za večeru riba, u 23.30 smo bili u krevetu. Otkrili smo da prozori na krovu ne puštaju vodu samo na vijcima, kojima su pričvrsćene ručke, nego su ti vijci ili slomljeni ili ih više nema i poklopci prozora su djelomično slobodni i kod brze vožnje se vjerovatno prozor podiže malo u zrak i otvara slobodan prolaz vodi, ali prozori bi se tako mogli otkinuti i odletjeti sa krova, što bi bila tragedija. Sutra generalni remont.

20. dan – 30.06.1999 – srijeda: Bergen – Mo –102/3371 km

          Ujutro sam se popeo na krov, kompletno demontirao prozore i ustanovio, da vijaka nije nikada ni bilo, već samo plastični, zalijepljeni štiftovi. Otišao sam u obližnji dućan, kupio vijke i podložne pločice, rastavio prozore u detalje, očistio kit, sve izbušio, zašarafio i zaštitio silikonom i ponovno montirao. Mislim da su sada prozori bolji, nego kada su bili novi. Završili smo oba prozora u salonu, onaj u kupaoni je izgleda OK. Za ručak nakon napornog rada smo imali srpski pasulj sa špagetima (fino, fino!). Do 13.00 smo napunili sve rezervoare sa vodom, ispraznili WC, uredili camper i krenuli put sjevera. Nakrcali smo i jeftinu naftu, u gradovima se nađe po 7,30 NOK (1800 Lit), a vani je i po 8,30 NOK (2100 Lit).

          Krenuli smo 13.30, počela je kiša, ali prozori su OK. Išli smo po E16, uz prekrasan Sørfjorden, kroz Vaksdal i Dale, gdje smo skrenuli na cestu 569. Stalno kiši. Cesta E16 je vrlo lijepa, cesta 569 isto tako, ali dosta uska, i dva auta se mogu mimoići samo, ako koriste proširenja na cesti (vidi 23.06.). Na jednoj nizbrdici, u uskom zavoju u lijevo, stvorio mi se je najednom pred nosom jedan autobus. Na moju sreću, na ovakvim cestama u zavojima vozim stalno 30-40 km/h. Stali smo obojica, ja sam morao natraške oko 50-ak m uzbrdo (na uzbrdicama ima prednost uvijek onaj koji ide uzbrdo), do prvog proširenja, ovaj puta na njegovoj strani i tu smo se mimoišli. Prije Stamnes-a smo se zaustavili na jednom «Straumen» (suženja sa strujama, a koji puta i pravim brzacima), probao sam loviti, ali bez uspjeha. Popeli smo se cestom dosta visoko, na prijevoju našli i ostatke snijega i stigli u 19.15 u malo mjestance Mo, na kraju Mofjorden-a, koji je nastavak Romarheimsfjorden-a, ovaj Osterfjorden-a, a ovaj opet Herdlafjorden-a i Hjeltefjorden-a. Da odavde dođeš na otvoreno more, trebaš, brat bratu, 90 km!

          Tu smo smo parkirali na samoj obali, na utoku male rječice, sa krasnim pogledom na fjord, koji je djelovao kao veliko jezero. Na lijevoj i desnoj strani, na udaljenosti od 200 m imali smo dva ogromna slapa, krasno vidljivi iz našeg salona, pred nama na 1 km opet jedan slap, oblačići po obroncima uz jezero, sve je izgledalo kao u nekoj bajci. Jedina šteta: kiša. Sve smo snimili. Ribe ni traga. Otvoreno more je predaleko. Za večeru: krumpiri dinstani sa jajima i špekom, uz dosta ribe i uz dobro vino!

21. dan – 01.07.1999 – četvrtak: Mo – Askvoll –183/3554 km

          Digli smo se po kišnom vremenu. Kišilo je cijelu noć, ali krov je izdržao probu, nije propustio ni kap vode. U 10.30 smo krenuli za Romarheim, gdje smo ponovno došli na E39 i krenuli ravno na sjever. Prošli smo Matre, Hope i kod mjesta Instefjord sišli u Risnefjorden, u stvari jedan mali zaljev (5-6 km) golemog Sognefjorden-a, vjerovatno najvećeg fjorda na svijetu. Ukupna dužina tog ogromnog fjorda iznosi oko 250 km!

          Odmah na početku Risnefjorden-a (+) se nalazi jedno uzgajalište lososa sa 20-ak bazena. To je ustvari jedna platforma, koja pluta na velikim rezervoarima zraka i usidrena je nedaleko obale (30 m), u čistom i dubokom moru. U platformi su ugrađeni bazeni, uronjeni u more  (cca 10x15 m), sa ceste smo vidjeli kako lososi skaču iz vode i odlučili smo, da odemo pitati dozvolu posjet bazenima. Na obali se nalaze uredi i radionice, dobili smo dozvolu i preko jednog dugog mosta smo otišli na platformu. Dno i stranice bazena su od željezne mreže, koja je presvučena najlonskom mrežom, tako da more slobodno struji kroz bazene i ribe imaju stalno svježu vodu. Svi bazeni su krcati lososima, u svakom bazenu ima ih nekoliko hiljada. Ovi su bili težine od cca 1,5 – 2 kg. Metnuti su unutra u septembru, kao male ribice, za prodaju su spremni kada imaju iznad 2,5 kg. Na platformi se nalaze silosi sa hranom i od silosa do bazena idu plastične cijevi promjera 5 cm, kroz koje se u određenim razmacima, pneumatski, ribama štrca hrana. Iz zgrade se programiraju preko kompjutera vremena hranjenja u pojedinom bazenima, te količina i vrsta hrane. Hrana je sastavljena od minerala i vitamina, vezanih vjerovatno brašnom, u kuglicama od cca 0,8 cm. Cijev koja dovodi hranu je cca 1,5 m iznad vode, usmjerena prema centru pojedinog bazena i kada počne štrcati hranu ribe naprave vašar. Sve vrije kao voda u loncu. Kada prestane štrcanje ribe počnu skakati uzdužno iz vode, tipičnim lososovim skokovima. Čitav pogon funkcionira kao jedna mala farma, a ima ih na hiljade po cijeloj Norveškoj, po fjordovima. /**

          Nastavili smo dalje i u 13.30 smo došli u Oppedal i ukrcali se u trajekt «Sogne» za Lavik. Nakon 20-ak minuta smo izišli iz trajekta i odmah skrenuli na 607 za Hyllestad, gdje smo stigli u 15.30, nakon ručka na jednom vidikovcu iznad mora. U Hyllestad-u smo skrenuli u lijevo na malu, vrlo usku cesticu, prema mjestancu Risnes u Lifjorden-u, gdje postoji jedan moreuz sa strujama (straume) i gdje smo htjeli ribariti. Na toj uskoj cesti smo imali neugodan susret sa jednim povelikim kamionom. Na našoj strani je bila provalija bez ogradnog zida, stali smo obadva i prošli na milimetar.

          Na žalost u Risnes-u cesta je prestala dosta daleko od moreuza, trebalo je hodati kroz šumu, uz zaljev, teški prilaz, padala je kiša, na kraju ceste nije postojalo parkiralište, pa smo se vratili natrag za Hyllestad. Tu smo nastavili po 57, preko Skor-a i Flekke-a za Dale, gdje smo stigli u 17.00. Trajektom u 17.35 smo krenuli za Elkenes i tamo dalje nastavili za Askvoll. Htjeli smo prenoćiti u Follevåg-u, 8 km dalje od Askvoll-a, ali nakon duge i jako uske cestice smo došli do okretišta i morali se vratiti natrag. U 19.00 smo parkirali uz obalu u Askvoll-u, na parkiralištu crkve i groblja. Za večeru svinjski kotleti, sa zelenom salatom i svakom po jedan paradajz (2 paradajza je Carla platila 2.500 Lit, 10.000 Lit/kg!!). Ali, večera super! Dosta nam je ribe, hladnjak je pun.

          Iza večere smo se prošetali po lučici i sreli jednog Škotlanđanina, koji je dojedrio svojom jedrilicom, od cca 12 m, iz Škotske. Prijelaz iz Škotske u Norvešku: 55 sati, dva dana i dvije noći i još malo! Sutra nastavlja za Ålesund.

          Počelo je opasno kišiti. Carla "plače" što nije na Seychellskim otocima. Kiša je padala cijelu noć, k'o luda.

          **/ Jednu fotografiju plutajućih bazena vidi u dnevniku od 14.06.2002

22. dan – 02.07.1999 – petak: Askvoll - Svelgen – 197/3751 km

          Digli smo se u 9.30, nakon što smo cijelu noć slušali bubnjanje kiše po krovu. Prilično je svježe! Gledali smo "dođimi i idimi" trajekata i brzih linijskih katamarana, naše parkiralište se je napunilo automobilima jednog sprovoda (kiša je bila u tonu).

          U 13.00 je granulo sunce, u 13.45 smo krenuli bez sunca, ali na sreću i bez kiše. Već 5 minuta nakon polaska je opet kišilo. Krenuli smo cestom 609 preko Størdal-a i Løvik-a. U 15.00 smo prošli kroz Førde, ali se nismo zustavili. Nastavili smo cestom 5 kroz Naustdal, odmah iza toga smo prošli kroz dugi tunel (40 NOK)! Cesta do Florø je cijela u rekonstrukciji, osobito tuneli, dosta izrovano! Prije Fløre je ipak došlo sunce. U 17.05 smo ušli u Fløre u 17.15 smo već izišli, nije nam se sviđalo. Djelovalo nam je dosadno, a uz more se ne može parkirati. Vratili smo se natrag do mjesta Grov i skrenuli na cestu 614. Na visoravni smo vidjeli i snimili 3 prekrasna vodopada.

