HomePage     Naša putovanja     Nostri viaggi     Unsere Reisen     Our travels

  Uvod     Skandinavija 1995     Norveška 1999     Norveška 2002     Norveška 2008     Norveška 2010     Komentari

Foto album 2002     Foto album 2004     Foto album 2008     Foto album 2010

Norvegia 2004     Norwegen 2004     Norway 2004

DNEVNIK IZ NORVEŠKE 2004

Egersund - Måløy - Flåm - Egersund

10.06. - 23.08.2004

Zapisi: Stojan Deprato

Za uvećati mapu ili fotografiju klikaj na nju!

1. dan – 10.06.2004 - četvrtak: San Maurizio (I) - Kappel (CH) - 436 km

Danas u 10.00 smo krenuli moja supruga Carla i ja (77) iz San Maurizia, Torino, ponovno put sjevera, na naše četvrto putovanje u Norvešku. Imali smo namjeru da odemo pet-šest dana ranije, ali u nedjelju su se vjenčali naša kćerka Jasminka i Cataldo, tako da smo morali malo odgoditi naš polazak. Camper, sa kojim putujemo, još je uvijek isti kao kod prethodnih putovanja (1995, 1999 i 2002). Sada istina ima već 101.661 km, ali još je uvijek u veoma dobrom stanju. Kada nije na putu uvijek je pod krovom, zaštićen od nepogoda i vlage. Po zimi ne izlazi iz svoje štalice. Čuvamo ga!

         Ove godine je program u Norveškoj otprilike slijedeći: Egersund - Haugesund - Tittelsnes - Bergen - Straume - Straumsnes - Førde - Florø - Måløy - Vestkapp - Sandane - Søgndal - Flåm - Voss - Tittelsness - Egersund. U Norveškoj oko 3000 km, sa dnevnim prosjekom cca 60-65 km/dan, sveukupno oko 7000 km. Povratak nakon 75 dana!!! Sva mjesta, otoci, fjordovi i slično, čiji su nazivi u dnevniku štampani crvenom bojom, mogu se naći u priloženim mapama.

Jučer je bio veoma topao dan, imali smo ovdje +33°C u hladu, nadajmo se da će nas putem pratiti isto takvo vrijeme. Dan je bez oblačka, vedro je, tiho i lijepo.

Zaustavili smo se u Belinzoni, na servisnoj stanici kraj autoputa i ručali. Još uvijek je jako toplo. Prema radio vijestima u Milanu je +35°C.

U Kappel, CH, kod našeg sina Davora, smo stigli nešto iza 16.00. Svi smo na okupu: Davor sa suprugom Michelle i sinovima Tobiasom i Fabianom. Iza kuće, u zelenoj travi, Davor ima mali, ali krasan bazen i jasno, iskoristio sam priliku, da se malo okupam. Carla nije htjela. Ali, kada ćemo ponovno imati priliku da zaplivamo? Voda veoma ugodna, iako je ljeto još daleko. Za večeru fini roštilj i nakon toga ćakula do 23.00. Noćenje u camperu pred kućom, noć veoma mirna, ali topla.

2. dan – 11.06.2004 - petak: Kappel (CH) - Lutter am Barenberge (D) - 707 /1143 km

         Digli smo se oko 8.00, u kući nema više nikoga, svi su nestali. Netko u školu, netko na posao. Vrijeme je oblačno, nije više toplo kao jučer, ali je idealno za vožnju i putovanje.

Krenuli smo u 9.20 i odmah se zaustavili u COOP-u, da kupimo još neke stvari (uvijek se nešto zaboravi) i u 10.00 smo krenuli dalje. Nakon par km nas je uhvatila kiša i pratila nas sve do njemačke granice u Basel-u. Kroz Njemačku, autoputom u smjeru Frankfurt-a, oblačno i po koji pljusak, ali srećom bez velikog prometa. Putem smo ručali i u 14.30 se zaustavili, po lijepom vremenu, u Steinberg-u, kraj Offenbach-a, kod Carline tetke Ursule (Werner je bio negdje na putu). Popili smo kavu, poćakulali i oko 17.00 nastavili autoputom prema sjeveru.

3. dan – 12.06.2004 - subota: Lutter am Barenberge (D) - Braunschweig (D) - 64/1207 km

Probudili smo se već iza 7.00. Vrijeme je ponovno lijepo. Za vrijeme doručka smo gledali na TV dnevnik RAI, danas su u Italiji i u cijeloj Evropi izbori.

