Naša putovanja 2008

DNEVNIK IZ NORVEŠKE 2008

Ribarenje po južnoj Norveškoj

Langesund – Frøya – Orkanger – 258 - Langesund

14.06. - 22.07.2008

Zapisi: Stojan Deprato

Za uvećati mapu ili fotografiju klikaj na nju!

NB: Za sada je ova stranica bez mapa. Nadam se da ću u najskorije vrijeme uspjeti da uvrstim i te podatke. SD

1. dan – 14.06.2008 - subota: San Maurizio (I) - Kappel (CH) -- 510 km

Danas krećemo Carla i ja na naše peto putovanje u Norvešku. U 1995-oj smo prokrstarili cijelu Skandinaviju, a 1999, 2002 i 2004 smo krstarili po Norveškoj. U ta četiri putovanja smo bili na putu sa našim camperom ukupno 232 dana i prevalili ukupno 37.400 km! Ja sam već prilično u godinama (81), ali nadam se da ću ipak uspjeti da izdržim i ova dva mjeseca klatarenja uzduž norveških otoka i fjordova, koji su za nas najljepša priroda na svijetu, a vidjeli smo dosta toga na svih 5 kontinenata, koje smo posjetili.

Naša draga kućica na kotačima, tj. naš camper, još je uvijek onaj isti iz prvog putovanja: Dethleffs Globetrotter Tip A532 iz 1991, LxBxH je 562x223x283, Fiat Ducato, sa motorom Fiat TD95, 2482 ccm, 70 kW, 95 PS. Još uvijek nas dobro služi, jedino je motor postao nešto bučniji (130.000 km). Ali, do sada je bio uvijek siguran i vjeran. Ovaj puta imamo namjeru da ostanemo na putu oko 2 mjeseca, uglavnom na teritoriju sjeverne Norveške, na potezu između Narvik-a i Tromsø-a, specijalno na otoku Senja, gdje želimo obići sve fjordove i “straume” (struje koje se stvaraju na moreuzima za vrijeme plime i oseke), naći mjesta pogodna za ribolov i hraniti se ribama (vidi: Program puta).

Sva mjesta, otoci, fjordovi i slično, čiji su nazivi u dnevniku štampani crvenom bojom, mogu se naći u priloženim mapama. Imena mjesta nastojao sam pisati u izvornom obliku, sa namjerom da olakšam eventualnu orijentaciju, jer na putokazima imena mjesta su pisana na lokalnom jeziku, a ne na hrvatskom.

Krenuli smo iz San Maurizia Canavese za Kempten (D), gdje žive Carlini roditelji. Ali, zaustavili smo se odmah nakon 5 km u Leini kod prijatelja Alberta, koji ima camper-servis. Naime jučer uveče kada sam ukrcao u camper i probao naš mali i jako dobri televizor (Roadstar, sa ekranom od 10”, u boji, sa teletextom), ustanovio sam da ne funkcionira na 12V. Kod kuće radi normalno na 220V (iako ga upotrebljavam rlo rijetko). A biti u Norveškoj 2 mjeseca bez TV znači izgubiti svaki kontakt sa svijetom. Na mjestima gdje se mi krećemo (nenaseljeni fjordovi i divlja priroda) nema inostranih novina, norveški ne znamo, norveški radio ne razumijemo, odrezani smo od svijeta. A sa televizorom imamo preko satelita vijesti i stalni kontakt sa svijetom.

Ustanovili smo kod Alberta, pomoću instrumenata, da je spojni kabel u redu, znači kvar je u televizoru, a Alberto nam tu ne može pomoći. Jedini izlaz je kupiti u Njemačkoj, novi mali televizor na 12V.

Vrijeme je OK! Sunce sija, tu i tamo oblaci, suho vrijeme i ne pretoplo. Krenuli smo autoputem za Milano, prešli granicu kod Como, prošli Lugano i nakon Bellinzone skrenuli za San Bernardino. Zaustavili smo se na početku uspona i tu se sreli sa Davorom, sinom koji živi u Švicarskoj, koji je došao motorom iz Kappela (Olten) preko San Bernardina, da nas pozdravi. Rekao nam je da je cesta prema San Bernardinu u rekonstrukciji i da je uspon prebačen na usku, jednosmjernu cestu, punu uskih strmih zavoja i ne previše ugodnu za naš stari camper. Predložio nam je da je bolje da krenemo preko San Gotthard-a. Usput je pogledao naš televizor (on je inžinjer informatike, a elektronica mu je hoby) i ustanovio da je spoj na ulazu kabla za napajanje labav. Ako dođemo k njemu na noćenje un će nam to urediti. Čas posla!

Jasno je da smo odmah okrenuli natrag prema Bellinzoni, skrenuli u desno za San Gotthard i preko Luzern-a stigli u Kappel. Za večeru nam je Davor, kao obično, pripremio fini roštilj. Iza večere ja rastavio televizor, odlotao i zalotao sva mjesta koja nisu bila OK i sada televizor funkcionira. Stvarno čas posla! Put za Norvešku je spašen.

Oko 23.00 smo se pobrali u krpe i prespavali vrlo svježu noć u savršenoj tišini, na parkiralištu pred Davorovom kućom!

2. dan – 15.06.2008 - nedjelja: Kappel (CH) – Kempten (D) - 270 (780) km

Digli smo se u 6.45 i u 7.15 smo krenuli za Kempten. Vrijeme po putu dobro. Oblačno, ali bez kiše. Preko Winterthur-a, St. Galen-a i Bregenz-a smo stigli u Kempten, kod Carlinih roditelja, u 11.20.

Popodne kišovito, prohladno.

Prespavali na parkiralištu pred kućom. Noć mirna, ali vrlo svježa!

3. dan – 16.06.2008 – ponedjeljak: Kempten (D) – Hammelburg (D) – 327 (1107) km

Nakon ručka, oko 15.00, smo krenuli preko Memmingen-a, Ulm-a i Würzburg-a za Hammelburg, gdje smo stigli oko 18.30. Vrijeme po putu: prva polovica kišovito, a nakon toga lijepo. Parkirali smo se na krasnom parkiralištu za campere «Stellplatz Bleichrasen» (1, 2). Koordinate: 09°53’14”E, 50°06’51”N. Noćenje: 4 €, u cijeni je uračunata pitka voda, struja, WC, pražnjenje WC.

Hammelburg je vrlo lijepi gradić u krasnoj prirodi. Navečer na televiziji nogometna utakmica za prvenstvo Evrope: Njemačka-Austrija 1:0.

Spavanje u miru, osim kratkotrajne galame i jurnjave po parkiralištu nakon pobjede Njemačke!

4. dan – 17.06.2008 – utorak: Hammelburg (D) – Braunschweig (D) – 329 (1436) km

Ujutro smo imali laganu maglu. Digli smo se oko 8.00, doručkovali, napunili rezervoare vodom (1, 2, 3, 4) i oko 8.30 krenuli, po suncu, via Fulda i Kassel-a za Braunschweig. Vrijeme je lijepo sunčano i toplo. U Braunschweig, kod Carline tetke Johanne, smo stigli u 12.30.

Ostatak dana je prošao u pričanju. Vrijeme lijepo i toplo. Navečer TV: Italija – Francuska 2:0. Spavanje u camperu pred kućom, u tišini.

5. dan – 18.06.2008 – srijeda: Braunschweig (D) – 0 (1436) km

Vrijeme je lijepo. Ujutro smo otišli u grad i šetali po centru Braunschweig-a. Vrlo lijepi grad, krasne crkve, palače, vijećnica. Svuda red i čistoća.

Popodne smo otišli u posjet kod Brigitte i Hajo-a, naše znance iz kampa u Medulinu, koji tu stanuju. Bili smo kod njih u Braunschweig-u i 1995, u polasku na naše prvo putovanje u Skandinaviju (09.06.95). Tada smo prespavali u camperu u njihovom dvorištu.

Ovaj puta smo spavali pred Johanninom kućom.

6. dan – 19.06.2008 – četvrtak: Braunschweig (D) – Garbsen – Pinneberg (D) – 248 (1684) km

Vrijeme je lijepo i toplo. U 8.30 smo krenuli za Garbsen, mjesto kraj Hannover-a, gdje smo posjetili Helgu, Carlinu kolegicu iz škole u Hamburgu (1), koja tamo živi.

Oko 12.00 sati smo nastavili naš put. Tokom puta smo se zaustavili na jednom parkiralištu i ručali, a nakon toga smo laganom vožnjom oko 16.00 došli u Pinneberg, kod Carline sestrične Rotraut i njenog supruga Waldemara (1, 2). Parking pred kućom. Putem smo imali tu i tamo malo kiše, a u Pinnebergu kratki pljusak. Navečer TV: Njemačka – Portugal 3:2.

Noć vrlo tiha.

7. dan – 20.06.2008 – petak: Pinneberg (D) – 0 (1684) km

Jutro ponovno lijepo. Sa Rotraut i Waldemarom smo otišli na dugu šetnju (oko 6 km) po obližnoj šumi. Prekrasna šuma, posvuda staze i putevi za hodanje, eventualno za vožnju biciklom, sve vrlo čisto, na tlu nema nigdje papira, otpadaka, plastičnih vrećica ili kutija od cigareta. Zašto nije tako i kod nas?

Popodne čavrljanje u kući. Navečer TV: Hrvatska – Turska 0:1. Kratko nevrijeme. Zahladilo je! Super za spavanje!

8. dan – 21.06.2008 – subota: Pinneberg (D) – Aabenraa (DK) – Tårs (DK) – 513 (2197) km

Sunčani dan. Krenuli smo na put oko 10.30. Smjer Danska, po E45! Do granice jaki vjetar, kao uvijek, ali ovaj puta i nakon granice. Oko 13.00 smo se zustavili u Aabenraa (Åbenrå) i parkirali na parkiralištu za kampere, pokraj sportske lučice, gdje smo već nekoliko puta parkirali, a 2004 i prespavali. Na raspolaganju je WC, pražnjenje WC-a, struja i voda. Zadnji puta sve je to bilo besplatno, sada stoji 125 danskih kruna, tj. oko 15 €. Parkiralište je lijepo, uz samo more, ali bez ijednog drveta, bez ijedne vlati trave i relativno skupo. Platiti se može od 8.00 do 9.00 i od 16.30 do 19.00 sati. Izvan tog vremena je praktički besplatno, jer se nema kome platiti.

Od jednog njemačkog para dobili smo neke informacije o parkiralištima u Danskoj i oko 15.00 smo nastavili naš put prema sjeveru. Sada na danskim autoputevima, zapravo na svim benzinskim stanicama koje smo posjetili, postoji mogućnost pražnjenja WC-a kampera. Nastavili smo po E45 do Aalborg-a, a onda po E39 u smjeru Hirtshals-a. Nakon cca 40 km smo skrenuli sa autoputa u desno i laganom vožnjom smo oko 20.00 stigli u Tårs (10°06'52''E, 57°23'23''N), gdje postoji jedno lijepo parkiralište sa vodom, strujom, pražnjenjem WC-a, WC-om i tušem. Parkiralište se nalazi na terenu centra za prodaju kampera i prikolica. Potpuno je besplatno.

Iza večere smo na televiziji gledali neki film i tu i tamo, za vrijeme reklama, utakmicu Rusija – Holandija 3:1. Iznenađenje!!

Noć veoma tiha. Pred jutro je počelo kišiti!