          Opet smo prošli kroz jedan dugi tunel (4 km), na izlasku nas je dočekalo sunce, spustili smo se u fjord Midtgulen i prolazeći kroz mjestance Indrehus, Carla je iz campera vidjela kako ribe skaču iz vode i tri čovjeka, kako ribare. U trenu smo se zaustavili, nekako parkirali uz neku kuću, izvukli naše štapove i na posao. More je vrijalo, ribe su skakale iz vode. Kada smo bacili blinker i okrenuli tri puta namatač, riba je već bila na blinkeru. Carla je izvukla tri velike lokarde (jedna od 34 cm) i tri seja, ja tri lokarde i 14 sejeva. Za vrijeme ribolova počela je opet padati kiša, ali mi smo nastavili. Prestali smo tek tada, kada smo se osvjestili i shvatili da ne znamo kamo sa tom silnom ribom (Carla je zapravo prestala prije i počela skupljati ribu po travi). U 25 minuta smo digli 23 ribe u težini od oko 7 kg! Najmanje 10-ak riba nam je ispalo, kada su već bile vani, a to znači, da smo svaku minutu digli po jednu ribu. Nakon toga smo tražili nekoga kome bi poklonili ribu. Ona tri ribara su bili njemački turisti, koji su imali jednu veliki crnu plastičnu vreću (one koje se upotrebljavaju za smeće) i unutra trpali ribu. Kada smo otišli, oni su još uvijek lovili punim tempom.

          Već je bilo 20.15 kada smo završili sa ribolovom, tražili smo mjesto za večeru. Pronašli smo ga iznad luke Midtgulen, odakle idu trajekti za otok Bremangerlandet, za luku Smørhamn i tu smo sa krasnim pogledom na uvalu luke večerali finu ribu (6 sejeva). Nakon večere smo krenuli dalje i tražili mjesto za noćenje i ujedno, gdje bi mogli očistiti tu gomilu ribe. Konačno u 22.00 smo stigli u Svelgen, mali industrijski gradić (izgleda mineralna industrija, rudarstvo), ali nigdje pristup moru. Na kraju smo se smjestili na jednom nogometnom igralištu uz more i tu očistili (po kiši) ribu. U 00.45 smo bili u krevetu.

23. dan – 03.07.1999 – subota: Svelgen  – Kannensteinen – 86/3837 km

          Probudili smo se po kiši, koja je snažno padala (kao tuča) cijelu noć. Ipak, među oblacima se je počelo probijati plavo nebo i sa puno nade smo u 12.00 krenuli dalje na sjever, prema Isane. Cesta ide preko planine, cesta je dobra, ali pusta, bez prometa. Krasna, opremljena parkirališta. Na jednom parkiralištu smo sreli jedan furgon sa 5 Čeha (4m + 1ž) iz Praga (kako samo spavaju toliki u jednom malom furgonu??) i poklonili im 7 sejeva. Za njih, mana iz neba!

          U 13.15 smo stigli u Isane po suncu, bez vjetra. Uzeli smo odmah trajekt za Stårheim (preko velikog Nordfjord-a) i odmah nastavili za Måløy. Kod mjesta Haus smo u 14.00 ručali: špagetti alla bolognese kao prvo, a iza toga svaki po jednu lokardu. Ja moju nisam uspio pojesti, toliko je bila velika. U 16.00 smo krenuli dalje. Prošli smo Bryggja, gdje smo na jednoj benzinskoj stanici kupili, među ostalim, novi ribarski štap (599 NOK). U 18.30 smo prošli kroz Måløy, nastavili za Oppedal, gdje smo se na jednom parkiralištu, na kojem u stvari završava cesta, zaustavili i parkirali. To parkiralište se nalazi iznad jednog posebnog kamena (stijene), sa imenom Kannensteinen, visokog cca 2,0 - 2,5 m, koji je uslijed mnogo tisućljetnog djelovanje erozije mora, dobio oblik velike gljive, nekog cvijeta ili repa nekog kita. Vrlo lijepa “skulptura”, danas pod zaštitom zakona. Obišli smo ga naravno sa svih strana, Carla je čak uspjela da se popne gore i tamo sam ju snimao i fotografirao. Iza toga, u 22.15, super večera: pašta sa šugom od pomidora i oliva. Za vrijeme večere smo imali prekrasan pogled na Atlantski ocean i na divan zalaz sunca. Danas smo imali prekrasan sunčani dan.

          Noć na parkiralištu vrlo mirna.

24. dan – 04.07.1999 – nedjelja: Kannensteinen – Selje – 90/3927 km

          Ustali smo se po divnom suncu i vedrom, vedrom nebu. Ponovno smo fotografirali Kannensteinen, sa Carlom na vrhu (ali sa drugom rasvjetom). Oko 12.00 smo konačno krenuli natrag, prošli kroz Måløy, krenuli prema sjeveru kroz Langenes i Vedvik sve do divne pejščane plaže Refvik. Plaža, od krasnog bijelog pijeska, je duga između 500 i 800 metara, a široka najmanje 50 metara. Mi smo jasno bili toplo obučeni, a Norvežani su bili na plaži u kupaćim kostimima. Vjetar je bio prohladan, ali djeca su se kupala u moru, a jedan odrasli par je plivao i nabacivao se loptom. More je vrlo čisto i bistro, obala je bez školjaka!

          Ostali smo na plaži dva sata, od 13.30 do 15.30, iskoristili smo krasne tuš kabine sa toplom vodom i dobro se istuširali. Na kraju smo napunili sve rezervoare i flaše krasnom pitkom vodom. Krenuli smo za Maløy i odmah proslijedili prema mjestu Selje. Zaustavili smo se pred malim mjestancem Barmsund i Carla je pripravila fini riblji ručak. Iza toga je Carla otišla na dugu šetnju po otoku, a ja na ribarenje. Dignuo sam krasnog bakalara od preko 1 kg (43 cm), a iza toga smo proslijedili naš put. U Selje smo stigli oko 21.30 i parkirali na parkiralištu crkve, kraj groblja(!) i odšetali u mjesto, na rivu. Našli smo još jedan market otvoren (iza 22.00, nedjelja!!) i nakon šetnje se vratili u našu kućicu na spavanje.

25. dan – 05.07.99 – ponedjeljak: Selje – Honningsvåg – 59/3986 km

          Probudila nas je kiša. Ustali smo se iza 10.00, do 12.00 smo doručkovali, pospremili camper i pripremili ga za put. Najprije smo otišli u mjesto, u market, a iza kupovine hrane smo u 13.00 nastavili naše putešestvije u smjeru Kjøde, najprije preko brijega, pa onda u lijevo prema rtu Vestkapp. Na brijegu nas je dočekala magla, a inače nas je pratila stalno kiša. U Leikanger smo stigli u 14.30 po kiši i parkirali se u centru. Carla je kupila nešto u marketu, ali mjesto nam se nije sviđalo, pa smo krenuli dalje prema mjestu Eltvik. Zaustavili smo se pred mjestom Borgundvåg, na cesti, na jednom minimalmom proširenju, ali nedaleko od obale mora. Carla je napravila finu juhu od bakalara, onoga od jučer. Ručak je bio gotov tek oko 16.00, kiša je stalno padala i na kraju smo se pobrali u krevet, u popodnevne krpe. Vrlo ugodno uz rominjanje kiše!

          Digli smo se u 18.30 i u 19.00 smo nastavili put. Natrag u Leikanger, a odavde preko brijega u smjeru Vestkapp-a, uz dva divna jezera. Oko 20.15 smo stigli u Årvik, ali nismo našli mjesto za parkiranje. Čitavo mjesto se sastoji od svega par kuća i odmah smo nastavili za Honningsvåg, po lijepoj cesti, kroz dva tunela i uz visoke provalije iznad mora. Jako lijepo! Stigli smo pred Honningsvåg oko 20.30 i parkirali se odmah uz more (P), dosta prije mjesta, na prilazu jednoj maloj rivici. Krasan miran, duboki zaljev, okružen kućama, vrlo pitoreskno. Uz naše “parkiralište” mala kuća, stara, vjerovatno od nekog umjetnika ili čudaka, okružena raznoraznim stvarima, amuletima, trollima, sidrima, rogovima i krovom pokrivenim zemljom i travom. Vrlo simpatično! Izgleda nenastanjena.

          Sa druge strane zaljeva dolazi prema našoj rivici jedna druga riva, nešto veća i tako te dvije stvaraju jedan uski prolaz u dosta veliki zaljev, koji služi za uplovljavljanje brodova, a ujedno za vrijeme plime ili osjeke sigurno stvara strujanja morske vode, za nas vrlo interesantno i važno. Biti će riba!!

26. dan – 06.07.99 – utorak: Honningsvåg – Moltustranda – 137/4123 km

          Digli smo se kao obično: kasno. Cijelu noć je kišilo. Sinoć nismo išli na ribolov, krivac je bila kiša. Ujutro sam otišao na rivicu i ulovio 7 sejeva. Dobro se je lovilo, ali Carla je rekla “stop”, imamo u frižideru još 8 riba, tko će to sve pojesti, a ne lovi se za bacanje i tako sam na kraju morao odustati. Iza toga smo se prošetali cestom do onih provalija i snimali kamerom. Jako lijepo i divna panorama prema Vestkapp-u, Atlantiku i zaljevu Honningsvåg.

          Vrije nije bilo jako oblačno, ali Vestkapp je bio u oblacima, tako da izgledi za našu posjetu nisu bili baš jako ružičasti. Kada smo se vratili do našeg kampera, našli smo još jedan mini bus iz Chemnitza. Roditelji i sin od 6 godina. Bili su na pecanju na rivi i ulovili par sejeva. Otac je učio sina, kako se lovi, pa ulov nije bio baš najbolji.