Ugodno je što imamo našu satelitsku TV-antenu (Kathrein 50x50, BAS 60), tako da tokom putovanja možemo gledati vijesti. U Norveškoj se ne čuje talijanski radio i tokom prva dva putovanja bez TV (1995 i 1999) smo bili, skoro dva mjeseca, praktički odrezani od svijeta. Sada imamo stalno informacije, iako ne visimo stalno na televiziji. Programi se vide jako dobro, bolje njemački preko Astre, nego talijanski preko Eutelsata, a pred dvije godine smo imali izvrstan televizijski prijem sve do krajnjeg sjevernog rta Lofotskih otoka! Gledali smo jedan do dva puta dnevno vijesti i ja, tu i tamo, eventualno sport.

Imamo ponovno i našu digitalnu foto kameru CASIO, koja nam je dala dosta problema tokom posljednjeg putovanja (2002), ali sada ju je CASIO doveo u red i nadamo se, da ćemo nakon povratka kući imati lijepi arhiv krasnih fotografija.

Sa sobom nismo ponijeli hladnjak za duboko smrzavanje firme WAECO, tip CC-18, koji nam je napravio toliko problema tokom posljednjeg puta i kompletno pokvario ljetovanje, a firma WAECO nije htjela da nam pomogne! Nakon povratka kući 2002, a i ove godine prije puta, pokušao sam da nešto riješim sa firmom, ali WAECO nije htio da razgovara i tako smo taj beskorisni i pogrešno konstruirani, ali skupi, aparat, morali ostaviti, da trune kod kuće. Ne preporučujem ga nikome.

         Ovaj puta nosimo sa sobom mali lagani gumenjak ZODIAC, dug svega 2,60 m, bez krutog dna, koji se može montirati i demontirati u roku od 5 minuta. Imamo i vanbrodski motor YAMAHA od 3 KS. I gumenjak i motor su relativno veoma lagani, smjestio sam ih u veliki sanduk, na krovu campera. Prošli puta smo želili loviti u malo dubljem moru, a ne uvijek sa obale, pa ćemo to probati ove godine sa Zodiacom. Mislimo, da dalje od obale ima više riba i to onih velikih. Možda!

         Ali, da se vratimo na naše putovanje. U 9.20 smo krenuli iz Lutter-a za Mahlum (9 km) i tu smo ušli ponovno na autoput i proslijedili na sjever za Braunschweig. Kod Salzgitter-a nas je uhvatio jaki pljusak, ali sve je prošlo OK. U Braunschweig smo stigli u 10.20 i parkirali se pred kućom Carline tetke Johanne, koja se za svoje godine (82) fantastično drži. Kuća je vrlo lijepa, uređena sa mnogo ukusa, ima mali, ali vrlo njegovani vrt. Johanna živi sama, udovica je, ima svoj auto (Mercedes) i sama ga vozi. I to ne samo po mjestu ili negdje tu blizu. Svake godine ide autom na zimovanje u Španiju, ostaje tamo 6 mjeseci i autom se vraća u Njemačku. Sama! Preko 3000 km! Nevjerovatno!

4. dan – 13.06.2004 - nedjelja: Braunschweig (D) - Pinneberg (D) - 220/1427 km

         Ujutro smo po oblačnom vremenu otišli svi troje u šetnju kraj Mittellandkanala, koji prolazi na 1 km kraj Johannine kuće. To je široki plovni kanal, koji počinje negdje kod Amsterdama u Holandiji, presjeca cijelu Njemačku i završava kod Magdeburga na Elbi ili još dalje. Iako je nedjelja, plove veliki šleperi, ima dosta prometa.

         Iza ručka sam gledao na televiziji moto trke iz Barcelone. Valentino Rossi prvi, a Biaggi tek osmi. Super! U 15.00 smo krenuli za Pinneberg. Vrijeme se je popravilo. Sunčano je, ali i vjetrovito. Nakon desetak minuta smo ušli u autoput i krenuli prema Hannover-u. Promet je vrlo jak i na ulazu u Hannover veliki krkljanac. Imali smo sreću da je do odvojka za sjever prolaz bio OK. Vidjeli smo pred nama veliku gužvu, ali mi smo skrenuli u desno, prema sjeveru, u smjeru Hamburg. U našem smjeru je autoput bio slobodan, bez nekog naročitog prometa, danas je nedjelja i ne voze kamioni, ali u suprotnom smjeru, prema jugu, stop & go, cca 20 km dugački rep!!