9. dan – 22.06.2008 – nedjelja: Tårs (DK) – Hirtshals (DK) - 40 (2237) km

Ujutro kiši i to dobro! Krenuli smo tek oko 11.00. Stalno kiši. Nakon pola sata smo već bili u Hirtshals-u (oko 30 km). Malo smo lutali dok smo pronašli urede Kystlink-a (trajektna linija, kod koje smo rezervirali mjesto za prijevoz u Norvešku). U stvari ured je zatvoren, otvara tek u 21.00. Parkirali smo kraj mora i ručali, uz lijepu panoramu iz našeg restorana. Kiša je prestala. Carla je otišla na šetnju po obližnoj ogromnoj pješčanoj plaži, a ja sam na TV gledao Grand Prix iz Francuske (Ferrari, prvo i drugo mjesto), a nakon toga još i mototrke iz GB.

U 16.00 smo otišli na obalu Kystlink-a, jedan šalter je bio otvoren i uspjeli smo dobiti tikete za ukrcaj u noći. Brod dolazi iz Norveške u 1.00 i odmah nakon ukrcaja vozila, u 2.00 polazi za Langesund. Dobili smo i poziciju za parking i već oko 17.00 smo se parkirali u naš red za campere!

10. dan – 23.06.2008 – ponedjeljak: Hirtshals (DK) & Langesund (N) – Kilsund – Høvåg - 196 (2433) km

U 12.00 u noći je veliko parkiralište, gdje smo čekali na ukrcaj, bilo skoro prazno. Samo 2 campera, jedan furgon sa prikolicom, 7-8 automobila i 4-5 motocikla. A kada smo pred mjesec i po dana, rezervirali mjesto na ovom trajketu, rekli su nam da smo dobili posljednje mjesto !?! Istini za volju, na pokrajnjem parkiralištu bilo je parkirano 20-ak ogromnih kamiona. Kystlink je trajektna linija koja služi uglavnom za prijevoz kamiona, a samo dio kapaciteta prodaje turistima za prijevoz campera, prikolica i automobila.

Dok smo čekali dolazak trajekta iz Norveške, pokušali smo se malo odmoriti. Nešto malo smo i odspavali. U 1.00 je stigao trajekt M/S Fantaasia (16.000 BRT), iskrcao kamione i ostalo, ukrcao nas (sve kamione, campere i ostalo) i po voznom planu točno u 2.00 krenuo za Norvešku. Vrijeme je bilo djelomično vedro, bez vjetra. U kavani i baru je bilo mnogo mjesta za sjedenje u udobnim foteljima, a na sofama se je moglo i donekle odspavati. More vrlo mirno iako smo se pred kraj puta malo, ali vrlo malo, valjali po valovima. Točno po programu u 8.00 smo uplovili u kratki fjord (1, 2), pristali i iskrcali se u Langesund (3).

Uspeli smo se na visoravan, parkirali kraj jedne servisne stanice (nafta po 12,25 NOK) i u miru doručkovali. Nakon doručka smo odlučili da promijenimo (??) program putovanja. Mi smo imali u planu da krenemo preko Osla ravno za Trondheim (najkraćim putem) i dalje za Tromsø, a na povratku smo programirali da od Trondheima skrenemo po obali Atlantika (tj. duljim putem) za Langesund. Sada smo međutim odlučili da tim duljim putem krenemo uz Atlantsku obalu za Trondheim, a u povratku idemo “kraticom”. Tako ćemo stići u Trondheim tjedan dana kasnije od prvotnog programa, a to znači kada vrijeme bude nešto toplije nego što je sada!!

Dan je lijep, sunčan i topao, bez vjetra. Krenuli smo po E18 prema Kristiansand-u. Nakon 40-ak km, kod Tvedestrand-a smo skrenuli na 410 prema moru. Zaustavili smo se u malom mjestancu Kilsund, parkirali na 4 m od mora, kupili hranu, blinkere za ribolov i ručali. Iza ručka nastavili po 410. Iza Strengereid-a smo skrenuli u desno i kod mjestanca Dalen izbili na E18. Prošli smo iznad Arendal-a i Grimstad-a i oko 8 km nakon Lillensand-a smo skrenuli u lijevo, na 401 i nakon 2 km parkirali na krasnom, potpuno praznom parkiralištu kraj crkve u Høvåg-u (8°15'02''E, 58°10'09''N). Otišli smo na kratku (1 km) šetnju do mora, Carla je napravila nekoliko lijepih fotografija (4, 5, 6, 7, 8, 9, 10), vratili smo se u kamper (11), iza toga vijesti na TV, pa večera i u 21.00 smo već bili u krevetu, da nadoknadimo neprospavanu noć na trajektu

Noć supertiha!

11. dan – 24.06.2008 – utorak: Høvåg – Lindesnes – Flekkefjord -179 (2612) km

Jutro puno sunca, bez oblačka, ali sa svježim vjetrom. Krenuli smo dalje oko 9.00 sati. Parkiralište je bilo još uvijek sasvim prazno. Odlučili smo da posjetimo Lindesnes, gdje smo već bili 1999. Put nas vodi po E18 i nakon Kristiansanda, gdje je u gradnji autostrada, po E39. Prije ulaska na autostrade ili bilo koju E-cestu, treba se opskrbiti sa kovanim sitnišom, jer na mnoge ceste se može ući samo nakon plaćanja. Ali problem je da su svi ulazi automatizirani, bez osoblja koji naplaćuje cestarinu, odnosno bez mogućnosti da platiš banknotom, a automat ti vrati resto. Nema rampe, postoji samo crveno svjetlo: STOP! I tada treba imati ili autopass ili kovani novac, koji treba ubaciti u automat, nakon čega se upali zeleno svjetlo za prolaz. Ako, nemaš mogućnost za plaćanje, nema izbora, moraš ignorirati crveno svjetlo i nastaviti vožnju, ne postoji rampa koja se diže ili spušta. Ali postoji vrlo vjerovatno kamera, koja snima broj auta i globa je nakon toga u dolasku. I ako iza tebe stoji red automobila, koji žele da nastave vožnju, nema drugog izbora: prolaziš sa crvenim svjetlom. Nema nikoga tko bi ti razmijenio novac. Nema žive duše osim nervoznih automobilista iza tebe!

Nakon kraće vožnje, kraj mjesta Vigeland, smo skrenuli u lijevo na 460 i nakon oko 25-30 km smo stigli u Lindesnes (1). Ovdje je sve izmjenjeno. Izgrađeno je veliko parkiralište (2) sa restoranom, a za prilaz svjetioniku se plaća 50 NOK. I prilaz maloj lučici (3), gdje smo prilikom zadnje posjete lovili ribe, se plaća. Htjeli smo na stijenje u zaljevu, gdje smo 1999-e ulovili masu riba, ali vjetar je bio toliko jak da smo odustali. Puhao je sa Atlantika ravno u zaljev i smatrao sam da je besmisleno ili nemoguće probati bacati blinker protiv jakog vjetra (4), koji je veoma ličio na primorsku buru. Napravili smo par fotografija (5, 6) i nakon pola sata smo krenuli natrag i kod Spangereid-a skrenuli u lijevi na kraticu za Lyngdal, koju ne preporučam nikome, jer je puna uspona i strmih zavoja.

U Lyngdal-u smo ponovno izbili na E-39 i preko Kvinesdal-a stigli oko 17.00 na parkiralište u Flekkefjord, nama poznat iz 1999. Cesta od Lyngdal-a do Flekefjorda je djelimično nova, vrlo lijepa i brza (7, 8, 9, 10), puna dugih, ali lijepih tunela, vrlo ugodna za vožnju.(*) Vjetar je uveče potpuno prestao.

Flekkefjord je mali, lijepi (12, 13, 14) i vrlo pitoreskni gradić (15, 18). U luci, na rivi postoji vrlo lijepo parkiralište (16, 17, 18), koje se plaća 10 NOK/sat, ali od 17.00 – 8.00 je besplatno!! Probao sam prvi puta ribariti (19), ali kao u 1999-oj, ribi ni traga!

Spavanje u miru.

(*) U 2009-oj, kod mjesta Feda je otvoren za saobraćaj novi most, tako da E39 ne ide preko Kvinesdal-a, već novim mostom prelazi Fedalfjorden i skraćuje put za Flekkefjord za dobrih 20 km.

12. dan – 25.06.2008 – srijeda: Flekkefjord – Stavanger – Tittelsnes - 246 (2858) km

Jutro oblačno bez vjetra, svježe. Točno u 8.00 smo krenuli za Tittelsnes po E39, u smjeru Stavanger-a. Napustili smo ideju da posjetimo Egersund, kojega dobro poznamo, i da tako smo izbjegli cestu 44, sporu i punu zavoja. Po vrlo lijepoj E39 smo vozili stalno u tempu od oko 80 km/sat, koji puta i brže, ali prosjek je na kraju bio oko 60 km/sat. Na ostalim cestama je veliki uspjeh održati prosjek od 50 km/sat.

Autostradom smo prošli kroz Stavanger, zatim, uvijek sa E39, ušli u dva nova i lijepa, podmorska tunela (od 6 i 4 km) i stigli u Mortavika. Tu smo se ukrcali u krasni trajekt za Arsvågen, gdje smo stigli za 45 minuta (1, 2, 3, 4). Cijena 174 NOK (143 za camper i šofera + 31 za svakog suputnika). Ako je camper preko 6,0 m plaća osnovnu tarifu 320 + 31 NOK! Više nego dvostruko!! Nafta 13,49 NOK.

U Arsvågen-u smo odmah nastavili po E39. U 13.30 smo stigli u Tittelsnes. Cijelo vrijeme smo po putu imali lijepoo vrijeme. U Tittelsnes-u smo našli našu staru znanicu Ingrid, 86 godina, koja nam je ponudila parkiralište na njenoj rivi. Vrlo ljubazno. a za nas vrlo ugodno!

I u Tittelsnes-u smo našli mnogo promjena. Na drugoj strani zaljeva, nasuprot Ingridinoj kući, na cca 150 m, niknuo je niz novih, krasnih betonskih kuća, neposredno uz more, ali koje se ne uklapaju u ovu divnu prirodu. Imaju vlastiti vez i obalu, na koju mogu pristajati manji plovni objekti i potpuno zaštićenu od valova (5). Kuće su lijepe, bijele, moderne konstrukcije, sa ravnim krovoima (terase), ali su u kontrastu sa svim okolnim kućama, koje su tipično norveškog stila, uglavnom drvene konstrukcije i bojadisanie u raznim bojama (6). Ove nove su lijepe, ali djeluju odbojno u ovom ambijentu. Ingrid nam je rekla: «Jezivo, izgleda kao u Španiji».

Ali, ni ovdje nema više riba. Uspio sam na jedvite jade uhvatiti prvu ribu, malog lyra. Podijelili smo ga na pola za večeru, ali nadajmo se, samo kao uvertiru. Naveče na TV: Njemačka – Turska (mislim) 3:2.

Noć super tiha.

13. dan – 26.06.2008 – četvrtak: Tittelsnes – Straume - 143 (3001) km

Cijelo jutro je kišilo. Par puta sam probao baciti blinker, ali ribi ni traga. Na ručak smo pozvali Ingrid i špageti alla bolognese su joj jako prijali.

Oko 14.00 smo krenuli iz Tittelsnes-a na sjever, bez kiše. Od ex trajektne luke Valevåg smo prošli kroz dugi (8 km) podmorski tunel na otok Stord. Cijena 85 NOK. Pred 4 godine smo platili 80 NOK, sada je neznatno skuplje. Preko Leirvik-a smo u 15.00 stigli na krajnju sjevernu tačku otoka u trajektnu luku Sandvikvåg i u 15.15 ušli u trajekt za Halhjem (1 - 9). Cijena: 225 NOK (177+48).