          Za ručak smo pojeli 5 seja. Nakon ručka se je vrijeme popravilo i krenuli smo za Vestkapp. Susjedi su probali već jutros, ali su našli maglu. Cesta je bila prilično uska i na mjestima strma, ali putem na sreću nismo sreli nikoga. Na vrh smo stigli po lijepom vremenu. Bilo je hladno, vjetrovito, ali i sa dosta sunca. Predivni pogledi na Atlantik, prekrasne panorame na 360°, ponori od 300 i više metara. Nema drveća, čak ni džbunja, sve je golo, ali je sve pokriveno zelenom travom! Djelomično je i močvarno! Vidljivost je izvrsna, ali brodovi na Atlantiku izgledaju kao male mrlje. Ipak mi smo dosta visoko i vidimo brodove i u velikoj udaljenosti. Pronašli smo na sjeveru i otok Runde, gdje mislimo stići sutra. Sreli smo 3 druga Nijemca, otac sa dva sina, koji se ne bave ribarenjem, pa smo im poklonili 4 seja za večeru. Bili su jako zadovoljni! U 19.00 smo popili čaj i iza toga krenuli natrag.

          U Leikanger-u smo napunili rezervoar naftom i zatim nastavili za Åheim, Tunheim i Åram, gdje smo imali namjeru da prenoćimo. Nigdje nismo našli pogodnog mjesta i nastavili smo po lošoj, bijeloj cesti za Koparnes, gdje smo u 22.00 sata uzeli trajekt za Årvik. Nastavili smo tražiti mjesto za parkiranje oko čitavog otoka Gurskøy, ali nigdje ništa. Večerali smo na jednom lijepom parkiralištu uz more (+), sa divnim pogledom na more i na zalaz sunca. Htjeli smo ostati i prenoćiti, ali bila je samina uz vrlo prometnu cestu na 50 m i nije nam se baš sviđalo. Krenuli smo dalje i konačno u 01.00 u noći smo našli neko tijesno mjesto za parkiranje uz market u mjestancu Moltustranda, nadajući se, da nas ujutro neće probuditi neki kamion, koji dovozi materijal za market.

27. dan – 07.07.99 – srijeda: Moltustranda – Runde – Moltustranda – 55/4178 km

          Digli smo se u 10.00, nitko nije došao da nam ometa san ili boravak na parkiralištu, ali nismo htjeli doručkovati na ovom ružnom mjestu, pa smo se brzo obukli i otišli 2 km dalje. Uz samo more, na jednom relativno malom horizontalnom terenu, na niti 1 m iznad razine mora, na kojem se je nalazila jedna manja radionička hala, koja nam je izgledala zatvorena i možda napuštena, parkirali smo i doručkovali u divnom miru, sa krasnim pogledom na mali arhipelag. Za vrijeme doručka nas je došao pozdraviti jedan gospodin, koji se je predstavio kao vlasnik ovog malog poduzeća i pozvao da ponovno dođemo, a tu možemo slobodno i prespavati. Vrlo ljubazan i susretljiv.

          U 12.30 smo krenuli prema otoku Runde. Vrijeme je super. Prešli smo preko visokog mosta na otok Leinøy. Ispod mosta je, nešto prije našeg prijelaza, prošao jedan veliki, moderni brod linije Hurtigruten na pruzi: Bergen – Hammerfest – Kirkenes, sa prolazom oko NordKappa. Iza toga smo prešli, opet preko mosta, na otok Remøy, a odvde mostom na otok Runde, gdje smo stigli u 13.30. Putem smo uživali u krasnim pejsažima, vidjeli lijepa, čista i uredna mjesta, bolje reći mjestanca, divne kuće, sve iz drveta i ne baš male. Nije nam jasno da svi Norvežani imaju tako puno para, jer nigdje nismo vidjeli, osim u Bergenu, veće stambene zgrade ili blokove, samo obiteljske kuće, najviše za dvije obitelji!       

          Na otoku Runde sa nalazi nacionalni park za morske ptice, koje se tu na stijenama gnijezde i gdje su pod posebnom zaštitom zakona. U park se naravno ne može ući sa autom i parkirali smo (bez naplate) na lijepom parkiralištu, na sjevernoj strani otoka, prije ulaza u park. Ali dočekao nas je oglas, da se po noći ne može tu parkirati. Negdje u blizini se nalazi camping i jasno njegov vlasnik je napravio sve moguće, da posjetioci plate njemu pristojbu za parkiranje u kampu. Na parkiralištu smo opet sreli ona tri Nijemca, koje smo sreli na Vestkapp-u (otac sa dva sina).

Carla je pripravila ručak, a iza toga smo oko 15.00 krenuli pješke uz brijeg. Prošli smo kroz močvarne livade, na kojima ima mnogo bijelog cvijeća (divizma, Wollblume-nj., verbasco-tal.) i stigli na suprotnu, južnu stranu otoka, u stvari na vrh brijega, koji se tu ruši gotovo okomito u more. Na stijenju tih provalija, gnijezde se sve moguće vrste morskih ptica u ogromnom broju, jasno uz vrlo bučno kreštanje i gakanje. Do njihovih gnijezda se može doći samo uz posebnu planinarsku opremu (konopi i sl.), što je vjerovatno i zabranjeno, a gnijezda se mogu promatrati samo uz pomoć dalekozora i to samo ona, koja se nalaze pri vrhu ovih provalija. Za ona donja trebalo bi sići malim i opasnim stazicama prema moru, koje je ovdje oko 250 m strmo ispod nas, odnosno posjetiti ovu južnu stranu sa malim brodicama, u već organiziranoj režiji. Mi smo se naginjali nad ove opasne ponore, uz čudne mravce u nogama, uživali u prizorima, u letovima i ateriranju ptica, na stijenje i na more, snimali i pentrali se po rubovima ovih provalija. Na kraju smo se popeli na najviši vrh otoka 294 m i promatrali ovu divnu panoramu Atlantika sveuokolo nas, na 360°.

Nakon svega smo se spustili natrag, opet preko močvarnih livada, do našeg campera, gdje smo stigli, prilično umorni, oko 20.00 sati. Imali smo predivan dan, bez oblačka. Za večeru smo pojeli naše posljednje ribe, a onda smo krenuli u 21.15, da nađemo neko parkiralište uz more, gdje bi se moglo loviti, jer smo ostali bez ribe. Vratili smo se natrag, ponovno preko svih onih otoka od ovoga jutra, ali nigdje nismo našli za nas pogodnog parkirališta i na kraju smo odlučili, da odemo na parkiralište, na kojem smo jutros doručkovali, nešto prije mjesta Moltustranda. Istina, morali smo skrenuti sa naše rute koja ide na sjever u smjeru prema Geiranger fjordu i vratiti se malo natrag, ali svega za 1 km!

Parkirali smo i naravno odmah u ribolov. Uhvatio sam 5 sejeva, ali dva su mi pala u stijene na obali, sa koje sam lovio. Šteta, jer su bila izgubljena za nas, a u tim rupama bez vode, nisu mogle jadne preživjeti. Od ona tri, jedan je bio mali i odmah sam ga vratio u more i tako sam na kraju doneo kući samo dva seja. Posjetio nas je opet vlasnik tvornice, popili smo zajedno pivo, darovali mu litru vina i svi zadovoljni.

Interesantno je, da od Bergena do ovdje nismo sreli, uzduž atlantske obale, niti jedan camper sa talijanskom registracijom. Svi jure kroz centralnu Norvešku, daleko od obale, svi za NordKapp. Sreću se samo Nijemci i to mnogi, nešto Holandezi i po koji Austrijanac ili Francuz, Talijanima ni traga. Sigurno ih ima, ali u tako malom broju, da eventualni susret je kao pogodak na lutriji!!

28. dan – 08.07.99 – četvrtak: Moltustransda – Jezero Eidsvatnet – 140/4318 km

          Dignuli smo se kao obično kasno i krenuli kroz Tjørvåg i Ulsteinvik za Hareid, gdje smo stigli oko 12.00. Dok smo čekali u redu za ukrcaj u trajekt, iskoristili smo vrijeme za kratku posjetu u market. U 12.30 smo se ukrcali u trajekt i po krasnom vremenu i divnom suncu prešli Sulafjorden do luke Sulesund, gdje smo stigli oko 13.00 sati. Proslijedili smo odmah u smjeru istoka, cestom 61, do mjesta Vergsund i nastavili dalje sa 60 i 656, pokraj prekrasnog Storfjorden-a. Zaustavili smo se oko 14.00 u jednom krasnom zaljevu kod mjesta Glomset. Pokušao sam loviti, ali dno je bilo pješčano i ribi ni traga. Nastavili smo dalje i oko 15.00 smo se zaustavili kraj jednog sitnog fjorda u koji se je ulijevala neka rječica. Vidio sam u fjordu losose kako se bacaju, ali izgleda da za njih treba nekakav drugi tip mamca. Bilo je i djece, vjerovatno Norvežani, jer su se umakali u more (brrrr...!!). Za ručak je Carla pripravila rižoto od gljiva, sa salatom, super!!, a kriomice smo popili i pivo!! Ovdje je dozvoljen postotak alkohola u krvi skoro 0,00!

          U 14.00 smo krenuli dalje. Nažalost se je nebo u međuvremenu naoblačilo, ali na sreću sa visokim oblacima, tako da nam ne prijeti kiša. Temperatura je još uvijek OK, toplo je! Prošli smo cestom 650 kroz Sjoholt i Stordal i nastavili u smjeru mjesta Linge, gdje je trajektna luka. Cesta prolazi stalno uz samu obalu fjorda, vrlo lijepo, ali cesta je mjestimično vrlo uska. Na jednom mjestu, upravo gdje je cesta bila uska, došao nam je u susret ogromni kamion, a odmah iza njega autobus. Malo naprijed, pa malo natrag, provukao sam se kroz iglene uši. Centimetar po centimetar, a sa naše strane je bio ponor prema moru, malo sam obrisao i guardrail, ali smo prošli. Vrlo jaki usponi i nizbrdice, sve puno cvijeća (vučji bob, Lupine-nj., lupino tal.) prekrasni pejsaži. Na jednom mjestu, kod izlaza iz jednog tunela na malom proširenju ceste, sam pokušao ribarsku sreću, ali po jakom vjetru je bilo malo šansi. Ipak sam uspio uhvatiti jednog seja i tako sada imamo tri, mršava zaliha za dvoje. Izgleda da se u fjordovima slabo lovi sa obale, prevelike su dubine.