         U Pinneberg smo stigli oko 18.00 kod Carline sestrične Rotraut. U 18.30 sam već gledao sa Waldemarom Grand Prix Canada. Pobijedio je jasno Ferrari sa Schumacherom. Iza večere smo gledali fotografije sa Jasminkinog vjenčanja, ćakule i u 23.30 u krevet.

5. dan – 14.06.2004 - ponedjeljak: Pinneberg (D) - Aabenraa (DK) - 186/1713 km

         Jutro oblačno. Prijepodne smo otišli sa Rotraut i Waldemarom u Ellerhoop, na obilazak botaničkog parka “Arboretum - Baumpark”. Park je veoma bogat svim mogućim vrstama raslinja, od drveća do cvijeća, vodenih biljaka, ogromnih šarana itd. Vrlo lijepo, njegovano i poučno.

         U 18.20 smo pozdravili Rotraut i Waldemara i krenuli na sjever, put Danske. Preko Quickborn-a smo izišli na autostradu za Flensburg. Ponovno, točno kao i u 2002, na tom dijelu puta nas je pratio vrlo jaki bočni vjetar. Dansku granicu smo prešli u 20.20 i nakon 30 km sišli sa autoputa, ušli u mjesto Aabenraa i parkirali na divnom, ogromnom parkiralištu uz samo more, pokraj jedriličarske marine. Parkiralište je besplatno, a ima priključke za struju, te tekuću pitku vodu. Vjetar je još uvijek vrlo jak i drma propisno našim camperom. Inače je noć prošla u miru.

6. dan – 15.06.2004 - utorak: Aabenraa (DK) - Glyngøre (DK) - 286/1999 km

         Jaki i hladni vjetar je drmao camperom cijelu noć, ali u našoj kućici je bilo ugodno. Digli smo se u 8.30. Nebo je oblačno, hladno je! Počela je i lagana kiša. Nakon što smo se opskrbili vodom, krenuli smo za Fredericia, gdje smo trebali sresti Carlinu školsku kolegicu Sabinu, koja živi u Kopenhagenu (vidi Skandinavija 1995) i  dolazi danas odande vlakom u 11.03.

Nakon što smo kod Kolding-a pogrešno sišli sa autoputa, morali smo se vratiti natrag i konačno smo stigli u Fredericiu.

Spasila nas je karta koju sam kopirao iz Interneta (www.viamichelin.com), bez nje bi lutali po gradu, ali tako smo ipak stigli na vrijeme.

Sa Sabinom smo otišli na krasno parkiralište uz more (pogodno i za prenoćište), vrlo mirno i lijepa plaža (1). Popili smo kod nas kavu i iza toga otišli na ručak, šetnja po gradu (2) i plaži (3), ponovno kava uz ćakulu. Vrijeme se je popravilo, došlo je i sunce, ali vjetrovito i prohladno.

         Nakon što smo odvezli Sabinu na vlak za Kopenhagen, krenuli smo oko 17.10 za Glyngøre. U Vejle-u smo sišli sa autoputa i po cesti 13 nastavili za Viborg, a odatle po 26 za Glyngøre, gdje smo stigli u 20.00 i parkirali na našem parkiralištu (4) iz 2002, kraj sportske lučice (5). Još uvijek je puhao vjetar, ali vrijeme je suho (6).

7. dan – 16.06.2004 - srijeda: Glyngøre (DK) - Hanstholm (DK) - 102/2101 km

         Probudili smo se u 7.00 po sunčanom vremenu, ali sa jakim vjetrom, kao jučer. Cijelu noć nas je propisno drmalo. More je puno bijelih janjčića (1).

         Otišli smo u market da kupimo namirnice. Kada smo došli do blagajne, nisu htjeli prihvatiti niti jednu od kreditnih kartica. Rekli su nam da promijenimo novac u banci. U banci su nam za 15 Eura htjeli dati 100 Kruna i odmah uzeti 30 za proviziju, a nama samo 70. Znači: provizija 30%!! Pljačka!! Napustili smo banku i krenuli u 10.15 iz Glyngøre-a. Bez hrane!