Nastavili smo sa E39 i prošli kroz Bergen. Bez naplate ulaza??? Prošlih godina se je plaćalo. Nafta 13,39 NOK. Nakon Bergena, u mjestu Knarvik, skrenuli smo u lijevo na 565, koja je mjestimično prilično loša, čak u derutnom stanju. U 17.15 smo stigli u Straume, na naše staro parkiralište uz obalu (04°58'04''E, 60°43'40''N). Nigdje žive duše. Vrijeme je poluoblačno, ali prilično vjetrovito.

Probali smo loviti, ali izgleda da ovaj puta ovdje nema ribe!?! Carla je digla jednog seja, a ja jednog lyra i to je sve, unatoč mnogih pokušaja.

Naveče na televiziji nogomet, Španija – Rusija 3:0. Finale je u nedjelju.

Noć tiha, mirna, sami samcati. Osim nas, nadaleko nema nikoga!

14. dan – 27.06.2008 – petak: Straume - Sandane 241 (3242) km

Ujutro opet kiša. Odlučili smo da krenemo dalje na sjever. Oko 10.00 je došlo desetak mladih ljudi (2 djevojke) i počeli se spremati za podvodno «istraživanje». Navukli su neoprenska podvodna odijela, neki su imali boce sa komprimiranim zrakom, podvodne puške nismo vidjeli (ovdje se može loviti i sa bocama).

U 10.40 smo krenuli za Leirvåg. Čekajući trajekt, u luci sam bacio blinker, tek toliko za ubiti vrijeme. Odmah je nešto zagrizlo i zakvačilo se, morala je biti lijepa ribetina, snažni trzaji, ali nakon jedne minute borbe sve je nestalo. Šteta!! Bila je podosta iznad jedne kile!

U 11.15 smo se ukrcali u trajekt za Slovåg: 98 NOK (71+27). U 11.45 smo se iskrcali u Slovag-u i odmah nastavili po 57 za Rutledal, gdje smo stigli u 13.30. Nažalost pred 15 minuta nam je otišao trajekt za Rysjedalsvika, a slijedeći stiže u 15.50, tj. tek za dva sata. Ručali smo i nakon ručka smo odlučili da po uskoj i krivudavoj obalnoj cesti uz Sognafjorden krenemo za Oppedal i tamo uzmemo trajekt za Lavik. Vrijeme po cijelom putu dosta kišovito, mjestimično smo imali i vrlo jaki pljusak.

U Oppedal-u nas prvi trajekt nije uzeo, ali je odmah stigao drugi, u kojega smo se ukrcali. Cijena 121 (94+27) NOK. Iskrcali smo se u Lavik-u i nastavili po E39. Prošli smo kroz Vadheim, Førde, Skei, Byrkjelo i oko 19.00 stigli u Sandane. Putem se je vrijeme donekle popravilo.

Na dva km od Sandane u mimoilaženju sa nekim niskim furgonom, nešto je udarilo u moje lijevo zrcalo i razbilo ga. Na sreću nije ispalo iz okvira i sutra ga moramo na neki nčin dovesti u red. Nije nam jasno, kako se je to dogodilo, jer auto koji nam je dolazio u susret bio je nizak, u svakom slučaju ispod mog zrcala. Iznad vozačke kabine imao je neku letvu (otraga je imao sanduk za materijal) i vjerovatno je neki konop na krovu lamatao po zraku i udario u moje zrcalo. Odmah smo stali, ali drugo vozilo je nastavilo put, vjerovatno nije ni primjetio što se je desilo ili ga nije bilo briga! Taj nam je dogođaj prilično pokvario raspoloženje.

Parkirali smo na velikom parkiralištu usred grada iza robne kuće. Prolutali smo gradom, kojega dobro poznajemo, da bi eventualno pronašli neki dućan, gdje bi se moglo kupiti zrcalo ili neko ljepilo, ali bezuspješno.

Navečer smo odlučili da ponovno promijenimo naš plan puta, tj. da ga skratimo. Carla nije baš oduševljena sa programom, koji joj se čini previše naporan (mnogo km na dan za volanom, što nju u ni u kojem slučaju ne oduševljava), a oko 2500 km treba provesti po glavnoj, ne brzoj cesti, ali po unutrašnjosti Norveške, tj. daleko od mora. Danas smo vozili po centralnoj, glavnoj cesti E39 i ustanovili da je prosjek brzine vožnje u najboljem slučaju 60 km/sat, a to znači da bi trebali provesti masu vremena u vožnji (najmanje 40-tak sati) i sve zato da bi se vidio jedan otok (Senja). Iako je taj otok vjerovatno vrlo lijep, to za Carlu nema smisla.

Ja mislim, da je današnji nesretan susret na cesti, razbijeno zrcalo i kišno vrijeme negativno utjecalo na njeno raspoloženje. Carla se je i onako teško odlučila na ovo putovanje, jer je kod kuće ostala naša mala unučica Marta (Jasminkina kćer), koja ovih dana slavi prvi rođendan i jasno da je bakici teško biti dugo vremena bez nje.

Odlučili smo da krenemo prema Kristiansundu i da posjetimo otoke Smøla, Hitra i Frøya, koje do sada nismo još posjetili, a tu su nam ispred nosa. Iza toga bi se preko Orkangera vratili natrag kući!

15. dan – 28.06.2008 – subota: Sandane – Straumshamn – Magerholm – Valle - 132 (3374) km

Jutro je poluoblačno. Planine oko Sandane su još djelomično pokrivene snijegom. Digli smo se nešto kasnije i uspjeli sa «selotejpom», koga smo na sreću našli u camperu, zalijepiti skoro sve dijelove napuknutog i djelomično razbijenog retrovisora i sve učvrstiti sa širokim ljepivim trakama. Zrcalo nije kao novo, ali služi svrsi, iako ne u cijelosti.

U 11.30 smo krenuli, u 11.55 stigli u Ande, ukrcali se u trajekt i platili 78 NOK (55+23), tj. 10 Eura za manje od 10 minuta vožnje. Prilično skupo! U 13.00 smo stigli, uvijek po E39 u Straumshamn (06°04'12''E, 62°03'58''N) i počeli sa ribolovom (1, 2, 3). Lovili smo pokraj jedne kuće, koja je izgrađena direktno uz vodu i ima svoju malu drvenu plivajuću platformu, na kojoj su i vezovi za čamce. Sve to u jednom malom, ali lijepom fjordu Austefjorden.

Jedan mladi Norvežanin, koji izgleda vodi brigu o održavanju kuće, koja je sada bila nenaseljena, nam je rekao da možemo slobodno loviti sa svih pozicija, jer sada nema gostiju, ali navečer dolazi grupa Nijemaca, koji su iznajmili kuću i moramo osloboditi prilaze.

Tokom dana, sa prekidima zbog ručka, kave i kiše, smo digli 10 sejeva (4, 5, 6), tj. ukupno oko 7 kg ribe. Od 4 velika seja, svaki od oko 1 kg, smo izvadili 8 lijepih fileta i odmah u frizer!! Oko 20.00, usred bijelog dana(!) su stigli gosti (Nijemci).

Nakon bogate riblje večere u camperu, krenuli smo u 21.00, po suncu, za Folkestad, gdje smo u 21,25 uzeli trajekt za Volda. Cijena: 84 NOK (60+24) za 13 minuta vožnje. Nastavili smo uvijek po E39 za Festøy (7, 8, 9) i u 23.00, još uvijek po suncu, uzeli zadnji trajekt za Solavågen. Cijena: 90 NOK (65+25). Proslijedili smo po E39 prema sjeveru, a kod Vegsundet-a smo skrenuli u desno na 60.

Zaustavili smo se po Carlinoj želji u trajektnoj luci Magerholm, parkirali i u krpe. U 4.30 Carla još uvijek nije mogla zaspati zbog vrlo bučne okoline. Buka dolazi od ljudi koji u automobilima čekaju trajekte, jer ovdje izgleda trajekti rade cijelu noć. Morao sam se dignuti, obući i odvesti po 656 još desetak km do Valle, gdje smo nasuprot benzinske stanice našli potpuno slobodno parkiralište i odspavali u blaženom miru.

16. dan – 29.06.2008 – nedjelja: Valle – Sletta - 104 (3478) km

Digli smo se oko 9.15, a Carla je nadoknadila neprospavanu noć. Izgleda da će dan biti lijep, ima nešto oblaka, ali i sunca. Doručkovali smo u miru, uzeli naftu po 13,55 NOK i krenuli dalje. Ali tek u 12.00!!

U 12.45 smo po E39 stigli u Furneset i odmah uzeli trajekt za Molde (136 NOK). Na izlasku iz Molde smo se zaustavili kod jednog kampa i po običaju se dobro istuširali. Na recepciji se dobiju žetoni za tuš, cijena za oko 5 minuta tuširanja: 10 NOK.

Nastavili put prema sjeveru (po E39) i prešli kod Gjemnes-a preko ogromnog i krasnog mosta, nad moreuzom između Kvernesfjorden–a i Bergsøyfjorden-a. Mostarina: 92 (68+24) NOK. Promet preko mosta je priličan, ali većina nastavlja prema Kristiansund-u, a mi smo odmah iza mosta, nakon što smo platili mostarinu, skrenuli u desno i zaustavili smo se na lijepom parkiralištu pokraj mosta. Spustili se na obalu ispod mosta i probali loviti na par pozicija, ali ni trzaja, ribi ni traga ni glasa. Na par mjesta smo gacali kroz močvarni teren i visoku (duboku) travu, da bi došli na bolja mjesta, ali sve uzalud.

Za ručak, Carla je jela jetra od sejeva (pržena na luku i češnjaku), a ja paštu alla napoletana (sa sosom od rajčica), sve super, super. Zatim smo nastavili dalje, uvijek po E39, prešli drugi most bez naplate i zaustavili se u mjestu Sletta na jednom malom, pustom pristaništu. Našli smo samo jedan norveški par, koji tu kampira već tri dana. Jasno, probali smo loviti, ribe nema, već sam htio odustati, kada sam ipak zakvačio jednog seja i nakon kratke ali oštre borbe, uspio ga dovući iznemoglog na površinu mora. Konačno! Carla je otišla po mrežu na štapu, ali ja sam bio nestrpljiv i htio sam da ga dignem na rivu, koje je tu prilično visoka, u zraku je napravio zadnji trzaj, otkvačio se, pao u more i – nestao. Bio je nešto oko 1 kg, ovaj puta sam imao zadovoljstvo da ga barem vidim.

Za večeru je Carla ispžila dva krasna seja. Ukusni i dobri samo što je moj bio prevelik i nisam uspio da ga dovršim.

Nakon lijepog i sunčanog dana u noći je došla jaka kiša sa vjetrom. Parkiralište inače veoma mirno (07°58'20''E, 63°00'30''N).

17. dan – 30.06.2008 – ponedjeljak: Sletta - Aukan - 86 (3564) km

Jutro oblačno, ali sa laganim i hladnim vjetrom. Na rivi smo napunili rezervoare vodom i krenuli u 11.15. Norvežani su već prije krenuli.

Krenuli smo prema trajektnoj luci Kanestraume. Nedaleko od luke smo posjetili neku "straume'' naznačenu na karti, ali to je u stvari bila veza nekog jezera sa morem, skoro bez protoka vode. A mi smo mislili ribariti. U 12.00 smo uzeli trajekt Kanestraum – Halsa (71 NOK za 20 minuta). Po putu nas stalno prati kiša. Kraj mjestanca Liabø smo napustili E39, skrenuli u lijevo i nastavili po nekoj ''obalnoj'' cesti, tako bar je izgledalo po karti, a mi smo imali namjeru voziti kraj mora. Ali, nakon ca. 3 km ta ''obalna'' cesta se je pretvorila u malu, jako usku, bijelu cestu, loše kvalitete i vrlo opasna za vožnju po kiši. A osim toga more smo tu i tamo vidjeli samo izdaleka, cesta je bila visoko iznad mora. Na svu sreću nije nam nitko došao u suret, ne znam kako bi svršilo. Nakon 20-ak km (toliko je trajala ta avantura) smo ponovno iskrsli na E39, duboko udahli i proslijedili za Valsøyfjorden.