          U 19.30 smo konačno stigli u Linge i uzeli trajekt za Eidsal. U 18.50 smo se iskrcali iz trajekta i krenuli u lijevo prema naselju Nordal, tražeći mjesto za spavanje. Lovili smo odmah iza Eidsal-a i u Nordal-u, ali šipak! Nordal je krasno malo mjestance u jednom zaljevu Nordalsfjorden-a, lijepe kućice, camping, ali ne i parkiralište, za nas nomade. Vratili smo se u Eisdal, ali Carli se nije sviđala lokacija za noćenje i krenuli smo za Geiranger, u planinu, u nadi da ćemo negdje po putu naći mjesto za spavanje.

          Na pola puta naletili smo u pustoši, kraj krasnog gorskog jezera Eidsvatnet, na krasno parkiralište (P) i tu smo se neposredno uz jezero utaborili i prespavali. Tokom noći se je digao vrlo jaki vjetar, malo jezero je bilo puno janjčića, čak je i prorosilo na par minuta, ali noć je prošla ipak mirno i dobro. Ali, vrijeme ne obećava ništa dobroga za sutra!

29. dan – 09.07.99 – petak: Eidsvatnet – Stryn – 100/4418 km

          Digli smo se u 9.30, izgleda da ćemo imati lijepo vrijeme i oko 11.40 smo krenuli po suncu, uz koji sitan oblačić. Idemo po krasnoj cesti za Geiranger, penjemo se dosta visoko iznad jezera i na kraju nam se otvara prekrasan pogled na Geiranger i na cijeli Geirangerfjorden. Divan doživljaj, pogotovo po suncu, prekrasno! Spustili smo se po vijugavoj cesti i serpantinama u Geiranger, gdje smo stigli oko 12.30. Pred mjestom, na dnu fjorda, bila su usidrena 3 ogromna broda (iz Osla, Monrovie i Paname). Puni su turista, koji su brodićima dolazili i odlazili na kopno.

          U 15.45 smo uzeli trajekt (kao putnici, bez campera, kojega smo ostavili na obali) za Hellesylt i natrag. To malo krstarenje (ukupno oko 3 sata, od toga jedan sat u pristaništu Hellesylt-a) je bilo vrlo lijepo i preporučamo ga svima. Mi smo imali sreću da smo imali krasno sunčano i toplo vrijeme, bez oblačka. Geirangerfjord je oivičen visokim i strmim planinama, relativno je uzak, obala je puna krasnih vodopada. Najpoznatiji su 7 vodopada jedan kraj drugoga, nazvani 7 sestara.

Nešto iza 18.30 smo uplovili ponovno u Geiranger i ja sam si priuštio da pola sata “kupam” blinker u moru, jasno bez rezultata, u fjordu nema ribe, barem ne uz obalu. Ali, bilo je već skoro 20.00 sati, lovio sam u majici sa kratkim rukavima i oznojio se na suncu!! Norveška nije baš uvijek hladna, kao što to mnogi misle!!

U 20.00 smo krenuli dalje prema jugu, cestom 63, koja se naglo, strmo i dosta dugo uspinje uz mnogo serpentina do jezera Djupvatnet, koje leži na 1050 m nadmorske visine. Sve po divnom suncu. Jezero je bilo još djelomično zaleđeno i sa santama leda, koje su plutale po njemu. Tu smo se opskrbili sa svježom vodom, sa glečerskog potoka i krenuli nizbrdo cestom 15 do mjesta Stryn, na obali Innvikfjorden-a, gdje smo stigli oko 22.30 i parkirali se na parkiralištu neke škole. Uz nas je bio ogromni nepokošeni travnjak, koji izgleda služi galebovima za gnijezda i za umnožavanje, pa ga zato nisu kosili. Sve je bilo puno galebova, letili su u svim smjerovima, sletali, gakali i svađali se. Bilo je prilično bučno, nismo znali kako ćemo i da li ćemo uopće spavati.

30. dan – 10.07.99 – subota: Stryn – Kjenndal – Loen - Kjenndal - 63/4481 km

          Digli smo se oko 9.30. Ja sam spavao dosta loše (uzrok galebovi!), Carla dobro. Nažalost nebo je oblačno. U marketu, koji se je nalazio u neposrednoj blizini, smo kupili namirnice. Iza toga smo izgubili vrijeme u ne znam što, tako da smo krenuli na put tek oko 13.00 sati, prema mjestu Loen. Carla je željela da posjetimo glečer Kjenndalsbreen. Zaustavili smo se kod mjesta Rake, probao sam loviti (svega 10 minuta), ali i ovdje sam dobio potvrdu da su fjordovi sterilni. Nastavili smo za Løen, gdje smo skrenuli malom uskom cesticom, pokraj prekrasnog tirkiznog jezera Lovatnet, prema našem glečeru. Došli smo do nekog restorana u mjestu (2 kuće) Kjenndal, gdje nam je izgledalo da završava cesta za glečer, kojega smo vidjeli pred nama, ali udaljen cca 5 km. Procijenili smo da bi se do njega trebalo vrtoglavo pentrati još najmanje 2-3 sata, odustali od tog pothvata i vratili se natrag.

          Prošli smo kod mjesta Bødal, gdje smo pročitali na jednoj spomen-ploči, da se je tu 1905 godine dogodila ogromna tragedija. Jedan dio planine, koji se je strmo uzdizao nad jezerom i tako reći visio nad jezerom, srušio se je u jezero, koje je na tom mjestu relativno usko i valom od 70 porušio kompletno 2 sela i prouzročio 61 mrtvih. Nakon toga su ljudi ponovno izgradili naseoke, ali u 1936 se je ponovno srušio u jezero preostali dio planine (otprilike 1,000.000 m³) i ponovno kompletno izbrisao sve što je bilo izgrađeno u proteklih 30 godina i ostavio 74 mrtvih.

          U Bødalu smo našli putokaz za neki Bodal-glečer i krenuli smo prema njemu. Na putokazu je pisalo 5 km, ali nakon sata hoda smo shvatili da onih 5 km se odnosi samo na udaljenost do restorana Bødalsseter (R), a od njega do glečera ima još najmanje sat i po hoda. Bilo je već prekasno da to ostvarimo (iz Bødal-a smo krenuli oko 16.00) i odlučili smo da se zaustavimo. Pojeli smo naše sendviče i oko 18.30 smo bili ponovno u Bødalu. Popili smo kavu, malo se odmorili i oko 20.00 krenuli za Loen na spavanje. Usput, na svim parkiralištima je stajala obavijest, da je zabranjeno noćenje za campere.

U Løen-u smo naletili ponovno na onu njemačku obitelj iz Chemnitza, sa kojima smo se rastali na Vestkapp-u. U razgovoru smo odlučili da se vratimo do restorana u Kjenndal-u, gdje se može prenoćiti, a osim toga smo od njih doznali, da onaj glečer kojega smo mi vidjeli iz restorana nije “naš” glečer. Do našega se može stići autom na svega 300 m udaljenosti.

Sa rive u Loen-u smo jasno probali loviti i ja sam digao nekakvu ribicu, koju sam odmah bacio natrag u more. Fjordovi, koji prodiru prilično duboko u kopno i ovdje su znatno udaljeni od Atlantika, sterilni su uz obalu i tu ribolov nema šansi na uspjeh. Vratili smo se do restorana, Carla je napravila paštu sa šugom (umakom) od melanzana (patlidžana), koja je svima vrlo prijala, a osobito uz fino crno vino!

U krevete smo se pobrali oko 24.00 sata. Noć savršeno tiha i mirna.

31. dan – 11.07.99 – nedjelja: Kjenndal – Vadheim – 203/4684 km

          Digli smo se u 10.00. U 12.00 sati smo se oprostili od Nijemaca i krenuli camperom prema glečeru, po oblačnom i nesimpatičnom vremenu. Nijemci nisu htjeli po takvom vremenu ići do ledenjaka, jer oni su ga vidjeli već jučer. Nakon 5 km uskog ali “pristojnog” neasfaltiranog puta, smo parkirali na malom, simpatičnom parkiralištu (P), odakle smo pješke prošli još oko 500 m do samog glečera. Glečer se, gledajući sa parkirališta kraj restorana, nalazi “iza mrtvog ugla”, tako da ga jučer nismo ni mogli vidjeti. Do samog glečera se fizički ne može doći, jer postoji tzv. sigurnosna zona, koja je označena malim stupovima i konopom i koju se ne smije preći, ali nema nikoga tko to kontrolira. Vjerovatno, svako toliko dolazi do lomljenja ili klizanja leda, a ta zona garantira sigurnost od eventualnih udesa. Od konopa do glečera ima cca 50 metara. Sam glečer je veoma impozantan, penje se “nebu pod oblake”, okružen je divnim vodopadima, od kojih neki izlaze upravo iz njega. Ispod glečera je jaki izvor vode, koji se pretvara u malu rječicu, koja utiče u jezero, negdje kod restorana. Temperatura se u blizini glečera naglo snižava, dok se je na parkiralištu moglo sunčati u kupaćem kostimu. Naime, za vrijeme boravka kod glečera, vrijeme se je postupno popravljalo, tako da smo ledenjak ostavili po suncu.