         U Hanstholm smo stigli u 11.30 (2). More nas je dočekalo sa ogromnim valovima. Vrlo jaki vjetar. Odmah smo otišli u Fjord Line i kupili već rezervirani tiket za Egersund. Rezervaciju smo izvršili iz Italije još u martu, preko agencije Karl Geuther GmbH & Co.KG, fjordline@geuther.com. Dobro organizirana agencija iz Bremena, sa super susretljivom našom zemljakinjom Katicom Čotić, svaka im čast.

        Cijena tiketa Hanstholm - Egersund - Hanstholm, znači tour-retour, iznosi 1990,00 DKR, odnosno 254,00 Euro. U cijenu je uključen camper (do 6 m) + 5 osoba.

         Nakon što smo dobili karte za trajekt, koji polazi sutra u 8.30, krenuli smo prema jugu, cestom uz more i zaustavili se nakon cca 2 km na jednom parkiralištu, pokraj jedne visoke dune, koja nas je odvajala od prekrasne, dugačke plaže. Carla je otišla na šetnju po plaži, ja sam malo pisao dnevnik, a onda sam otišao i ja na plažu. Vjetar je međutim bio toliko jak (po mojoj procjeni između 100 i 120 km/sat), da je naprosto onemogućio neku ugodnu šetnju po plaži. Valovi su bili ogromni (3). Vratio sam se u camper, u kojem je po stolu i posvuda bio pijesak, iako su prozori bili zatvoreni, osim malo pritvorenog prozora na krovu campera. Vjetar je nosio pijesak sa duna i naprosto ga šibao po camperu.

         Oko 13.30 smo se vratili u Hanstholm i otišli u lijepu i veliku luku, da malo švrljamo među ribarskim brodovima (4, 5, 6). Nakon toga smo otišli u market i kupili namirnice. Nisu nam prihvatili Visa kartu, ali su prihvatili plaćanje u Euro, po normalnom kursu, bez provizije! Iza toga smo se pobrali na naše parkiralište iz 2002, kraj spomenika iznad luke (7). Carla je čitala, ja sam pisao dnevnik i dan je polako prošao. Gledali smo ogromne valove, koji su se prebacivali preko lukobrana. Po podne je izišao iz luke veliki trajekt za Englesku. Išao je protiv valova i iako je bio velik, propisno je zaranjao provom u more i onda se propinjao u zrak, po drugom valu. Kada je skrenuo prema jugu i dobio valove u bok, valjao se kao bačva. Ribarski brodovi nisu uopće izlazili. Razmišljali smo, kako će sutra izgledati naš prijelaz do Norveške.

         Navečer je vjetar još uvijek bio prilično jak, iako je malo popustio. Noć je prošla u savršenom miru. Nisu nas posjetili mamlazi na motorima, kao u 2002, kada su nas probudili usred noći i bučno kružili po ovom malom parkiralištu.

8. dan – 17.06.2004 - četvrtak: Hanstholm (DK) - Egersund (N) - Skudeneshavn (N) - 114/2215 km

         Probudili smo se već u 5.30 i u 6.30 smo već bili u redu za karte i za ukrcaj na trajekt. Nebo je oblačno. Vjetar je tokom noći potpuno prestao, more se je gotovo savim smirilo, ostalo je eventualno nešto mrtvog mora.

         Naš trajekt M/S “Fjord Norway” stigao je iz Norveške tek u 8.45, tj. sa cca 1 sat zakašnjenja (1). Ovaj brod je nešto veći od M/S “Bergena”, koji je prije saobraćao na ovoj liniji i kojim smo se već do sada vozili tri puta. Brod M/S “Fjord Norway”: L=161m, B=27,6m, gaz 6,20m, 31.35 BRT, postiže brzinu od 19 milja/sat. Ima 10 paluba, 501 kabinu i kapacitet od 1460 putnika, 450 automobila i 75 kamiona (2). Sagrađen je 1986 u Bremerhavenu, rekostruiran 2003 (3). Danas ima relativno vrlo malo vozila za ukrcaj, možda i zato, jer je prvi dan sa povišenom tarifom (visoka sezona).

         Krenuli smo u 9.15 umjesto u 8.30 (4). Mjesta ima koliko hoćeš. Vrijeme lijepo, do pola puta malo oblačno, a zatim sunčano. More vrlo mirno (5), na mjestima kao ulje. Od pola puta smo sjedili vani na suncu i uživali (6, 7, 8). U Egersund smo stigli nakon 7 sati vožnje u 16.15.