Na parkiralištu iza otoka Valsøya kod jednog velikog mosta smo ručali. Carla je pripravila fini brodet od seja. Još uvijek jaka kiša. Oko 17.00 je konačno prestala. Spustili smo se natrag do otoka Valsøya i tu na jednoj straumi smo probali loviti na nekoliko pozicija, ali nigdje ni trzaja.

Shvatili smo konačno da ribe nema, vratili se natrag 10 km do Hennset-a i uzeli trajekt za Arasvika, 84 NOK (60+24). Od Arasvika smo krenuli na sjever po 682 i kod mjesta Foldfjord smo skrenuli u lijevo na 680 za Aukan. Poznajemo dobro ovo mjesto, jer sam tu u 2002-oj, na rivi koja je nekada služila za pristajanje trajekata, u pola sata nalovio masu ribe. Ali trajekata više nema, sagrađena je nova cesta sa dva lijepa mosta (1). Mostarina je 75 NOK, ali nismo platili ništa, prošli smo kasno, mjesta za plaćanje ne postoje i izgleda da se u to doba (21.00) ne kontrolira promet, koji je i po danu slab!

U luci je ostala pusta riva i kuća u kojoj je nekada bio prometni ured. Tu kuću je kupio neki poduzetni Norvežanin i danas je iznajmljuje, zajedno sa motornim čamcem i velikim frizerom za dobru paru (520 € tjedno), uglavnom Nijemcima, koji izlaze na otvoreno more, love ribu, filetiraju ju i odmah u duboko hlađenje!! Kada se vraćaju kući, imaju u automobilima sanduke od stiropora (dobro izolirane i sa rashladnim paketima), koje napune doboko smrznutom ribom i brzom vožnjom, nastoje se što prije dočepati domovine. Vjerovatno nakrcaju 40-50 kg fileta, a možda i više i tako pokriju djelomično troškove i ujedno imaju kod kuće izvrsnu ribu. U Norveškoj već par godina postoji propis da se ne može iznositi više od 20 ili 25 kg ribe (po osobi), ali izgleda da ne postoji neka naročita kontrola.

Mi smo se parkirali na parkiralištu i čekali da prestane kiša. Konačno, nakon večere, oko 23.00 sata je prestalo kišiti i ja sam otišao da vidim kakav je teren. Prilično pusto, ništa ne trza, ali najednom je nešto povuklo i ništa. Ipak sam imao osjećaj da je to nešto ostalo zakvačeno. Uspio sam uz pomoć Carle i štapa sa mrežom, da dignemo na rivu, visoku skoro tri metra, jednog lyra od preko 3 kg (70 cm) (2 - 8).

Skinuli smo 2 ogromna fileta, svaki iznad 1 kg, a ostatak sutra za juhu. Ovaj puta sam čekao Carlu da donese štap sa mrežom, bez njega bi sigurno izgubili ovu ogromnu ribetinu, a to bi bila velika šteta.

Noć mirna, tiha!

18. dan – 01.07.2008 – utorak: Aukan – otok Smøla – Aukan 130 (3694) km

Osvanuo je prilično lijep dan (1). Odlučili smo da obiđemo otok Smøla. Prospekti vele da je prekrasan. Trajekt je nekada vozio iz Aukan-a, sada treba ići u Sandvik. Krenuli smo u 11.30 (2) sa 680 i nakon oko 10 km smo skrenuli u desnoo na 669. U Sandvik-u smo uzeli trajekt za Edøy: 115 (84+31) NOK.

Nakon izlaska iz trajekta smo nastavili po 669 i zaustavili se u Nerdvika, kupili hranu i ručali na rivi (3), na divnom suncu. Dvije mlade Norvežanke (16-17 godina), došle su u lučicu sa biciklima, skinule nepotrebnu odjeću i počeli sa kupanjem, koje se je sastojalo u skokovima sa rive (nekoliko puta), malo plivanja (4), sunčanje, ponovno kupanje itd. Po ovome izgleda da je došlo ljeto. Ali, jutros je Carla otišla na obalu i probala namočiti noge, a njoj baš ne smeta mnogo hladna voda, i odmah je odustala, uz opasku da je more ledeno!! Brrr!! A ove dvije se praćakaju i ne bježe iz vode??

Nakon ručka smo nastavili po istočnoj obali otoka prema sjeveru (5), zaustavili se u Steinsøysund-u na pola sata, a zatim otišli do Veidholmen-a, na krajnjoj sjevernoj točki otoka (6), gdje završava cesta 669. Vrijeme se je u medjuvremenu promijenilo, postalo je oblačno i prilično hladno. Ljeto je nestalo!

Veidholmen je relativno malo mjesto od 100-ak kuća (7, 8), sagrađene na vrlo malom prostoru, svuda uokolo je plitko more. Došli smo izgleda u doba oseke, jer svuda uokolo su samo alge, alge i alge. Glavno zanimanje ovdje je izgleda ribolov (9, 10, 11, 12, 13) i turizam (14, 15, 16, 17)! Do Veidholmen-a se dolazi lijepom cestom, koja ide od otočića do otočića usred plitkog mora. Od ljepote iz turističkog prospekta ni traga, vjerovatno i zbog oblačnog, tmurnog neba.

Vratili smo se zapadnom stranom otoka po jako dobroj i brzoj 669, gdje smo našli na jednom mjestu skupinu od oko 40-ak velikih vjetrenjača (18) za proizvodnju el. struje. Vrlo pametno, izgradili su tu proizvodnju na nenaseljenom terenu, u pustoši, ali vjerovatno vrlo vjetrovitom (sa Atlantika) i sada zeleni ne mogu protestirati zbog narušavanja krajolika.

Uzeli smo ponovno trajekt u Edøy-u i vratili se u Aukan, na naše noćašnje parkiralište.

Otok Smøla je ostavio na nas prilično loš dojam. Krajolik je dosadan, bez drveća, osim poneko stablo na istočnoj obali. Jedino je Veidholmen pun turista, ogromna većina tih turista je iz Njemačke, koji ovamo dolaze ne zbog turizma, nego zbog ribolova. Iznajmljuju čamce, izlaze na otvoreno more i prema izjavi jednog «ribara», na dan se ulovi do 100 kg velikih riba (po čamcu).

Bili smo prisutni kada je stigao jedan čamac sa mora i iskrcao ulov na stol za filetiranje. Sva riba nije stala na stol, što se vidi iz fotografija (19, 20, 21, 22, 23)! Odmah se vade fileti, odmah u doboko zamrzavanje i tako ostaje sve do odlaska kući. Najveća šteta kod toga je da se veliki dio ribe, tj. ono što ne čini filete, jednostavno baca, a to može biti i do 30% od ukupne težine, a polovica od toga (15%) je jestivo.

Ovakav odmor odgovara dobro «ribičima», tj. muškarcima (možda i kojoj ženi), jer je proveden u ribolovu, od jutra do večeri. I to dan za danom, po suncu ili kiši, po bonaci ili vjetru, jer u kratko vrijeme odmora treba napuniti frizer do vrha i transportirati ulov u domovinu!! Za nekoga je to odmor, za nekoga turizam!

U Aukan-u sam navečer izišao čamcem na pola sata sa Udo-m, jednim simpatičnim Nijemcem, koji je iznajmio kuću na rivi, sa motornim čamcem, u kojem ima i eho-sounder (za traženje riba). On je cijeli dan u lovu, slaže filete u frizer, žena iziđe koji puta s njim, ako ne – ostaje sama u kući i čita knjige ili časopise. Tu ostaju dva tjedna.

U tih pola sata smo digli ispod mosta 30-ak sejeva, relativno malih (u prosjeku od po ca. četvrt kile). U stvari pomoću eho-soundera smo pronašli jata riba, spustili blinker i trzali ga kroz jato (24). Nijedan od 30 sejeva nije «zagrizao», svih 30 smo zakvačili za trbuh, oko, leđa ili rep!!! Onih 15 većih smo stavili u frižider za jelo, ostale su pojeli galebovi.

Noć ponovno vrlo tiha (25)!

19. dan – 02.07.2008 – srijeda: Aukan - Malnes 188 (3882) km

Jutros je osvanuo divan ljetni dan, nebo bez oblačka. Ujutro smo proveli na rivi i u ćakulama sa Nijemcima (Ludwig i Ruth) iz susjednog campera. Za ručak ribe, a iza toga smo se pozdravili sa Udom i Ludwigom i krenuli na sjever, za otok Hitru. Sa 680 i 682 smo se vratili u Arasvika gdje smo u 15.00 uzeli trajekt za Hennset i nastavili po E39 dalje prema Orkanger-u.

Vozimo stalno južnom obalom Vinjefjorden-a, ali prva polovica puta do Vinje, je u veoma lošem, derutnom stanju, mjestimično u rekonstrukciji. Na oko 10 km prije Orkanger-a skrenuli smo u lijevo na neku sporednu, ali lijepu cestu, koja nas je kod Snausen-a dovela na 714. tu smo skrenuli u lijevo, na sjever prema otoku Hitra. Divan, sunčan dan. Zustavili smo se na krasnom parkiralištu, u mjestu Malnes, prije tunela za Hitru (09°10'21''E, 63°29'47''N). Na besplatnom parkiralištu postoji WC, praona sa vrućom vodom. Prekrasan je pogled na more i otoke (1), sve je zeleno, divlje ruže su u cvatu.

Na 50 m od parkirališta, na prolazu ispod mosta (sa strujom uslijed plime i oseke, ''straume'' !!), sagrađena je mala platforma sa koje se može ribariti. Iza ponoći (2) sam ulovio tri lokarde, dvije od po pola kile i 4 lijepe haringe. Interesantno je da haringe ne navaljuju na udicu, odnosno na blinker. Ustvari sve 4 sam ''zakvačio'' negdje na tijelu, jureći blinkerom kroz jato.

Za večeru ponovno ribe, iza toga šetnja uz more. Vrijeme drži, noć veoma mirna (3)!

Interesantno je, da ove godine u Norveškoj prihvaćaju kreditnu karticu više nego što je to bio slučaj prošlih godina, ali traže password za karticu (pin), kao kod bancomata!!

20. dan – 03.07.2008 – četvrtak: Malnes – Ansnes - 36 (3918) km

Ponovno divan dan: nebo je bez oblaka i tako je ostalo cijeli dan. Vrlo toplo. Za ručak je Carla pripremila fini brodet. Prije polaska, na parkiralište su došli Ludwig i Ruth. Ludwig je kamperista, sa fiksnom idejom: pecati, pecati i pecati. Odmah je otišao isprobati sreću na platformu sa koje sam ja jučer uspješno lovio, ali danas ribi ni traga. Iza toga smo zajedno sa njima krenuli za Hitru. Prošli smo kroz podmorski tunel dug 6 km, vjerovatno se spušta prilično duboko, jer ulaz u tunel i zatim izlaz bilježe 10% uspona. Cijena 100 NOK.

U Sansstad-u smo u jednom turističkom uredu uzeli prospekte za obadva otoka: Hitra i Frøya i nastavili preko Fillan-a za Ansnes. Iza Ansnes-a smo se parkirali nešto prije trećeg mosta. Bila je oseka i čekali smo da dođe plima, i da struja donese ribu.