Na povratku Carla je na parkiralištu pripravila bogovski ručak: kiseli kupus sa norveškim kobasicama, kuhanim krumpirom i senfom. Naravno uz hladno pivo i uz prekrasan pogled na glečer, sav obasjan suncem. Iz ručka desert: svježe jagode sa šećerom i kefirom!!! Konačno u 15.00 smo krenuli natrag za Loen i odavde za Olden. Usput sam probao loviti, ali ni trzaja. Nastavili smo kroz Innvik, a kod mjesta Utvik smo skrenuli u lijevo, po serpentinama uz brijeg. Vrlo jaki uspon, ali ovu cestu poznajemo iz 1995 (15.06.), kada smo ju prošli, ali u obratnom smjeru. Spustili smo se jakom nizbrdicom u Byrkjelo, a iza toga uz rječicu Storelava dalje prema jugu.

Tu smo na jednom zavoju sreli čopor koza, kao i 1995, ali ovaj puta ne kraj štale, već na cesti. Dvije koze su se dizale na stražnje noge i udarale glavama jedna drugu i to na sredini asfalta. Kolona automobila na jednoj i drugoj strani strpljivo je čekala, da se okonča ova kozja korida, nitko nije ni zatrubio ili pokušao potjerati koze sa ceste. Nikakve nervoze, nikakav protest! Divno!! Carla se je sjetila na Indiju i na indijske krave, koje niko ne može ometati ili odstraniti silom. Samo što ovdje to vrijedi za sve životinje, a nadajmo se i za ljude.

Nastavili smo dalje uz prekrasno jezero Jølstravatnet, dugo preko 20 km, po divnom vremenu, bez daška vjetra, tako da je jezero izgledalo kao neko ogromno ogledalo u kojem su se vjerno odslikavale obližnje prekrasne planine. Prošli smo kroz Førde i kroz Sande. Sve puno života, puno ljudi na cesti po kafeterijama. Oko 20.00 sati smo stigli u Vadheim. Otišli smo oko 7 km na istok do mjesta Kirkjebø (do sada sam znao da postoji Kirk Douglas, a evo sada i ovaj), probali smo loviti i opet ništa. Carla je uspjela dignuti nekakvog malog seja, ali smo ga bacili natrag u vodu, znači ništa. Vratili smo se ponovno natrag do Klævold-a, gdje je Carla oko 23.00 priredila večeru. Imali smo krasno mjesto na ulazu u Vadheimsfjorden, podsjetilo me je na krajolik vidikovca na ulazu u Plominski zaljev. Konačno smo slušali talijanski radio, dobro se je čuo.

Oko 23.30 smo se konačno vratili u Vadheim, parkirali pred nekim starim halama uz samo more, kraj utoka neke rječice. Bilo je već tamno, ali čuli smo kako se na utoku rječice bacaju ribe, vjerovatno lososi. Ja sam probao sa blinkerom i najednom je nešto snažno trgnulo, osjetio sam da imam na udici neku veću ribu, koja se je snažno borila za svoj život i na kraju sam uspio da izvučem jednu ogromnu lokardu od skoro pola metra i oko 1 kg težine. Rekord! Lokarda je riba, koja kada je na udici, vuče na sve strane kao luda i ne da se tako lako izvući iz mora, a ova velika pogotovo. Iza tog ulova – ništa!!!

U 1.00 u noći smo otišli u krpe. Danas, od odlaska sa glečera, smo imali lijepi dan, pun sunca!

32. dan – 12.07.99 – ponedjeljak: Vadheim – Ostereidet – 136/4820 km

          Digli smo se oko 9.00. Krasno vrijeme, bez oblačka, toplo. U 11.15 smo krenuli za Lavik. Probali smo loviti kraj mjesta Aven, jasno bez uspjeha. U 12.15 smo stigli u Lavik, ukrcali se u trajekt i u 12.50 smo stigli u Oppedal. Proslijedili smo naš put i zaustavili se nakon cca 6 km. Teren je izgledao dobar i probali smo malo “okupati” blinkere. Međutim, ovaj puta je išlo dobro. Carla je digla jednog seja, a ja jednog seja i jednog dosta velikog škombra.

Opet smo nastavili sa putovanjem i kod mjesta Insterfjord skrenuli u desno prema sjeveru, prošli kroz Brekke i kod mjesta Takle skrenuli u lijevo, u planinu. Jako strmi usponi i još strmije i vrlo uske nizbrdice. Prošli smo  uzduž uskog i dugačkog Ausgulfjorden-a i stigli do njegovog ušća u Gulafjorden. Krasne struje ispod mosta, stvoreno za ribolov (o), probali smo, ali ništa.

          Nastavili smo uzduž Eidsfjorden-a u pravcu juga. Zustavili smo se na jednom proširenju, na oko 2 km iza mjesta Grinde i dok je Carla pripravljala ručak, ja sam na plićaku (+) uz cestu pokušao loviti. Digao sam jednog lyra i jednog stvarno lijepog škombra. Carla je za ručak pripravila onog velikog škombra iz Vadheim-a i jednog seja od jutros i jedva smo to uspjeli pojesti. Iza toga jagode sa kefirom i šećerom i za konac naravno kava. Baš se dobro živi u Norveškoj!

          U 18.15 smo krenuli prema Bergenu. Carla je htjela da iskoristi ovo lijepo vrijeme, kao što smo imali jučer i danas, da iskoristi za razgledavanje Bergena (dan-dva), jer kada smo bili zadnji puta u Bergenu, stalno je padala kiša. Putem, negdje između mjesta Hatlevik i Risnes, smo vidjeli jedan camping, situiran u jednom krasnom zaljevu, okružen sa nekoliko manjih otočića, jedan blizu drugome i idealan za plovidbu sa našim malim gumenjakom, jer je sa otocima kompletno zaštićen od vjetra i valova. Eventualno drugi puta?!?

          U 18.45 smo stigli u Duesund da uzmemo trajekt za Masfjorden, ali nam je pobjegao pred nosom. Došao je natrag u 18.55, ali smo morali čekati u repu do 19.25, u 19.35 smo bili u Masfjorden-u. Odmah smo nastavili prema jugu i zaustavili se kod krasnog mosta preko malog fjorda kod mjesta Einestrand. Probali smo loviti (+), nadajući se ovaj puta u povoljni rezultat. Izgubio sam blinker (?), ali o ribama ni traga. A mislili smo na suženje fjorda, na struje (straumen) i ribe k’o blata. Nastavili smo tražiti prenoćište i zaustavili se kraj mjesta Ostereidet, na parkiralištu jedne benzinske stanice. Imali smo prekrasan pogled na Osterfjorden. Vrijeme je bilo još uvijek jako lijepo, nadamo se da će biti sutra isto tako u Bergenu.

33. dan – 13.07.99 – utorak: Ostereidet – Bergen – 49/4869 km

          Kada smo se probudili nebo je bilo prilično oblačno. Izgledalo je da će kiša početi padati svakog časa i odlučili smo da odlazak u Bergen odgodimo za sutra, a da danas odemo na otok Holsnøy. Putem prema Bergenu smo ipak, na sreću, odlučili da odemo u Bergen. Vrijeme se je popravilo i oko 12.00 smo ušli u naš kamp (vidi 28.06)  i Carla je već u 13.15 otišla da još jedamput razgleda Bergen. Ja sam ostao u camperu, da se malo odmorim i da pišem ovaj dnevnik, sa kojim sam bio u malom zaostatku.

          Carla se je vratila u 19.15. Vidjela je Nacionalni muzej umjetnosti (Munch), bila je sa uspinjačom na brijegu iznad Bergena (prekrasna panorama), zatim u Galeriji moderne umjetnosti i na jednom koncertu. Za sutra programirani posjet Bergenu otpada, danas je sve obavljeno. Carla je zadovoljna, a to je najglavnije. Prije večere smo obavili super tuširanje, to je ovdje, u ovom malom camp-parkiralištu, jako dobro organizirano. Za večeru riba i vino. Popili smo Pinot grigio, kojega smo dobili na poklon od jednog kamperista iz Aleksandrije, a dodali smo još i nešto Tavernella.

          Noć i spavanje u miru.

34. dan – 14.07.99 – srijeda: Bergen – Ovågen – 105/4974 km

          Rano ujutro Carli je bilo zlo i povraćala je. Bila je uvjerena da je to od aleksandrijskog vina, koje bilo frizantno, a koje joj već jučer za večeru nije baš prijalo. Digli smo se u 9.30, doručkovali, uredili stan, nakrcali vodu, očistili WC i u 12.10 krenuli za otoke Fjell i Øygarden. Odlučili smo da prokrstarimo taj lanac otoka, zapadno od Bergena, koji je sada međusobno povezan krasnim mostovima i dobrom cestom. Na izlazu iz Bergena smo se malo izgubili i završili kod Straume u predgrađu Varden, jer je cesta na koju smo zalutali bila zatvorena do 14.30, a nije nam se dalo vraćati ponovno u Bergen i tražiti pravi put.

          Zaustavili smo se i radi ribolova, jer kada smo vidjeli da na karti piše Straume, a tako su ovdje označena sva mjesta, gdje dolazi do strujanja vode (straume), odlučili smo da iskoristimo priliku i ulovimo koju ribu. Ali, velike nade su propale, jer moreuz je bio vrlo uzak, svega oko 8 m, ali relativno plitak i tu se je stvarala takva struja, da je blinker plivao na površini vode, kao hidrokrilni brod, iako je bio težak 25 g. Premještali smo se malo podalje od moreuza, probao saqm bacati posvuda i na kraju izgubio 1 blinker.