        Carinska kontrola vrlo brza, nisu nas ni zaustavili. Otišli smo odmah do tvornice kraj visokog silosa, vis-a-vis luke, gdje smo u 2002 nalovili dosta ribe i sada smo htjeli, da se odmah opskrbimo ribom. Ali prilaz, koji je prije bio slobodan, sada je zatvoren visokom ogradom od mreže. Kasnije smo doznali, da su slične mjere poduzete kod svih većih objekata, zbog opasnosti od terorističkih napada. Okrenuli smo se i odmah nastavili put po 44, prema Stavangeru.

         Negdje iza Sirevåg-a smo vidjeli reklamu campinga i mogućnosti za pražnjenje našeg WC-a. Zaustavili smo se, ali na recepciji su za pražnjenje WC-a tražili 30 NOK, skoro 4 Eura! Ove godine je kurs: 1 Euro ~ 8,00 NOK. Jasno nismo pristali. Kasnije smo se zaustavili na lijepom parkiralištu muzeja Orresanden, večerali i nakon toga se prošetali po lijepoj plaži. U WC-u parkirališta smo ispraznili naš WC. Pazili smo da sve ostane čisto, kako smo i našli. I sve gratis!

         Nastavili smo za trajektnu luku Mekjarvik (kraj Randaberg-a). Morali smo proći kroz periferiju Stavanger-a, gdje se normalno plaća cestarina, ali iza 19.00 se prolazi gratis! U Mekjarvik smo stigli u 22.15, još uvijek po suncu. Trajekt smo imali u 22.20, tek toliko vremena da Carla opere prednji prozor na camperu (9). Trajekt za Skudeneshavn stoji 187 NOK (143+2x22 = vozilo + 2 putnika). Vožnja trajektom po mirnom moru (10)! Zaustavili smo se na kratko na otoku Kvitsøy. U Skudenesdhavn smo stigli u 23.30 i prespavali u jednoj maloj pokrajnjoj uličici, sa pogledom na more (11). Super tiho!

         Svima koji dolaze vozilom u Norvešku preporučujem, da svakako kupe Auto atlas “Stort bilatlas Norge 2003/2005 Cappelen kart CK 14”, mjerilo 1:325 000. Može se kupiti i u Italiji. U Norveškoj stoji 230 NOK. Može se konzultirati stranica web: http://www.cappelen.no/main/kart.aspx.

        Za vidjeti i doživjeti Norvešku, osobito tko želi uživati u norveškoj prirodi, treba se udaljiti od glavnih saobraćajnica, posjetiti mala ribarska mjesta, male otoke, krenuti na uske, male ceste. Velika većina camperista dolaze u Norvešku sa auto-kartom u mjerilu 1:800 000 ili još većem i jasno, sve te ceste i ta mala mjesta tamo ne postoje. Sa takvim kartama se može orijentirati vrlo aproksimativno, a veoma je teško detaljnije planirati program puta. 

         Probudili smo se oko 7.00 nakon savršeno tihe noći. Prošetali smo se po obližnjoj rivi i krenuli po 862, preko Syre u smjeru Åkrahamn-a. Zaustavili se kraj prekrasne uvale (1) sa plažom Sandvesanden, parkirali i doručkovali. Plaža ima veliko parkiralište (2), koje je danas potpuno prazno. Još nije došlo ljeto. Na parkiralištu je WC i tekuća voda. Sa parkirališta pogled na more i na plažu, koja je udaljena 70-ak metara. Nakon doručka, sunčanje (3), šetnja po plaži (4) i po obližnjim brežuljcima (5, 6, 7). Jako, jako lijepo.

         Put smo nastavili u 15.15. Zaustavili se u Åkrahamn-u i otišli u market, da kupimo namirnice. Uspjeli smo platiti (u Coop Prix-u) sa Visa kartom, bez problema. Iza toga smo proslijedili za Haugesund. Posjetili smo poznanika sa Interneta, Piscopo Antonia, koji tu živi već 36 godina. Oženjen je jednom Norvežankom, ima troje odrasle djece (2 sina i kćer), unuke, svoju lijepu kuću pred kojom stoji prekrasan camper, ima norveško državljanstvo i jako dobro namještenje. Upoznali smo se preko Foruma Turismo itinerante (www.turismoitinerante.com), web sita za camperiste, jedan od najkompletnijih u Italiji, sa mnogim rubrikama, podacima, savjetima, forumima itd. Antonio je sigurno nepresušni izvor informacija za sve camperiste, koji žele posjetiti Norvešku.