Tek iza večere, oko 22 sata smo išli loviti. Carla i ja smo otišli na jedan drveni plivajući vez za čamce, gdje su već ribarili neki Poljaci, koji tu rade ne izgradnji neke hale. Ni ovdje nema ribe, uspio sam dignuti 3 seja, ne baš velikih. Nisam htio ići pod most, gdje se je trebalo spustiti preko velikih kamena do mora, ali obzirom na moje vrlo negativno iskustvo sa takvim terenom (vidi 19.07.2004)) sam odustao. A sa mosta je zabranjeno loviti, postoji tabla sa upozorenjem, čak i na njemačkom jeziku. Možda su Nijemci ti koji ne poštuju propise?

Ludwig je otišao loviti sa mosta i uspio zakvačiti (iznad nosa, ne u usta) ogromnog lyra. Nije ge bilo moguće izvući iz mora, bio je prevelik i pretežak, most je cca 4 m iznad vode. Da je inzistirao i probao ga dići, sigurno bi se slomio nos ribe ili bi puknuo najlon u momentu kada riba iziđe iz vode i kada normalmente u borbi za život napravi jedan ili nekoliko trzaja. Ali, imao je sreću jer je ispod mosta prolazio jedan Norvežanin sa malim čamcem i sa kukom na štapu zakvačio grdosiju i ubacio je u čamac. Lyr je bio težak 8,5 kg, dog 103 cm. Fileti su bili ogromni. Za vrijeme vađenja fileta skupilo se golemo jato galebova i čekalo na gozbu. Bravo Ludwig!

Za večeru, kao i za ručak riba. Carla je uz brodet skuhala finu palentu i u slast....!

Noć mirna, iako smo parkirali na cca 12 m od ceste, ali po noći je promet ravan nuli. Ujutro je počeo promet, ali ne bučan!

21. dan – 04.07.2008 – petak: Ansnes – Dyrøya - 65 (3983) km

Danas naša mala unučica Marta slavi svoj prvi rođendan i odmah ujutro smo joj poslalI SMS-čestitku sa najboljim željama.

Dan je ponovno lijep, sunčan, bez oblačka i vrlo topao (1, 2). Ponovno duboki, strmi, podmorski tunel, opet od 6 km. Ovaj puta vodi sa otoka Hitra na otok Frøya i to besplatno!! Vjerovatno smo kod onog jučerašnjeg tunela platili cijenu za obadva otoka.

Izišli smo iz tunela i krenuli dalje na sjever. Iza Dyrvik-a smo skrenuli u desno na otok Uttian, ali nismo našli zgodno parkiralište. Vratili smo se na cestu 714 i iza mjesta Hallarvika skrenuli u lijevo na 716. U mjestancu Setra nismo uspjeli stići do luke, jer je cesta zakrčena automobilima i jednom prikolicom, koji čekaju u repu trajekt za minijaturne otočiće: Mausund-Brannøya i Sula. Ne znamo zašto idu tamo? Na prva dva ima ukupno oko 6-7 km ceste na trećem oko 4 km. (Tek kasnije sam ustanovio na vrlo detaljnim kartama, da su otoci prilično naseljeni i da bi mogli biti vrlo povoljni za ribolov. Imaju puno strauma, a nalaze se na otvorenom moru, na Atlantiku, daleko od kopna).

Nekako smo se uspjeli okrenuti, vratili se natrag 500 m i skrenuli u lijevo u Norddyrøya, gdje smo našli vrlo ugodnu luku, ali bez mogućnosti parkiranja. Napustili smo i ovo mjesto i vratili se oko tri km natrag do malog parkirališta, uz cestu, daleko od civilizacije, a blizu jedne straume, gdje je vjerovatno zbog mogućnosti ribarenja na moreuzu izravnano za ribiče par kvadratnih metara zemlje, da mogu parkirati svoje automobile (08°41'00''E, 63°47'01''N).

Predvečer, kod pune plime, je Ludwig digao jednu, ali veliku, lokardu. Ja nisam išao loviti, i frižider i frizer su puni i u njima nema više mjesta za ribu. Za ručak i večeru smo jeli pržene sejeve. Jako ukusno.

Dan je bio prekrasan! Na parkiralištu smo prespavali u divnom miru.

22. dan – 05.07.2008 – subota: Dyrøya – Malnes - 131 (4114) km

Ujutro se je još nešto slabog sunca probijalo kroz oblake, a kasnije se je nebo dobro naoblačilo i postalo je prilično hladno. Oko 10.30 smo krenuli natrag i nakon par kilometara skrenuli u desno za Nordskaget. Teren nam se tu nije sviđao, skrenuli u lijevo i sa 716 preko Storhallaren-a ponovno došli do podmorskog tunela i kroz njega se vratili (besplatno!) na otok Hitra. Otišli smo do Fillan-a da uzmemo naftu (14,10 NOK), vratili se 2 km natrag i spustili se na more u mjestancu Sandvika (kod Ansnes-a). Prekjuče kada smo išli na “treći most” vidjeli smo sa ceste jedan ubavi zaton sa rivom kao stvorenu za ribarenje, ali danas ovdje nismo našli parkiralište. Ludwig je htio natrag do mosta, gdje je prekjuče digao velikog lyra. Ruth je malo u brizi, jer ni oni nemaju više mjesta u frižiderima, ali njen Ludwig ima na umu samo ribolov!

Oprostili smo se njima i otišli za Hestvika, gdje smo se parkirali kraj samog mora i ručali fini brodet sa palentom. Vrijeme je posrano, ali ne kiši. Carla je otišla u šetnju i u dvorištima i vrtovima kuća vidjela srndaće, kako jedu.... cvijeće.

Oko 16.00 smo otišli za Malnes. Prošli smo kroz tunel i ponovno 100 NOK. U Malnes-u smo se parkirali ponovno na lijepom i opremljenom parkiralištu kraj mora, gdje smo prespavali pred dva dana. Oko 23.00 sam probao loviti sa platforme, ali ribi ni traga.

Noć vrlo mirna, vrijeme oblačno.

23. dan – 06.07.2008 – nedjelja: Malnes – Oppdal - 191 (4305) km

Jutro je bilo tmurno, ali oko 10.00 se je pojavilo sunce. Kada smo se oko 11.00 spremali na polazak, pojavili su se Ludwig i Ruth. Jučer Ludwig nije ulovio ništa, nije mu se ostvarila veliku nada (ili želja) za novi uspjeh.

U 12.15 smo zajedno krenuli natrag. Na jednom divnom proplanku, iznad jezera, smo ručali (1, 2) i gledali auto trke Formula 1. Palo je i malo kiše. Nakon toga smo krenuli dalje, oni na sjever preko Orkanger-a, mi prema jugu. Započeo je povratak prema Italiji, mnogo ranije nego što smo to planirali.

Krenuli smo po 714 i kod mjesta Snausen, na 7 km prije Orkanger-a smo skrenuli u desno na malu sporednu, usku cesticu, ali vrlo lijepu, po kojoj smo pred tri dana došli. Nakon par km smo izbili na E39, skrenuli u lijevo i odmah (nakon 2 km) skrenuli u desno (za 180°) na cestu 65. Vrlo lijepa i široka cesta, sa relativno malo prometa (nedjelja!). Vrlo lijepi krajolici, potoci i brzaci. Vrijeme se je pokvarilo, svako toliko malo kiše. Kod Storås-a se je 65 pretvorila 701, a kasnije kod Syrstad-a u 700. Cesta prolazi krasnom dolinom, uvijek pokraj neke rijeke, ravna, bez uspona i bez velikih zavoja. Vrlo ugodna vožnja, osim u posljednja 2 km u priličnom usponu, sa dvije serpentine.

U Berkåk-u smo uzeli naftu po 12,44 NOK (jučer na otoku smo platili 14,10!!!) i nastavili po E6 do Oppdal-a, gdje smo stigli oko 19 sati, uvijek po lijepoj cesti. U Oppdalu nafta 13,76 NOK! Nevjerovatne razlike.

U Oppdal-u smo našli parkiralište u centru mjesta (09°41'20''E, 62°35'43''N) iza supermarketa COOP. Sami na parkiralištu. Za večeru fina pašta ''alla bolognese''.

Večer vrlo hladna. Noć mirna!

24. dan – 07.07.2008 – ponedjeljak: Oppdal – Bismo -210 (4515) km

Jutro je bilo vrlo hladno, tokom noći vjetar je par puta propisno prodrmao našu kućicu. Digli smo se, kao uvijek, iza 9.00, nakon toga doručak i dok je Carla prala i redila kuhinju, ja sam pisao dnevnik. Vrijeme je prošlo brzo (nešto smo još na brzinu kupili u marketu) i, kao obično, krenuli smo kasno, tek oko 11.15, ali to nas nije smetalo. Čemu se žuriti?

Usmjerili smo prema Dombas-u, cesta je jako dobra i brza, prvi puta sam vidio na običnoj cesti saobraćajni znak za dozvoljenu brzinu do 90 km/sat!! Do sada sam taj znak vidio jedino na autoputu!

Prvi dio puta nas je vodio kroz dolinu, uz divnu malu rijeku. Prekrasni pejsaži, divota za vožnju. U drugom dijelu puta smo se popeli na jednu visoravan, dosta pustu, ali sa izvanrednom cestom, na kojoj smo naprosto gutali kilometre. Konačno smo u Norveškoj vozili, i to dosta vremena, po običnoj cesti, brzinom od 90 km/sat! I dosta dugo u 5-oj brzini! Prošli smo Dombas, nafta je već narasla na 14,43 NOK (jučer 12,44). U jedan dan +16%!! Arapi i Russi mlate grdne pare!!

Od Dombas-a dalje cesta je lijepa. Mjestimično nas je obasjalo sunce i krajolici su postali još ljepši. Ima dosta nizbrdica i to prilično jakih, na sreću u našem smjeru. Na pola puta do mjesta Otta smo se zaustavili i ručali. Na 10 km prije Otta, naš navigator (Panasonic) nas je htio odvesti kraticom prema Lom-u, ali smo na vrijeme primjetili, da je uspon po uskoj cesti 10% i da je zabranjeno za kamione iznad 3,5 t (?), pa smo pravovremeno odustali.

U Otta smo skrenuli u desno, na cestu 15 za Lom, gdje smo skrenuli u desno, uvijek po 15, za Bismo. Ponovno jedna vrlo lijepa cesta, po dolinama uz puno jezera. Izgledalo je da jezera imaju momentalno prilično visoki nivo vode, da su «nabubrila», jer smo vidjeli da mjestimično vire iz vode samo krošnje stabala. Milsili smo da je nastalo neko novo jezero izgradnjom neke brane, ali kasnije smo ustanovili da su te krošnje stabala ustvari veliki, zeleni džbunovi, koji nemaju stablo, tako da sa niti pola metra vode izgleda, kao da iz vode vire samo krošnje stabala.

Nešto prije Lom-a nas je dočekalo sunce i u Bismo smo imali lijepu, sunčanu večer. Našli smo krasno malo parkiralište u malom parku iza COOP-a (8°15'57''E, 61°52'59''N). Noć je bila vrlo tiha, ali do 7.00 ujutro. Ali to su jedini problemi parkirališta kraj velikih marketa, gdje jutro započinje dolaskom kamiona, koji dopremaju robu.

Interesantno je da još uvijek (već 25 dana) nam traje prva boca plina (a ponijeli smo tri), unatoč tome da Carla kuha tri puta na dan, a frižider je uključen 24 sata na dan. Ali do sada nismo upotrebljavali toplu vodu!!! Tuširamo se u kampovima, tj. parkiramo pred nekim kampom, na recepciji kupujemo žetone za tuš i pješke ulazimo u kamp da se tuširamo.