          Carla je isto tako nešto malo lovila, ali uskoro je napustila to besmisleno bacanje i pripravila za ručak izvrsnu paštu sa šugom. Oko 15.00 smo krenuli dalje. Kraj mjesta Fjell smo skrenuli u desno prema sjeveru, usput smo imali čak i malo kiše i konačno došli do krajnje sjeverne točke otoka u mjestu Hellesøy. Tu smo sreli grupu Poljaka, koji prema reklami napisanoj na autobusu, sa kojim su došli, vrše podvodna snimanja, ali po meni skupljaju školjke i vjerovatno arheološke nalaze. Imali su jednu steinbita ribu od 10-ak kg (morski vuk, lupo di mare-tal., Katfisch-nj.), koju su harpunirali na 40 m dubine (sa bocama) i koju su čistili na obali. Već su tamo mjesec dana u četvero.

Iza toga smo sreli dvojicu Iračana, koji su na štap digli jednu lijepu flundru i čistili ju na stijenama. Razgovarali smo i sa njima. Ima ih tu više, stanuju u jednom hotelu, izbjeglice su iz Iraka, protivnici su Sadamovog režima.

Probali smo malo i loviti, ali ribi ni traga. More je bilo puno meduza. U luci je jedan ribar u svojem čamcu čistio ulov, okružen galebovima, koji su plivali okolo čamca i tukli se oko iznutrica, koje je ribar bacao iz čamca u more. Ima je u čamcu desetak ogromnih sejeva i dosta sitnijih, a u jednoj velikoj mreži-vreći, koja je visila u moru ispod njegovog čamca, plivalo je isto tako desetak velikih torska. Vjerovatno je sve pripremao za sutrašnju tržnicu, a imao je vrlo bogat ulov. Tko zna gdje ih je i kako ulovio?

Nama se čitav ambijent nije naročito sviđao za noćenje i krenuli smo natrag prema jugu. Zaustavljali smo se par puta i na kraju smo parkirali kod nekog muzeja (Kustmuseom) u mjestu Ovågen, na jednoj primitivnoj rivi. Ja sam krenuo loviti, ali je počelo kišiti. Ipak sam dignuo jednog lijepog lyra.

 Carla je priredila dobru večeru. Nakon toga smo igrali karte i na kraju u krpe.

35. dan – 15.07.99 – četvrtak: Ovågen – Solsvik – 28/5002 km

          Probudili smo se po relativno dobrom vremenu, bez kiše, sa malo sunca. Jutros oko 6.00 su nam galebovi priredili takav koncert, da se nije mnoglo živjeti. Carla je naglo otvorila prozor na krovu i na sreću su nestali.

Krenuli smo oko 11.00 sati, proslijedili smo prema jugu, zaustavili se pod jednim mostom i probali sreću. Uhvatio sam 4 lyra, jedan lijepi i tri manja. Iza toga smo otišli na otok Turøy i parkirali se na jednom lijepom parkiralištu pred mostom, probao sam loviti ali ništa. Carla je u međuvremenu pripravila za ručak 5 lyra i još je marinirala onog velikog škombra od pred tri dana. Mariniran se bolje drži, pa čak i van frižidera, a naš frižider nije baš velik. Iza ručka smo se popeli na jedan mali brežuljak sa krasnim pogledom na ocean i na velike valove, sve po divnom suncu, koje nas je pratilo od jutros. Nakon kave u 17.10 smo otišli u samo mjesto Turøy, parkirali na jednom okretištu autobusa i otišli u duge šetnje. Najprije u luku, gdje smo pronašli fino mjesto za noćenje, zatim po jednoj cesti po stijenama do južnog rta otoka, natrag u mjesto i onda po jednom drugom putu do zapadne obale. Nakon sat i po krstarenja Carla je ustanovila da mjesto u luci nije lijepo i krenuli smo dalje. Oko 19.30 smo konačno stigli u luku malog mjestanca Solsvik, gdje smo parkirali na rivi sa krasnim pogledom na more i na zalaz sunca. Danas smo imali krasan sunčani dan!

Ispratili smo jedan ribarski brod, koji je oko 21.00 sat otišao na ribolov na otvoreno more. Posada: komandant od cca 30 godina, mornar (sin) od cca 9 godina i jedna djevojčica od 5 godina!!! Vraćaju se sutra oko 11 sati. Svega 14 sati, preko noći, na otvorenom moru, sa posadom od male djece!

          U 22.00 sata sam išao loviti i digao tri manje ribe: jednog seja, jednog lira i jednog torska. Sve skupa oko 2 kg.

          Noć mirna!

36. dan – 16.07.99 – petak: Solsvik – Øystese – 177/5179 km

U noći je kišilo, ali kada smo ustali, u 10.00, bilo je lijepo. Ujutro su nas probudili prvi autobusi već u 7.30, bili smo naime parkirani upravo kraj autobusnog stajališta, ali nitko nam nije ništa rekao ili protestirao, iako smo im malo smetali. U 12.00 sati, kada smo krenuli prema jugu, nebo nije obećavalo ništa dobro. Ovdje se vrijeme mijenja nekoliko puta na dan, a pogotovo kod Bergena, koji je izgleda poznat kao kišna zona. Stigli smo u Skalvik po kiši, otišli na otoke Syltøy, Lokøy, Algrøy, ali nešto radi kiše, a mnogo radi nepristupačne morske obale smo odlučili da napustimo otoke i odemo ponovno u unutrašnjost, prema Hardangerfjord-u.

Krenuli smo iz Skalvika za Møvik, zatim za Fjell i po autostradi za Bergen, kojega smo mimoišli kroz dugi tunel. Nastavili smo autostradom za Asane i skrenuli u desno po E16 na istok. Prošli smo kroz Idre Arna i nešto kasnije,  uzeli cestu 7, u smjeru mjesta Haga i Norheimsund. Skoro cijelo vrijeme nas je pratila kiša. Prije Normheimsund-a smo se popeli dosta visoko na planinu, gdje se nalaze poznati skijaški centri. Vrijeme se je popravilo. Prošli smo kraj nekoliko lijepih vodopada, koje smo sve snimili filmskom kamerom (Fossen Bratte i Steindlfossen) i konačno stigli u Norheimsund, gdje sam probao loviti (10 min) u jednoj sportskoj lučici, ali bezuspješno.

Nastavili smo za Øystese, po lijepom vremenu, gdje smo parkirali na velikom i lijepom parkiralištu između hotela i crkve, odnosno groblja. Otišao sam loviti na jedan mali molo, koji mislim pripada hotelu i u relativno kratko vrijeme sam digao 14 riba. Dva torska, od kojih jedan od 51 cm, 3 seja, 6 hyse-a (norveško ime, Schelfisch-nj, eglefino-tal), a tri manje sam vratio u more. Ukupno oko 4 kg ribe! Velikog torska smo filetirali i utrpali u naš mali frizer, da ga odnesemo Carlinoj mami u Kempten. Od ostataka i manjih riba Carla je skuhala finu juhu.

Iza toga krasno spavanje u divnom miru.

37. dan – 17.07.99 – subota: Øystese – Ulvik – 100/5279 km

          Probudili smo se oko 9.00 sati po divnom sunčanom vremenu. Plavo nebo i po koji mali bijeli oblačić. Nakon doručka smo otišli u obližnji market, nakupovali ono što nam je bilo potrebno i u 11.40 smo nastavili naš put. Nešto prije Alvik-a smo se zaustavili na jednom lijepom odmorištu (+), neposredno iznad mora, obasjanog suncem. Probao sam loviti i dignuo lijepog seja. U 13.15 smo proslijedili, prošli Kvanndal i zaustavili se iza mjesta Folkedal za ručak. Uvijek po suncu, nastavili smo do mjesta Granvin i tu skrenuli u lijevo u smjeru Voss, da posjetimo vodopad Skjervefossen. Uspeli smo se cestom po serpentinama, snimili vodopad, koji nije nešto naročito, vratili se natrag i prošli kroz dugi tunel (8km) u smjeru mjesta Vallavik. Vrijeme se je počelo kvariti, navukli su se oblaci, a mi smo imali namjeru da sutra na suprotnoj strani fjorda posjetimo čuveni vodopd Vøringsfossen. Nismo bili sigurni da li ćemo uspjeti.

U luku Bruravik smo došli, upravo kada je odlazio trajekt. Pobjegao nam je ispred nosa. Ispraznili smo naš WC, odlučili da ostavimo prijelaz fjorda za sutra i nastavili za Ulvik, gdje smo stigli u 18.00 sati. Na dva km prije Ulvika smo probali loviti, ali plitko more je bilo jako plitko. Digao sam jednog hyse-a i izgubio 1 blinker, Carla nije uhvatila ništa, ali je svejedno izgubila 1 blinker.

Ulvik, koji se nalazi na kraju Ulvikfjorden-a, je malo, ali lijepo mjestance, Bogu iza leđa, sa krasnim modernim hotelom sa hidroplanom, koji izgleda drži vezu sa Oslom ili sa nekim drugim mjestom, možda Bergenom? Našli smo lijepo parkiralište kraj crkve i groblja, sa prekrasnim pogledom na fjord. Nakon 10 minuta je počelo kišiti.

          Carla je priredila finu večeru. U našoj kućici bilo je prekrasno, imali smo odličnu večeru uz crno vino i divni pogled na fjord. Kiša je lagano bubnjala po krovu, ali tko te pita za kišu! Čak je tiho tamburanje kiše po krovu doprinijelo ugodnoj atmosferi!

38. dan – 18.07.99 – nedjelja: Ulvik – Odda – 133/5412 km

          Ujutro smo se probudili sa kišom, koja je padala cijelu noć. Digli smo se u 10.00, u 12.00 je još uvijek kišilo, oblaci su bili vrlo niski. Spustili su se gotovo do morske površine! Sve je zatvoreno oblacima i sve djeluje prilično mokraćno. Ipak smo, sada sa jakom kišom, u 12.00 sati krenuli krenuli za Bruravik, gdje smo stigli u 12.40. Linije za ukrcaj su bile prenatrpane, ona kojom su dolazila vozila iz Bergena bila je dugačka najmanje 200 m (danas je nedjelja i vjerovatno ima mnogo povratnika za Oslo), ali u našoj liniji iz Ulvik-a nije bilo nikoga, tako da smo prošli pokraj 30 – 40 automobila i došli na platno mjesto. Ipak nismo stigli do trajekta, koji je već bio u odlasku, ali je odmah došao drugi u kojega smo se ukrcali.