        Popričali smo, popili kavu i oko 19.00 krenuli za Moster, 60 km na sjever. On i žena sa autom, mi sa camperom. Kod Valevåg-a smo ušli u dugi podvodni tunel prema Leirvik-u. Na najdubljem mjestu tunela se silazi na 250 m ispod morske površine. Cestarina 80 NOK. Kada smo izišli iz tunela, skrenuli smo odmah u lijevo prema otoku Bømlo i nakon dva druga mosta stigli na otok Moster.

         U Moster-u ima Antonio malu vikendicu, iznad mora i male lučice, u kojoj ima vezan svoj mali motorni brod, od cca 7 metara, sa kabinom i sa Volvo Pentom od cca 20 PS. Ima echosounder, dobro mu dođe kada ide u ribolov. Kraj lučice je mali ravan prostor na samini i tu smo se naravno parkirali sa našim camperom (8). Iz campera prekrasan pogled na Børøyfjorden. Vrlo tiho, osim tu i tamo dreke galebova. Vrijeme prekrasno. Carla je odmah nabrala cvijeća, kojega ima posvuda (9).

         Sa Antoniom smo izišli na more, da dignemo 2 vrše, koje mu već dugo leže u moru. Antonio je mislio da će naći samo mrtvu ribu, ali u jednoj vrši je bio jedan lijepi torsk (oslić - bakalar, merluzzo bianco, Dorsch) i jedna riba slična našem listu, ovdje je zovu flunder (naš naziv bi bio iverak, talijanski passera di mare, Flunder), a u drugoj još jedan manji torsk. Ukupno oko 1,5 kg ribe. Noć smo proveli u divnoj tišini, nigdje ni žive duše.

10. dan – 19.06.2004 - subota: Moster - 0/2319 km

         Ujutro smo, po lijepom vremenu, oko 9.30 izišli sa Antoniom i njegovim brodom na more u ribolov. Lovili smo sa povrazom, koji je na kraju imao 6 udica, jednu ispod druge i na dnu dosta teško olovo. U dva sata, lovili smo uglavnom Carla i ja, digli smo jednog manjeg torska i 18 sejeva (sej - merluzzo nero, Köhler). Nijedna veća riba, recimo od jedne kile ili više. Mislio sam da ćemo na dubokom moru naći velike ribetine, ali ništa od toga. Ukupno oko 5 kg ribe.  Sa broda smo bacili u more 4 manja seja galebovima, koji su plovili oko broda i čekali na dobar zalogaj. Odmah su ih, u jednom komadu, u tren oka progutali. Nevjerovatno je, kakve velike zalogaje uspiju da progutaju.

        Antonio nije zainteresiran za ribu, ostavio je sve nama, tako da nam je sad hladnjak prepun.

         Popodne smo posjetili Antonija u njegovoj vikendici, pred večer nas je provozao brodom (1), da nam pokaže ljepote ovog fjorda. Izišli smo iz lučice i krenuli prema sjeveru (2), kraj Røyksund-a prošli kanalom koji odvaja otok i mjesto Moster od otoka Bømlo. Taj kanal je na nekim mjestima širok svega 3-4 metra (3)! Izišli smo iz kanala, krenuli ponovno na sjever i obišli otok Spyssøy (4), prošli ispod dva nova krasna mosta (5) i krenuli natrag prema lučici. Norvežani su izgleda uspjeli skoro sve male otoke povezati visokim mostovima (da mogu proći veliki brodovi) i tako smanjili broj trajekata i ubrzali i pojeftinili transport. Ponovno smo prošli kroz kanal i vratili se kući. Vrijeme prekrasno, priroda i more predivni.