Osim frižidera imamo još jedan mali, prenosivi freezer od 20 litara, koji je uključen 24 sata na dan, ali ne troši plin. Funkcionira na 12V, sa kompresorom od 25W i stiže do –18°C. Struju dobivamo od sunčanih ćelija i kada vozimo, od motora, ali to je relativno malo, jer u prosjeku ne pravimo velike dnevne ture. A imamo dovoljno struje za freezer (zamrznuti riblji fileti), za radio, za TV, za laptop, za rasvjetu i za pumpe za vodu. Još nismo ušli u kamp na noćenje, tj. još se nismo priključivali na 220V.

25. dan – 08.07.2008 – utorak: Bismo – "258" - Olden - 145 (4660) km

Ustajanje u 9.00. Dan ne obećava mnogo. Oblačno je, ali tu i tamo se vidi po koji komadićak plavog neba. I nije tako hladno, kao što je bilo juče u Oppdal-u.

U 10.50 smo krenuli na zapad, prema moru. Uvijek po cesti 15. Krasna cesta, uz rijeke, brzace (1, 2), slapove, mjestimično novo asfaltirana. I ovdje smo našli znak maksimalne dozvoljene brzine od 90 km/sat. Cesta se stalno penje.

Iza Billingen-a, kod mjesta Groth, skrećemo u lijevo, na famoznu cestu 258, koja je duga 28 km. Zabranjena je za kamione iznad 13 m, a nepreporučljiva za prikolice (3 - 28). Cesta je neasfaltirana, sa dobrim površinskim slojem, bez rupa, ali je vrlo, vrlo uska.

Dosta je visinski ravna, to jest bez uspona, ali sa bezbroj zavoja. Vozim stalno u drugoj ili trećoj brzini, polako, pogotovo pred zavojima, koji su nepregledni i uski i ne zna se nikada da li netko dolazi ususret. Autobusa ima dosta i voze relativno brzo, vidi se da poznaju i cestu i zavoje (16, 17, 18, 19).

Na sreću cesta je puna proširenja, koja služe za mimoilaženja i problema, ako se oprezno vozi, nema! Iako, na nekim mjestima, gdje cesta ide po vrlo uskom nasipu iznad nekog ulegnuća, sa jedne i druge strane campera ostaje svega 50-ak cm ceste i treba voziti vrlo oprezno, da ne sletiš dolje. Istina ta ulegnuća su max metar-dva, ali ako sletiš.....? Carla se je par puta uzvrpoljila uz: «Pazi, pazi!!», jer iz vozačke kabine se, sa strane, ne vidi rub ceste.

Krajolik je kao iz basne. Nema mnogo zelenila, dosta smo visoko (oko 1100m), ali posvuda je bezbroj potočića, rječica, jezerca i jezera (4, 5, 11, 15, 23), a neka su još uvijek kompletno pokriveni ledom. Visoke planine sa jedne i druge strane ceste, još su pod snijegom, koji se je djelomično otopio i pružaju krasnu sliku. Pojavilo se je i sunce. Odsjaj sunca sa površine jezera ili sa leda na jezeru je još uljepšao tu ljepotu.

Nigdje nismo vidjeli neku životinju ili pticu. Zaustavili smo se na jednom proširenju. Savršena tišina, jedino se koji puta čuo signal nekog auta u zavoju. Automobili ili autobusi nisu bučni i čuju se samo kada prolaze, ali su rijetki (16, 17, 18, 19).

U svakom slučaju preporučam svima da prođu ovih 28 km, jer je vrijedno posjetiti i vidjeti ovu ljepotu!

Nakon 20 km bijele ceste smo došli ponovno na asfalt (26) i do jednog skijaškog ljetnog centra (Sommerskisenter) (27), koji je bio u punom pogonu. Mnoštvo parkiranih automobila i campera! Nama sija sunce, ali sjeverna strana planine, koja se nama nalazi u smjeru juga, je pokrivena snijegom. Ski lift je u punom pogonu i mi sa ceste gledamo skijaše, kako se spuštaju niz strmu padinu, na kojoj nema, na sreću, nijednog stabla.

Nakon kraće pauze i promatranja zimskog sporta usred ljeta, krenuli smo dalje. Započeo je dugi silazak u dolinu (28 - 46), mnogo serpentina (36), mjestimično prilično strmo i usko, ali sa relativno dobrim asfaltom. Zaustavili smo se kod jednog lijepog slapa (34, 37, 47, 48, 50), napravili par fotografija i nastavili dalje sa silaskom. Ponovno smo se zaustavili na jednom proširenju (40) i ručali naše haringe. U divnoj prirodi, obasjanoj suncem. Posjetila nas je i jedna ovca sa svoja dva mlada janjca (38, 42). Jela je kruh iz moje ruke i bila vrlo zadovoljna sa novim jelom.

Konačno smo ponovno izbili na cestu 15 i nastavili silazak sa mnogo serpentina, ali sada po lijepoj i širokoj cesti. Konstatirali smo, da smo imali sreću da smo došli na 258 sa istočne strane, koja nema naročitih uspona, dok je sa ove strane mnogo neugodnija, jer ima dosta dugih uspona i strmih serpentina, a naš dobri camper ima već 17 godina i bolje je ne stavljati ga na tako teške ispite, iako ih je do sada sve dobro položio!

Putem smo uspili dobiti vezu sa firmom Karl Geuther u Bremen-u i zahvaljujući vrlo ljubaznoj gđici Čotić uspjeli smo prebaciti povratnu trajektnu vožnju za Hirtshals sa 3.8. na 23.7. i tako skratiti naš norveški boravak za deset dana.

Konačno smo se spustili u dolinu i uz južnu obalu prekrasnog jezera Strynsvatnet stigli u Stryn. U Stryn-u smo skrenuli u lijevo na 60 i stigli u Olden. Vrijeme prekrasno, sunce, toplo. Parkirali smo se na velikoj, lijepoj rivi, ali su nas odmah obavijestili da sutra u 7.00 moramo napustiti ovaj parking, jer dolazi veliki brod sa 2000 putnika, a mi smetamo operaciji vezanja broda. Vratili smo se u Loen, gdje smo bezuspješno trazili neko parkiralište. Vratili se ponovno u Olden na rivu. U 23.30 smo otišli na parkiralište robnih kuća i pronašli (uz još tri holandska campera) prekrasno i mirno mjesto za parkiranje i tu prespavali, bez ikakvih problema!

26. dan – 09.07.2008 – srijeda: Olden – Briksdal - 23 (4683) km

Krasno jutro, sunčano i toplo. Digli smo se iza 9.00 i otišli na «rivu», da vidimo taj brod. Stvarno je ogroman (1, 2, 3)! Pripada poznatoj Cunard Line, ime: «Queen Victoria». Doveo je masu turista, koji će tokom dana da odu do glečera Briksdalbreen, jer to je u stvari razlog, zašto je ova grdosija pristala u ovo malo mjestance. Svi putevi u Oldenu, a nema ih mnogo, su prepuni novih turista, ima mnogo Japanaca, prodavaoci suvenira imaju pune ruke posla!!

Nakon što je Carla sa svih mogućih pozicija fotografirala „Kraljicu Viktoriju“, krenuli smo za Briksdal (4). Nismo htjeli stići po najjačem suncu i zaustavili smo se na jednom krasnom mjestu uz obalu stvarno lijepog jezera, divne zeleno smaragdne boje (5, 6, 7).

Ali ne za dugo, jer TV-satelit nam je bio iza jedne planine, a ja nisam htio izgubiti vijesti. Krenuli smo do drugog, isto tako lijepog jezera, našli ponovno vrlo lijepo parkiralište, sa lijepim pogledom i dobrim TV-prijemom (8). Tu smo ručali u divnom miru.

Iza toga je došla grupa Poljaka (jedan od njih se preziva Hajduk!!), malo pričanja i oko 15.00 smo konačno svi krenuli za Briksdal (9). Mi smo najprije otišli u kamp (06°48'45''E, 61°50'40'N), odlučili smo da tu prespavamo, operemo veš, dobro se istuširamo i slično. Cijena campinga 90+20+20=130 NOK (ca. 16 €). Kamp je malen ali lijep, parkira se na travi, vrlo čisto i uredno. Pronašli smo mjesto za camper i oko 15.30 smo krenuli u posjet glečeru Briksdalbreen.

To je naša treća posjeta ovom glečeru (10, 11, 12, 13). Prva u 1995 (vidi 16.06.95), druga u 2002 (vidi 21.06.02). Ima dosta promjena. Nema više malih kočija sa konjima, koje su uglavnom koristili Japanci i vozili se do polovice puta do ledenjaka i tako si prištedili pješačenje. Sada voze električna i stoga nečujna terenska vozila, bez krova, proizvod firme „John Deere“, sa kapacitetom prevoza 8 ljudi, uključivo sa šoferom (14). Jasno njima se večim dijelom ponovno koriste Japanci, koji su stigli sa brodom do Oldena. Pretpostavljam da je u organizaciji krstarenja uključena i ta usluga, iako vjerovatno fakoltativna.

Mi smo naravno krenuli pješke, 1 sat i 20 minuta gore i 50 minuta natrag. Putevi su nešto prošireni, ali uspon je prilično strm, osobito za posjetioce u mojim godinama (15, 16, 18).

I glečer nas je prilično iznenadio, promijenio se i on. Povukao se je natrag do kamene stijene i po njoj prema gore, jezero je postalo mnogo veće i samo je jedan vrlo mali dio ledenjaka, tj. najniži dio, još u doticaju sa jezerom (17). Za vrijeme našeg prvog posjeta u 1995-oj, dve trećine današnjeg jezera nije postojalo, bilo je pokriveno visokim slojem leda, tj. glečerom. U drugom našem posjetu (2002) ledenjak je bio već u povlačenju, ne jakom, ali je bio prilično nečist, siv i mjestimično čak tamno siv. Danas smo na jezeru primjetili i prisutnost jednog gumenog čamca (!) istina sa veslina, a ne sa motorom (jezero nije dugačko niti sto metara). Prvi puta smo čuli i vidjeli kako se led na bokovima glečera lomi i padajući pravi buku.

Da li su te promjene nastale uslijed promjene klime koju je prouzročio čovjek? U jednoj publikaciji sam tamo pročitao, da je zadnji, vrlo veliki glečer postojao oko 1750, za vrijeme takozvanog „malog ledenog doba“ u Evropi. Bio je najmanje 2 km dulji od ovog današnjeg i stizao je do okretišta za električne automobile, odnosno do nedavno do onog za kočije. Ali prije 10.000 godina, glečer je bio dulji za daljnja 2 km, to jest stizao je do današnjeg kampa.

Da li je čovjek kriv za sve to? Vrlo je teško to potvrditi, jer u istoj informaciji o povijesti glečera, sam pročitao da u periodu od 9000-te do 6000-te godine unatrag, to jest u jednom periodu od čitavih 3000 godina, ovaj glečer uopće nije postojao. Otopio se i nestao. Za tako enormno dugi period!! Nije ga bilo!! Ali u to vrijeme nije bilo ni industrije koja je zagađivala okoliš, ni plinova koje čovjek šalje u atmosferu i uništava ozon. Tko je onda bio kriv za promjene? Ili postoje ciklusi u životu našeg planeta, manje hladni, manje topli, više topli, više hladni? Tko će nam dati vjerodostojni odgovor na ovo pitanje?

Vratili smo se natrag u naš kamp (19, 20). Dobro oznojeni, jer je bilo propisno toplo. Kod ledenjaka smo vidjeli momke koji su planinarili oko jezera goli do pasa, a Japanke su planinarile sa suncobranima!