          Iskrcali smo se na južnoj strani fjorda, u pristaništu Brimnes u 13.00 sati i odmah skrenuli u lijevo prema vodopadu Vøringsfossen. Vrijeme je tu bilo neuporedivo bolje, od onoga u Ulviku, a razlika je svega 10 – 12 km!! Nije kišilo, a cesta je bila gotovo suha!!

          Nakon 10 km smo prošli kroz Eidfjord, a nakon toga je započeo uspon od desetak km do vodopada. Cesta je nova, sa mnogo tunela, jedan tunel radi puni krug od 360°. Po staroj krivudavoj cesti ide mali motorni vlak na gumenim kotačima sa izletnicima. Na vrh našog uspona, na parkiralište kod “Kafeterie”, smo došli po suncu!! Krenuli smo malim stazama prema vodopadu, ali od samog vodopada nismo vidjeli skoro ništa, jer se staze nalaze iznad njega, a sam vodopad se nalazi u jednom usjeku, kojeg se odavde nije vidjelo, ali se je čuo jaki šum vodopada. Visina pada je 122 m, a neposredno, na pola metra uz naše staze, su ponori od skoro 150 m. Shvatili smo da od vodopada ovdje nećemo vidjeti ništa i spustili smo se natrag po cesti sa camperom do jednog stajališta i obukli planinarske cipele. Uskom stazom (-- -- --), preko velikih kamenih blokova, koji su tu padali kada su gradili cestu i minirali, nakon pola sata smo stigli do podnožja vodopada, po lijepom vemenu. Ipak, ovdje nas je dočekala kiša, bolje rečeno kišica, ali ne iz oblaka, već od vodopada. Odavde se je vidio konačno cijeli vodopad u svoj njegovoj veličini i ljepoti. Nakon nekog vremena smo se izvukli iz područja kiše i na pristojnoj udaljenosti, gdje smo ipak mogli snimati i uživati u ljepoti tog velikog mlaza vode, koji pada iz kao iz neba, smo ručali svaki po dva sendviča.

          Na povratku do campera smo upoznali jedan mlađi par iz Berlina i kod nas smo u camperu zajedno popili kavu uz kolače. Odveli smo ih do njihovog parkirališta na početku uspona, jer oni su cijeli uspon do “Kafeterie” prošli pješke (!), spustili se iza toga do staza za vodopad i zatim odpješačili do vodopada i natrag.

          U Eidfjord-u smo uzeli naftu i krenuli u 19.15 u smjeru mjesta Odda, još uvijek po vrlo lijepom vremenu. Prošli smo ponovno kroz Brimnes i vidjeli da je Ulvik još uvijek sav zavijen u oblake i kišu. Cesta je i ovdje bila mokra, znači da je tu prije kratko vrijeme padala kiša, a mi smo kod slapa imali krasno vrijeme! Kod mjesta Kinsarvik smo i mi dobili kratku kišu, a iza Lofthus-a smo se zaustavili na jednom parkiralištu za večeru (i ručak!). Probao sam loviti, ovaj puta vrlo uspješno, digao sam dva seja i dva hyse-a, a iza toga je Carla marinirala sve preostale ribe. Proslijedili smo naše putovanje u 21.30. U mjesto Odda smo stigli već po mraku u 22.30 i parkirali se na lijepom, parkiralištu u centru mjesta. Veliko parkiralište, zapravo dva, bez ograničenja i bez naplate, bez zabrane za camper i slično!! Za parkiralište u centru grada, prvi slučaj u Norveškoj. Iza toga smo proveli 1 sat u krstarenju po ulicama i obali mjesta, a u 23.30 smo se pospremili u krpe!

39. dan – 19.07.99 – ponedjeljak: Odda – Jelsa – 143/5555 km

          Digli smo se po kiši oko 10.00. Krenuli smo u 12.30 prema jugu. Odmah iza Odda-e smo došli na krasno, veliko jezero i dva lijepa vodopada: Stråndsfossen sa desne strane i Tjerndalsfossen sa lijeve. Snimili smo obadva. Oko 1 km nakon toga opet jedan vodopad: Vidfossen. Na završetku jezera smo došli na rječicu, koja se ulijeva tu u jezero, i na njene brzace. Počeli smo ih snimati i naletili, uz sam potok, na mnogo šumskih jagoda, brali ih i jeli u slast.

          U 14.00 smo došli do veoma poznatog vodopada Låtefossen, koji se ruši gotovo na samu cestu, ali prolazi ispod nje i stvara oblake finih kapljica vode, koje pokrivaju dio ceste, koji je najbliži vodopadu. Bujica vode, koja se ruši, dijeli se visoko iznad ceste u dva kraka i stvara tako dva vodopada. Parkirali smo na nekakvom nazovi parkiralištu, koje je u stvari jedno malo proširenje ceste. Nazovimo ga zaustavljalište, a ne parkiralište, jer svi su se tu zaustavljali, ostavljali vozila bilo kako i izlazili iz automobila, campera i autobusa. Neopisiva gužva, nered, normalni promet cestom je bio praktički blokiran.

          Jasno da smo se i mi zaustavili, parkirali što smo bolje mogli i približili se vodopadima, snimali kratko vrijeme i nastavili dalje cestom 13, preko brijega u smjeru mjesta Horda. Cesta je puna tunela, jedan je dug oko 5 km. Nakon mjesta  Horda smo skrenuli u desno, uz jezero Røldalsvatnet i dalje uz jednu malu rječicu. Vrlo lijepi krajolici, krasna priroda, masa manjih vodopada i kanjona, ali iznad 1000 m nema više drveća, ali dosta snijega. Putem smo se zaustavili u 16.00 sati kod jednog vodopada i ručali špagete alla bolognese sa graškom, super. Ručak smo završili sa kavom i kolačima. Oko 17.00 smo krenuli dalje. Ubrzo smo se opet zaustavili kod jednog kanjona i prokrstarili ga pješice po staroj cesti (nova ide kroz tunel) i snimali. Divni pejsaži, voda kristalno bistra, brzaci, mali slapovi, vrtlozi. Prekrasno!

          Nakon toga smo došli na veliko jezero Suldalsvatnet i zustavili se kod mjesta Hamrabø, da snimimo jedan manji vodopad, koji je prolazio ispod mosta, kojim je prolazila cesta. Prošli smo kraj mjesta Sand, nastavili prema jugu i na kraju Lovrafjord-a skrenuli u desno sa ceste 13 na cestu 517, koja nas je odvela do kraja jednog malog poluotoka i do divnog malog mjestanca Jelsa (ali ne na Braču). Parkirali smo na malom parkiralištu kraj crkve i groblja. Carla je otišla na šetnju kroz mjesto, a ja? Na rivu, na ribolov!! Oko 21.00 sat sam digao dva krasna škombra. Uz rivu je bio parkiran i jedan lijepi brod, preuređen iz starijeg ribarskog broda, sa velikom slobodnom palubom i puno dječurlije, koja su isto lovila ribu i dizala galamu. Jedna obitelj sa djecom se je svukla na rivi i iza tate su svi skakali u more, brrr....!! U 21.00 sati!?!

          Carla je škombre spržila za večeru, ali nismo ih uspjeli pojesti do kraja, tako su bili veliki. Iza večere smo se ponovno šetali po mjestu i po rivama i u 24.00 u krevet.

          Vrijeme je cijeli dan bilo jako lijepo (nakon Latefossen-a). Odlučili smo da sutra ostanemo ovdje.

40. dan – 20.07.99 – utorak: Jelsa – Jørpeland – 112/5667 km

          Probudili smo se opet po oblačnom vremenu. Po noći smo čuli na krovu koju kap kiše. Ustali smo se u 10.30 i doručkovali, u 11.30 je došao prolom oblaka. Padalo  je kao iz kabla, ali ipak oko 13.00 je prestali kišiti. Carla je otišla u banku, da promijeni lire. Ostali smo bili naime bez norveških kruna, iako smo nastojali da sve što možemo plaćamo kreditnom karticom. Ali ima mjesta gdje ne primaju inostranu karticu i tamo se mora naravno platiti u gotovu, norveškim novcem, kojega smo ponijeli, ali eto nije izdržao do kraja.

          U Jelsi postoji banka, ali je otvorena samo dva dana u tjednu. Taj dan nažalost nije bila otvorena. U jednoj trgovini su bili spremni da Carli promijene strani novac u NOK, ali samo DM ili $, talijanske lire nisu htjeli primiti. Žalosno! Vrijeme se nije popravilo, opet je počelo kišiti i odlučili smo da odemo u Jørpeland. Tamo možemo čekati lijepo vrijeme, koje nam treba za izlet na Preikestolen.

          U 15.00 smo krenuli. Nakon pola sata smo se zaustavili u mjestu Hålandsosen, gdje smo probali ribariti, ali bez uspjeha. Na rivi smo ručali i napunili sve rezervoare sa vodom. Počelo je ponovno kišiti i u 16.00 smo nastavili naš put za Nesvik, gdje smo stigli u 16.30, uzeli u 17.00 trajekt za Hjelmeland i nastavili za Jørpeland. Putem smo doživili još dva krasna pljuska. U Jørpeland smo stigli u 20.20. Parkirali smo na našem starom mjestu u luci, uz lučicu. Carla je sa rive digla jednog velikog škombra, ja ništa!! Iza toga je počela ponovno kiša i potjerala nas u camper.

          Pljuštilo je cijelu noć, sutra vjerovatno neće biti ništa od Preikestolena.