         Jedna interesantna stvar za Norvešku. Antonio mi je rekao da u Norveškoj ne postoje vozački ispiti za more, odnosno za upravljanje barkom ili brodom. Kupuješ ono za što imaš dovoljno para, sjedaš za kormilo i pališ motor ili motore (2x200PS?). Nitko te ne pita, da li znaš kormilariti, pristajati, voziti krmom, poznaš li plovidbene prometne propise, izbjegavanje sukoba na moru, pomorska svjetla - ništa. Brodova ili čamaca ima mnogo, svi voze. Vidio sam klince od desetak godina, kako voze gumenjak ili barku sa vanjskim motorom od 8 ili 10 PS. I natjeravaju se po fjordu, koji nije uvijek jako širok, ali po kojem voze i veliki brodovi. Za upravljati brodom do 25 tona nije potrebno imati nikakvu pomorsku vozačku dozvolu. Postoje kursevi ili škole na kojima se mogu naučiti najosnovnije stvari navigacije, ali nisu obavezni. Nevjerovatno, ako usporediš sa nama!

         Interesantno i za ribolov. Na moru možeš loviti sa obale ili sa čamca. Možeš upotrebljavati sve tipove udica i ješke, možeš bacati vrše, sve vrsti mreža, parangale i slično. Roniti sa aparatima i harpunirati. Za sve to ne treba nikakva dozvola! Zabrana ribolova je samo za jastoge od januara do oktobra i ne mogu se loviti oni ispod 24 cm. U svakom slučaju, za vrijeme lovostaja, jastozi se trebaju vratiti u more, inače vrlo visoka globa. I to je sve! U rijekama i jezerima treba dozvola.

         Noć ponovno tiha, mir Božji!

11. dan – 20.06.2004 - nedjelja: Moster - 0/2319 km

         Ujutro sam izišao sa Antoniom na more, da dignemo vrše. Ali, bile su prazne. Vrijeme je jako lijepo (1). Antonio je danas pripravio, u 14 sati, u svojoj vikendici, veliki ručak. Mlađi je sin slavio 30-ti rođendan. Bilo je oko 20 uzvanika (2, 3). Carla i ja među njima. Antonio je priredio i ponudio izvrstan roštilj (4, 5): meso, hrenovke, ražnjići, račići (gamberetti). Društvo vrlo ugodno, otvoreno, iako za nas postoji problem jezičnog saobraćaja. Ali engleski ovdje govore gotovo svi. Proslava vrlo jednostavna, lijepa i prijateljski prijem od svih.

       Oko 19.00 smo se povukli u našu kućicu, a u 21.00 je došao Antonio sa suprugom i oprostio se od nas. Vraća se u Haugesund, sutra je radni dan, a slijedeću subotu ide sa suprugom i kćerkom u Italiju na godišnji odmor. Na mjesec dana. Naravno, sa camperom. Mi ostajeno još sutra, ali ako želimo možemo produžiti.

         Vrijeme se je pokvarilo, predvečer je počelo kišiti.

12. dan – 21.06.2004 - ponedjeljak: Moster - 0/2319 km

         Cijeli dan smo ostali na parkiralištu. Vrijeme dosta mokraćno, čas kiši, iako ne jako, čas je sunce. Samo nazalost kišni period traje dulje od sunčanog. Probali smo se prošetati, ali nismo stigli daleko, nakon 20-ak minuta kiša nas je potjerala natrag.

         Pokušao sam loviti sa rive, ali izgleda Mrtvo More.

13. dan – 22.06.2004 - utorak: Moster - Solheim - 46/2365 km

         Noć je prošla bez kiše, a ujutro je dobro pljuštilo. Ipak prema podnu se je vrijeme počelo popravljati i odlučili smo da krenemo nakon ručka. Iza ručka smo otišli najprije u malu šetnju po Moster-u, snimili par fotografija (1) i u 15.00 smo krenuli na put, konačno po suncu. Prošli smo iznad našeg Røyksund kanala i po 542 se uputili prema sjeveru. Do Svortland-a je cesta vrlo lijepa i široka. U Svortlandu smo uzeli naftu po 8,58 NOK, u Haugesundu je bila po 7,90 NOK, ali ju nažalost nismo uzeli?

         Nakon Svortland-a smo se zaustavili u Urangsvåg-u (2, 3), u sportskoj lučici, gdje smo nakrcali vodu i uputili se ponovno, sada po vrlo uskoj cesti, prema sjeveru.