U kampu je Carla oprala veš. Sutra nas čeka tuširanje. Danas smo previše umorni i postalo je svježe (21, 22).

Noć mirna, samo ogromni slap, iznad naših glava, davao je neprekinuti signal da se veliki glečer otapa. Samo zbog ljeta ???

Tokom noći počeli su problemi i neugodni bolovi u mojem palcu na desnom stopalu!!

27. dan – 10.07.2008 – četvrtak: Briksdal – Skei - 90 (4773) km

Jutro poluoblačno (1), ali u 9.00 je već sijalo sunce i nebo je bilo bez oblaka. Toplo je (2, 3). Gosti u kampu se sunčaju u kupaćim kostimima. Carla je nabrala punu zdjelicu borovnica i imamo voćni doručak: borovnice sa šećerom (još nisu jako zrele) i prelivene sa kefirom. Iza toga banane i jasno kava. Fino i dijetalno.

Iza toga pranje, tuširanje i sušenje na suncu. Mene je počelo da propisno gnjavi desno stopalo, odnosno prednji dio stopala oko palca. Teško hodam, imam jake i neugodne bolove. Carla misli da je reumatični napad ili artroza ili neki problem sa tetivama u stopalu?

Iza ručka je Carla ponovno otišla u lutanje po obroncima i u branje borovnica, a ja sam se skrivao od sunca. Nakon operacije malignog melanoma na desnom boku (jan. 2006), moram izbjegavati jako sunce i tješim se se da je to jedini pproblem, koji je ostao nakon operacije?!?

U 16.30 smo krenuli. Zaustavili smo se u Olden-u da u marketu kupimo namirnica. Vidjeli smo jedan ogromni bijeli brod, kako se udaljava od obale. To nije «Queen Victoria», mora da je nakon odlaska «Queen Victorie» jučer ili jutros došao neki drugi brod, koji evo već odlazi. Olden je postao prometno mjesto, pametni Norvežani iskorištavaju ledenjak!! Turizam funkcionira i donosi pare.

Nastavili smo po 60 preko Ulvik-a, preko vrlo strmog uspona (već dobro poznatog u oba smjera) sa mnogo serpentina i još strmijeg silaska u smjeru mjesta Byrkjelo. Nakon toga smo sa E39 prošli kroz dolinu, koju smo mi dali ime «kozja dolina» (vidi 28.7.2004) i stigli u 19.00 u Skei, na obalu prekrasnog jezera Jølstravatnet. Izišli smo iz mjesta i na jednom proširenju ceste, na dva metra od jezera večerali fine filete od seja iz našeg frizera. Za bogove!! Iz toga smo se vratili u Skej i pronašli iza marketa COOP lijepo i tiho parkiralište (06°28'44''E, 61°34'18''N). U centru je mjesta, na 50 metara od prolazne ceste, ali je zaštićeno okolnim kućama, tako de sa promet ne čuje.

Još uvijek imam problema sa mojim stopalom. Bolovi su podnošljivi, iako svako toliko se naglo pojačaju do nekog maksimuma, koji je vrlo bolan i skoro nepodnošljiv, ali na sreću ne traje dugo, nekoliko sekundi. Šta me to proganja??

U noći apsolutna tišina, a to je glavno za odmor!

28. dan – 11.07.2008 – petak: Skei – Straumsnes - 111 (4884) km

Jutro je poluoblačno. Ustajanje u 8.20 i odmah smo otišli na proširenje ceste uz obalu jezera, gdje smo sinoć večerali. Tu smo na divnom miru i uz prekrasan pogled iz našeg «restorana» na divno jezero, glatko kao zrcalo, konzumirali naš doručak. U 10.00 smo krenuli po E39 uz obalu jezera Jølstravatnet po sada već lijepom vremenu. U Førde smo skrenuli prema jugu, uvijek po E39 i nakon 13 km skrenuli u desno na usku cestu 57, prema Bygstad-u.

Tu završava praktički Dalefjorden, zaustavili smo se na kratko i pokušali sa ceste baciti par puta naš blinker, ali bez uspjeha. Nakon toga smo ipak napravili nekoliko lijepih fotografija Bygstad-a (1, 2, 3), pokraj mora na kojem se nije vidjeo ni dašak vjetra. Sve se je zrcalilo na glatkoj površini fjorda, prekrasni vidici! Iza toga smo nastavili za Dale, gdje smo u marketu kupili hranu, uzeli naftu (13.68 NOK) i u 12.45 proslijedili po 57, a nakon Flekke po 607 za Straumsnes.

Parkirali smo se (ovo je već naš treći posjet) na našem starom parkiralištu (05°12'01''E, 61°20'43''N). Probali smo ribariti i digli dvije lokarde i jednog seja. Nema više ribe, kao što je to bilo u prethodnim posjetima. Mislim, da za loviti ribu sa obale treba da se ide dalje na sjever, u najmanju ruku sjevernije od Ålesund-a, bolje sjevernije od Bodø-a. Jasno, i ovdje se naleti na ribu, ali nije to ono što je nekad bilo.

Po podne je pala jaka kiša, a iza 20.00 je ponovno zasijalo sunce. Gledali smo sa prozora naše kućice dupine kako love ribu, možda je i to razlog da riba ne ide.

Noć vrlo mirna. Ovdje je to sasvim normalno!

29. dan – 12.07.2008 – subota: Straumsnes - Rysjedalsvika – Solleibotn - 83 (4967) km

Ujutro smo se probudili sa oblacima, koji su nisko visili nad cijelim fjordom. Suprotna obala fjorda se je vidjela, uzduž cijele obale, do 50-ak metara iznad mora, a iznad toga su bili samo bijelo-sivi oblaci. Probali smo loviti i Carla je digla jednog seja, a ja jednu lokardu. Mršavo! Kasnije smo vidjeli ponovno dupine kako kruže u potrazi za ribom!! Naravno, gdje su oni tu nema ribolova!

Kasnije se je vrijeme donekle poboljšalo, ali u 14.00 smo digli sidra i krenuli put juga. Zaustavili smo kod Leirvik-a, nešto prije Rysjedalsvika. Pronašao sam krasnu poziciju za ribolov, ali sam dignuo samo jednu, ali vrlo lijepu lokardu.

Napustili smo Leirvik i za par minuta smo stigli u Rysjedalsvika, konačno po lijepom suncu. Odmah smo nastavili u Indrefjord, kojega do sada nismo još posjetili, po vrlo uskoj cesti. Teren je lijep, ali nigdje mjesta za parkiranje. Uspjeli smo se nekako okrenuti na uskoj cesti i vratiti natrag prema Rusjedalsvika i cca. 300 m prije te luke smo skrenuli u desno na poznatu nam cestu, još užu, u smjeru Nesje. Nakon manje od 1 km sišli smo po jednoj cestici na naše staro parkiralište, gdje sam pred 4 godine u pola sata lova ulovio masu ribe (vedi 8.7.2004). Silazak je bio kompliciraniji od posljednjeg puta, jer je na rubovima cestice izraslo dosta džbunja i postojala je opasnost od struganja po karoseriji campera.

Ali čekalo nas je još jedno vrlo neugodno iznenađenje. Drvena plutajuća platforma, sa koje sam tada lovio i koje je bila pozicionirana nad dubokom vodom, ne postoji više. Probao sam loviti sa stijenja, što se je pokazalo vrlo riskantno. Bacio sam blinker nekoliko puta, sa vrlo nezgodnih pozicija (strme, kose stijene), uz opasnost da izgubim blinker zbog algi i trave, a naravno i zbog plitke vode. Ni trzaja!! Na kraju sam odustao.

Carla je u međuvremenu nabrala jednu punu posudu borovnica, a ja sam za to vrijeme pročistio rubove puta od granja i tako olakšao povratak na cestu. Okrenuli smo nekako camper i vratili se u Rusjedalsvika.

U 19.00 smo se ukrcali u trajekt za Rutledal, po krasnom sunčanom i toplom vremenu. Cijena 90 NOK (76+14). Iz Rutledal-a smo krenuli za Solleibotn, gdje smo u pristaništu za linije Bergen–Flåm/Måløy (05°02'01''E, 60°59'30''N) našli krasno mjesto za parkiranje. Servisi za putnike su otvoreni od 8.00 – 20.00 (WC, topla voda za pranje). Po noći zatvoreno.

Probao sam i loviti, digao jednu lokardu. Ova čak i nije naročito velika. A 2002 Carla je na ovoj rivi digla jednu, lokardu koja je bil teška ravno 1 kg i duga 50 cm!! Vagano i fotografirano!

Noć tiha i mirna.

30. dan – 13.07.2008 – nedjelja: Solleibotn – Mjømna - 58 (5025) km

Vrijeme se je pokvarilo, riba nema, moje stopalo pravi još uvijek prilične probleme i odlučili smo da popodne nastavimo putovanje. Ujutro smo se prošetali novom cestom, koja je dovršena pred kratko vrijeme, jer zadnji puta kada smo bili ovdje (2004) nije postojala. A sada su već svuda uokolo sagrađene mnoge vile, lučice, nešto nevjerovatmo (1, 2). I sve to u 4 godine!!

Iza ručka smo odlučili da nastavimo naše putovanje.

U 17.30 smo krenuli prema jugu. Kod nas, kod kuće, nitko ne bi započeo putovanje u kojem je predviđen i trajekt u ovo doba dana, ali ovdje je kao 14.30 kod nas. Dan traje do 22.00 ili do 23.00 sata, znači imamo još 5 sati vremena!

Nekon polaska smo se ubrzo zaustavili na parkiralištu kraj mosta, na ulazu u Austgulfjorden, gdje smo pred nekoliko godina probali loviti, ali bezuspješno (3, 4, 5). Ovaj puta je bilo nešto bolje, digao sam jednu lijepu lokardu i jednog seja, ali je počelo kišiti i morali smo napustiti ribolov.

Krenuli smo dalje i stigli u Sløvåg po krasnom suncu (u Norveškoj se vrijeme mijenja do tri puta na dan, sa sunca na kišu i obratno!!) i odmah uzeli trajekt za Skipavik. Cijena: 70 (49+21) NOK. Iskrcali se i odmah nastavili cestom (6) za Mjømnu, koju dobro poznajemo, gdje smo stigli oko 21.30.

Naše staro parkiralište, pokraj crkve i groblja, kao i okoliš, je nepromijenjeno, na parkiralištu (04°53'59''E, 60°55'18''N) su samo dva automobila. Parkirali smo se na niskoj obali, niti 1 m iznad mora i na 1 metar od mora. Super pozicija! Vrijeme je lijepo, more mirno i odlučio sam da se pobrinem za jelo. Odmah 2 lokarde (jedna jako velika) i dva seja.

Noć tiha i mirna, osim kiše koja je počela rominjati po krovu.

31. dan – 14.07.2008 – ponedjeljak: Mjømna – 0 (5025) km

Cijeli dan kiši i kiši. Oblaci su niski i tamno sivi.

Ubijamo vrijeme rješavanjem Sudoku, koje smo našli u nekim norveškim turističkim prospektima, u agenciji na rivi u Solleibotn-u. Kod Sudoku je lijepo što ne trebaš znati norveški ili kineski jezik, kada su štampane u tim zemljama. Brojevi su na svim jezicima isti i problem se razumije i bez uputstava ili opisa, iako rješenje nije uvijek jednostavno. Ali rješenje, prije ili kasnije, uvijek izbije na javu! Sve se bazira na logičnom razmišjanju, stvar je lijepa i zabavlja! Ujedno je vrlo dobar trening za mozak!!