41. dan – 21.07.99 – srijeda: Jørpeland – 3/5670 km

          Digli smo se tek u 10.45, doručak je završio u 12.00!! Padala je kiša. Nazvali smo 2 puta FjordLine u Egersundu, da rezerviramo trajekt za četvrtak (živili smo stalno u uvjerenju da danas imamo utorak, a ne srijedu), ali je stalno odgovarao neki automat i zatvarao liniju. Iza toga smo nazvali zastupnika FjordLine u Njemačkoj i doznali, da je za četvrtak i subotu sve rasprodano, ali nam je rezervirao mjesta na trajektu u nedjelju. OK!! Otišli smo u centar da razmijenimo novac. U banci je talijanska lira jako nisko kotirana. Ovdje je slabija od njemačke marke, iako je prema Eurokursu jača, tako da sam radije promijenio dolare, koji su ovdje jako visoko kotirani. Komisija za mijenjanje nije svuda ista. U jednoj banci su nas tražili 50 NOK (12.500 Lit), u drugoj sam promijenio uz komisiju od 20 NOK, a osim toga još i uz povoljniji kurs. Svašta!!

          Kiša je padala cijeli dan i navečer smo odlučili, da ako sutra ne bude bolje odemo za Egersund.

42. dan – 22.07.99 – četvrtak: Jørpeland – Egersund – 124/5794 km

          Ujutro smo se probudili po skoro sunčanom vremenu, sretni da ćemo uspjeti da odemo na Preikestolen, ali u 9.00 je već bilo oblačno, a u 11.00 je kišilo. Carla je otišla u turistički ured, gdje je doznala, da će ovakvo vrijeme potrajati još sedam dana, jer se mijenja mjesec (!) i još neke slične gluposti. I tako smo odlučili da odemo u Egersund i pokušamo ipak dobiti za sutra, u četvrtak (uvjereni da je danas srijeda!), jedno mjesto za naš camper na trajektu za Dansku.

          U 14.00 smo stigli u Oanes, uzeli trajekt za Lauvvik, gdje nas je dočekao jaki sjeverozapadni vjetar i odakle smo nastavili kroz Oltedal, Ålgard i Vikeså za Egersund. U Egersund smo došli, uvijek po jakom vjetru u 15.45 i otišli ravno u luku do FjordLine. Tamo smo našli masu ljudi, koji su čekali na ukrcaj na trajekt i nije nam to bilo jasno, jer smo znali da u srijedu nema trajekta. Tek kada smo došli na šalter i probali ipak rezervirati trajekt za čertvrtak u 16.00, shvatili smo da je danas četvrtak, a ne srijeda. Sve je jasno bilo rasprodano, a isto tako i za subotu.

          Brod je iz Danske kasnio, zbog jakog protivnog vjetra. Napustili smo luku i otišli prema obližnjem rtu Layning. Na jednom proširenju smo se zaustavili, ručali i gledali ulaz našeg trajekta u Egersund, a kasnije i izlaz. Vjetar je stvarno bio jak i veliki trajekt se je lijepo njihao od jedne strane na drugu, po sunčanom vremenu. Iza toga smo se uskim stazama prošetali do samog rta (+) i uživali u promatranju ogromnih, bijelih oceanskih valova.

          Vratili smo se u naš camper i otišli na plažu mjesta Skadberg, gdje smo pred 4 tjedna ulovili u ½ sata 16 sejeva. Ali vjetar je bio tako jak, da nisam uspio bacati blinker protiv vjetra i ubrzo smo morali napustiti taj pokušaj ribolova. Vratili smo se u Egersund i parkirali na lijepom, velikom parkiralištu, uz sportsku lučicu, gotovo u samom centru grada. Nešto slično kao u mjestu Odda.

          Nismo više izlazili iz campera, jer je bilo prilično hladno i osim toga vjetrovito. Od dolaska u Egersund imali smo sunčano vrijeme, ali i vjetar, koji je ustvari polako rastjerao oblake. Navečer se je počelo ponovno mrčiti. Noć tiha, parkiralište veoma mirno!

43. dan – 23.07.99 – petak: Egersund – 31/5825 km

          Probudili smo se po krasnom i sunčanom vremenu, ali se je ubrzo naoblačilo. U 10.00 smo bili u FjordLine da probamo sreću i da kupimo tiket za Dansku. Uspjelo nam je prebaciti rezervaciju sa nedjelje za subotu (sutra) za 16.00 sati. Fino!

Kada smo se vratili, otišli smo na koncert u crkvu. Usred crkve bila je jedna lađa! Nastupila su tri mlada umjetnika: jedna pjevačica, jedan pianist i jedan saksofonist (u crkvi?). Izveli su sedam raznih stvari pred punom crkvom: stare norveške crkvene pjesme, ali u modernom stilu i američki spirituals (Duke Ellington, Holliday i drugo). Bez mise, samo koncert, crkva prepuna! Super lijepo!!! Ulaz slobodan! Nešto tako u Italiji je nezamislivo!!!

Oko 11.00 je počelo kišiti. Otišli smo na ribolov i ručak na isto mjesto (F), gdje smo pred mjesec i po ribarili i ulovili nešto sitno. Ovaj puta nismo ulovili  ništa. Stalno je kišilo. Vratili smo se natrag, u 16.00 smo bili opet na parkiralištu i do kraja dana ubijali vrijeme kartanjem.

Zahladilo je!

44. dan – 24.07.99 – subota: Egersund (N) – Hanstholm (DK) – 20/5845 km

          Opet je kišilo cijelu noć. Digli smo se u 9.30. U 11.00 smo otišli u kupnju i oko 12.30 smo bili u trajektnom pristaništu da čekamo na ukrcaj. Htjeli smo da budemo u prvoj liniji, bojali smo se da nam naša korigirana rezervacija ne priredi neku neugodnost, iako je bila posve regularna. Ali..., tko zna? Sve je prošlo u najboljem redu. Obavili smo sve formalnosti, dobili papire za ukrcaj i stali u red. Trajekt M/S “Bergen” je imao oko sat i po zakašnjenja. U međuvremenu je počelo i kišiti, ali na kratko. Ja sam pokušao loviti sa rive i digao jednog manjeg lyra i tri torska, od kojih jedan od preko jedne kile.

          U 17.25 smo konačno krenuli po dosta lijepom vremenu. Promatrali smo izlaz iz Egersund fjorda, a nakon toga se pobrali u neki salon sa stolicama za spavanje (koje su bile dosta neudobne za spavanje, zbog malog razmaka između dva reda), ali uspjeli smo ipak prosjediti do Hanstholm-a, gdje smo stigli oko 24.00 sata. More je putem bilo prilično valovito, ali za grdosiju od broda kao što je M/S “Bergen” bilo je neznatno. Osjetilo se je tu i tamo, da se malo kao valja ili propinje, ali stvarno malo.

          U Hanstholm-u iskrcaj je protekao bez problema i nakon kraćeg traženja parkirališta, pronašli smo jedno, u luci, iza jednog hotela. Noć, zapravo samo pola noći, je prošla u miru i tišini.

45. dan – 25.07.99 – nedjelja: Hanstholm (DK) – Pinneberg (D) – 539/6384 km

          Ustajanje u 8.30, nije kišilo, ali je bilo oblačno. U 10.30 smo krenuli za Pinneberg, cestom 26/29, kroz Ræhr, Østerild i Fjerritsley, gdje smo skrenuli na jug prema autostradi. Nešto prije Østerild-a smo naišli na jedno polje, na kojem je bilo dosta velikih pečurki. Carla me je odmah zaustavila i sve pobrala za večeru. Prije mjesta Hobro smo ušli na autostradu. Njemačku granicu smo prešli u 15.30, nakon 368 km od Hanstholm-a. Imali smo stalno lijepo vrijeme. U Pinneberg smo stigli oko 17.40 i nakon kratkog lutanja pronašli put do Rotraut i Waldemara. Parkirali smo opet pred samom kućom i kao prvo popili kavu. Imali smo finu večeru, osim ostalog i Carlin rižoto od gljiva iz Danske! Ćakule do 23.30 i onda u krpe.

          Noć veoma tiha.

46. dan – 26.07.99 – ponedjeljak: Pinneberg (D) – Kempten (D) – 862/7246 km

Noć je prošla mirno po veoma toplom vremenu. Moglo se je spavati bez deke. Probudili smo se oko 8.30, digli u 9.00 po divnom suncu, bez oblačka. Doručak sa Rotraut i Waldemarom, a oko 10.30 smo krenuli autostradom prema jugu. Za prvih 28 km autostrade smo utrošili čitavih 45 minuta(!), zbog radova na autostradi i dosta gužve pred tunelom ispod Elbe (u gradnji je četvrti paralelni tunel, svaki ima po 2 staze!).

Ostali dio puta za Kempten, via Hannover, Kassel, Würzburg, Ulm i Memmingen, prošao je po toplom i sunčanom vremenu, bez problema. U Kempten smo stigli oko 21.00 sat. Noćenje na parkiralištu pred kućom u kojoj stanuju Carlini roditelji. Mirno.

47. dan – 27.07.99 – utorak: Kempten (D) – 0/7246  km

Lijepo i sunčano

48. dan – 28.07.99 – srijeda: Kempten (D) – 0/7246  km

Oblačno. Šetnja po Kemptenu. Predvečer kiša.
 

49. dan – 29.07.99 – četvrtak: Kempten (D) – San Maurizio Canavese (I) – 550/7796 km      (Tabela puta)

          Lijepi i sunčani dan. Krenuli smo u 15.15. Prošli smo kraj mjesta Lindau (D), Chur, San Bernardino (18.30) i Lugano (CH) i oko 20.00 ušli u Italiju. U 21.45 smo stigli u San Maurizio i smjestili naš dragi camper pod njegovu strehu na spavanje.

Sada se možeš dugo odmarati od prekrasnog krstarenja po dragoj nam Norveškoj! Laka ti noć!