Stopalo mi ne da mira, boli i boli, jedva hodam!!

32. dan – 15.07.2008 – utorak: Mjømna – 0dda - 284 (5249) km

Ujutro još uvijek kiši. Sada je kiša vrlo jaka i uz to praćena sa jakim vjetrom. Vrijeme vrlo neugodno, pogotovo sa mojom upalom desnog stopala (palac i okoliš), bolovi su jaki i sve jači. Ne znamo šta je: artritis, upala tetiva, Carla predpostavlja da bi mogao biti zooster. Trebao bi se popeti na krov, da uzmem neke lake cipele iz sanduka, jer sada hodam i vozim u treking cipelama, koje su mi malo tijesne kod palca, ali nisam u stanju da to napravim. Nešto uslijed bolova, a nešto zbog jake kiše i jakog vjetra (sanduk se prilično teško otvara i kad nema vjetra i kiše). A nešto svakako i zbog mojih 81 godina.

Odlučili smo da prekinemo putovanje i da najkraćim putem krenemo kući. Najprije treba u kratkom vremenu stići do Hamburga, odnosno Pinneberga, gdje je dobra bolnica i gdje su već jednom liječili moju ranu na glavi (2004). Tamo možemo bez problema komunicirati sa doktorima na njemačkom jeziku, dok je ovdje sa norveškim jezikom priličan problem. Treba objasniti i nakon toga dobiti točnu dijagnozu i lijekove, i tako skinuti sa dnevnog reda sve nesnosnije i vrlo akutne bolove u mojem nožnom palcu.

Treba voziti do Langesund-a i tamo se ukrcati u prvi trajekt za Dansku. Ali, da li će mi moje stopalo i jaki bolovi dozvoliti, da u svega dva dana izvozim skoro 600 km, velikim dijelom po uskim i zavojitim norveškim cestama? I vrlo opasnim za nepažljive vozače. Da li će mi bolovi, koji stalno dolaze u valovima, sa naglim povećanjem bola, dozvoliti da u presudnom momentu budem pažljiv i smiren! Drugog izlaza nema. Carla nije dovoljno iskusna za vožnju po ovakvim cestama, pogotovo po ovakvom vremenu. Susreti sa kamionima, prestizavanja, proširenja za mimoilazak i slično po uskim i mokrim cestama nisu jednostavni. Ali, nadam se da ću izdržati!

U 10.15 smo iz Mjømne (1) krenuli na put. U 10.55 smo se u Skipavik-u ukrcali u trajekt za Leirvåg, cijena 98 (71+27) NOK. More prilično uzburkano, pozicionirani smo u prednjem dijelu trajekta (2), gdje nas peru i kiša i valovi (3). Iskrcaj u 11.15 i odmah dalje po 57 prema Knarvik-u. Tu smo došli na E39, a pred Bergen-om smo skrenuli na (4, 5) E16. Odlučili smo da ne silazimo u Bergen, već da proslijedimo direktno prema Hardangerfjord-u, jer nam se žuri na trajekt, a osim toga stalno kiši. Bergen je osim toga dobro poznat kao vrlo kišovito mjesto, a kako mora izgledati danas?

Uzeli naftu po 13,67 NOK.

Kod Trengereid-a smo skrenuli u desno na cestu 7 i zaustavili se u Øystese, na nama već poznatom, lijepom parkiralištu kraj hotela (06°12'06''E, 60°23''12''N) i ručali. Vrijeme se je popravilo, pojavilo se i sunce. Kupili smo u marketu hranu i kada smo krenuli opet je kišilo (8, 9, 10), ali ne jako.Nastavili smo prema Kvanndal-u, gdje smo uzeli trajekt za Utne. Cijena: 98 (71 + 27) NOK.

U Utne smo se iskrcali na 550 i krenuli ravno na jug uz obele krasnog Sørfjorda. Cesta je dobra. - Desno stopalo me boli sve više. Putem smo nazvali Bremen i zamolili da li nam ponovno mogu promijeniti rezervaciju od 23.7. (koju su nam potvrdili pred tjedan dana) i ponovno prebaciti eventulano za sutra ili prekosutra, jer radi moje iznenadne bolesti, trebamo što prije stići u Njemačku, u neku bolnicu na pregled. Nažalost svi su trajekti puni i jedina nada je doći u Langesund što ranije i eventualno dobiti neko mjesto, koje se je oslobodilo. Ponovno vrlo ljubazna gđica Čotić nam je obećala, da će u svakom slučaju pokušati pronaći neko mjesto i javiti nam telefonom, ako nešto nađe.

U 19.00 sati smo stigli u Odda, zadnjih 40 km nije kišilo. Tu smo našli prekrasno parkiralište na rivi (11) pred autobusnom stanicom (06°42'37''E, 60°04'12''N) i u miru prespavali.

33. dan – 16.07.2008 – srijeda: 0dda – Langesund (N) – Hirtshals (Dk) – Tårs (Dk) - 350 (5599) km

Ujutro kišovito. Krenuli smo oko 9.00 prema jugu i prema planinama, koje po ovakvom vremenu nisu obećavale ništa dobrog. Krenuli smo po cesti 13, 1,5 km iza Skare smo skrenuli u lijevo na E134 i nastavili po jakoj kiši. Kod mjesta Håra smo izbili na jezero Røldalsvatnet, nastavili i popeli se na neki prijevoj (1, 2), sve kroz mnogo tunela. Nakon prijevoja vrijeme se je ipak dosta popravilo.

Prije Edland-a su konačno završile brojne serpentine i tuneli. Odmorili smo se malo uz neko jezerce i odmah su stigle divlje patke i čekale, bez ikakvog straha (3, 4, 5, 6) na neki, za njih specijalan zalogaj.

Prošli smo Åmot, a u Brunkeberg-u smo skrenuli u desno na 41, po pogrešnom savjetu našeg Panasonic navigatora, koji je izabrao vjerovatno najkraći put, dobar za automobile, ali ne za kamion, tj. camper. Cesta je naime vrlo bogata usponima i serpentinama, i nije jednostavna za vožnju, jer je mjestimično vrlo uska, a pogotovo ne za vozača, koji sa bolnim i nabreklim stopalom u uskoj cipeli, mora pritiskati na gas ili kočnicu, stalno mijenjati brzine (pritiskati spojku) i stenjati od bolova. Ja sam prije skretanja htio proslijediti do Seljord-a i tamo skrenuti na 36, ali Carla je mislila da je ovako bolje. Nekada su nas učili, da je uvijek dobro slušati ženu!!

Putem smo dobili tel. poziv od firme Karl Geuther iz Bremena i ponovno veoma ljubazna gđica Čotić nas je obavijestila, da nam je uspjela za sutra rezervirati mjesto na trajektu, ali bilo bi dobro da pokušamo, da direktno na šalteru trajekta u Langesund-u, eventualno dobijemo mjesto za danas. Trebamo biti tamo najmanje dva sata prije polaska trajekta za Hirtshals, koji kreće u 20.30.

Nastavili smo po 41, sada po lijepom vremenu, do Steane, gdje smo skrenuli na 38, mjestimično prilično derutnu cestu. Preko Prestestranda smo konačno izbili kod Hofstølen-a na autoput E18 i oko 17.00 stigli u luku Langesund. Odmah sam odšepesao na šalter Kystlink-a i na našu sreću uspio dobiti mjesto na večerašnjem trajektu.

U 20.30, točno po planu vožnje, smo krenuli po suncu sa M/S «Fantaasia» (7, 8, 9) iz luke Langesund za Hirtshals. More je bilo malo valovito, ali brod se je ipak nešto malo valjao. U 1.00 u noći smo stigli u Hirtshals po lijepom vremenu i odmah nastavili, najprije sa E39 i nakon 20-ak km sa 553 za Tårs. Ovaj puta nas je naš Panasonic, po kiši i jakom vjetru, bez problema odveo točno na naše parkiralište, na kojem smo prespavali u polasku.

Noć vrlo tiha!

34. dan – 17.07.2008 – četvrtak: Tårs (Dk) – Pinneberg (D) - 512 (6111) km

U 8.00 ustajanje. Vrijeme je lijepo. Odmah sam se popeo na krov i izvadio moje lagane ljetne sandale, gdje mogu olabaviti ili potpuno otvoriti prednji remen, tako da sada imam slobodan prednji dio stopala. Sada mogu dobro hodati, iako bolovi dolaze u valovima i nedaju mi mira. Danas vozimo cijeli dan po autoputu i Carla može voziti, a ju ću odmarati moju nogu, koja se je u zadnja dva dana mnogo namučila sa pedalima u camperu, po krivudavim i uskim cestama Norveške, uz jedva podnošljive bolove.

U 17.30 smo bili kod Waldemara u Pinneberg-u. Rotraut nije nažalost kod kuće, gostuje sa svojim pjevačkim korom u Mainz-u. U 20.30 smo otišli na prvu pomoć u bolnicu i tamo su mi odmah napravili sve kontrole (krv, kardiogram i ostalo) i ustanovili da je to vjerovatno giht. Dali su mi tablete protiv bolova (Voltaren Dispers) i nakon 20-ak minuta, oko 22.00, moj nožni palac me više nije bolio??? Za mene je bio neshvatljivo divan osjećaj, nakon 8 dana patnji.

Opskrbio sam se sa tabletama, da nekako stignem do San Maurizia, a definitivno liječenje će biti kod kuće.

Večera kod Waldemara u 22.30. Iza toga malo pričanja i u krpe.

Spavanje konačno bez bolova i u tišini.

35. dan – 18.07.2008 – petak: Pinneberg (D) – Braunschweig (D) - 218 (6329) km

Dan oblačan, ali bez kiše. Krenuli smo oko 11.00. Uspjeli kupiti naftu po 1,48 €, iako smo vidjeli cijene i preko 1,50 €!!

Carla vozi i danas. Ručali smo putem. Kod Johanne smo stigli oko 15.00. U Braunschweigu lagana kiša.

Spavanje pred Johanninom kućom. U miru.

36. dan – 19.07.2008 – subota: Braunschweig (D) - 0 (6329) km

Lijepi i sunčani dan. Popodne smo sa Johannom otišli u posjetu kod jednog njenog poznanika, koji „boluje“ od gihta već dosta vremena. Dobili smo „uputstva“ koje lijekove treba uzimati da bi se živjelo gotovo normalnim životom.

37. dan – 20.07.2008 – nedjelja: Braunschweig (D) – Steinberg (D) – Kempten (D) - 736 (7065) km

Ujutro smo krenuli prema jugu. Prošli kroz Frankfurt i zaustavili se u Steinberg-u kod Carlinih rođaka: Uschi i Werner. Nakon ručka smo popodne krenuli za Kempten, gdje smo stigli oko 18.00. Na jednoj benzinskoj stanici smo vidjeli njemačku policiju, kako kontrolira vozila, uglavnom pritisak u gumama. Nas su pustili u miru.

Ponovno krasan dan.

Spavanje na parkiralištu pred kućom.

38. dan – 21.07.2008 – ponedjeljak: Kempten (D) - 0 (7065) km

39. dan – 22.07.2008 – utorak: Kempten (D) – San Maurizio Canavese (I) - 550 (7615) km

Krenuli smo tokom prijepodneva i nakon 39 dana ne baš uspješnog, ali vrlo turbulentnog putovanja, smo stigli sretno kući. U vožnji smo se Carla i ja izmjenjivali, noga ne pravi više velike probleme, a to je glavno. Sada preostaje liječenje, nadajmo se boljemu.

Naš vjerni camper opet mirno spava pod svojim krovom i odmara se za slijedeće putovanje u augustu, za Medulin u Istri.