        Stigli smo do Brandasund-a (4), koji se nalazi na najsjevernijem rubu arhipelaga, gdje završava cesta. Malo, pitoreskno ribarsko mjesto, cesta se vrlo strmo spušta na rivu i tu je kraj. Sa camperom se ne može sići, još manje okrenuti, a pitanje je i kako se popeti natrag (5). Ali i onako, nema ni traga mjestu za parkiranje. Krenuli smo natrag, probali smo loviti pod mostom, struja je bila prejaka i nismo osjetili ništa!

         Vratili smo se natrag do Solheim-a (6) i tu smo našli krasno parkiralište na pol metra od mora (7). Vidjeli smo, da je to napola privatni teren, otišli smo u obližnju kuću gdje stanuje vlasnik i ljubazno ga pitali, da li smijemo tamo prenoćiti. Uvijek tražimo dozvolu za parkiranje i do sada smo uvijek dobili pozitivan odgovor. I ovdje, kao u Mosteru, skoro svi ovi otočići su povezani mostovima (8, 9), nema više trajekata, ljudi dolaze, kupuje terene i grade kuće, jer je jednostavan prijevoz, a i dovoz materijala.

         Probali smo loviti, ali bez uspjeha. Za večeru špageti. Ribe u frižideru nema više mnogo, zadnje ribe smo ostavili za sutra.

         Iza večere smo gledali na TV utakmicu sa evropskog nogometnog prvenstva Italija - Bugarska. Jasno na njemačkoj televiziji, jer RAI je kodiran, kakva sramota!  Pobijedili smo, ali nije bilo dovoljno, jer Danska i Švedska su bili bolji u svim susretima i tako smo odmah izletili naglavce iz prvenstva. Italija je igrala loše, kao i pred dvije godine, mislim da je to bilo u Koreji. Onaj puta je bio kriv sudac, ovaj puta protivnici? Sigurno je jedino, da je oba puta trener bio Trapatoni, koj je “uspješno” organizirao našu momčad, koja je pružila mlaku i defenzivnu igru. Kakav trener, takva momčad i takav rezultat!

14. dan – 23.06.2004 - srijeda: Solheim - 0/2365  km

         Odlučili smo da ostanemo ovdje još ovaj dan, jer danas (23. juni) se pale krijesovi (1) po cijeloj Norveškoj i slavi dolazak ljeta - Midsommernight (2, 3). Dan je osvanuo sunčan, digli smo se tek u 9.00 i do ručka smo prošetali mjestom (4), ukupno 300 m (tamo i natrag) i pentrali se po stijenama ispod mosta i po mostu (5). Iza ručka smo išli malo ribariti i digli 1 lokardu i 5 sejeva, od kojih smo tri vratili u more, jer su bili premalì. Izgleda da i vrijeme slavi dolazak ljeta, dan je prekrasan, za pola sata ribolova izgorilo mi je lice na suncu. Lovili smo na maloj rivi (6), čiji je vlasnik isti onaj čovjek, koji nam je dao parkiralište na raspolaganje. Tu na rivi ima nekakav mali ugostiteljski objekt, iznajmljuje sobe, apartmane i čamce za ribolov. Kraj ceste ima lijepu kuću, pred kućom do ceste malu livadu po kojoj trčkaraju dva kunića (jedan svjetlo smeđi, drugi crno bijeli), neobičnog izgleda, imaju vrlo duge klempave viseće uši (7) i potpuno su različiti od naših kunića.

        Neobično je i to, da livada nema nikakve ograde ni živice prema cesti, kunići prelaze cestu i dolaze k nama pod camper ili se penju na brežuljak s ove strane ceste i na kraju se sami vraćaju kući. Na sreću na cesti nema nikakvog prometa, automobili voze polako i oprezno. Uopće u Norveškoj gdje je znak 60, tamo se vozi 60, gdje 50, vozi se 50. Vrlo rigorozno! I nevjerovatno koliko poštuju životinje na cesti. Alkohol vozači eventualno piju jedino na večer, kod kuće, kada znaju da više neće na cestu. Dozvoljeno je 0,2 promila alkohola u krvi!! Još malo pa ništa! 

        Naš camper se nalazi na samom rubu terena uz more, obala je sagrađena na velikom kamenju, među kojim ima jasno dosta šupljina, u kojima žive male vodene lasice (visone, Nerz), tamno smeđe boje, dugačke sa repom oko 50-60 cm. Šeću se po kamenju, pokraj našeg campera, nisu prestrašene. Dali smo im malo kruha, kojeg su odmah odvukli u rupu. Plivaju po moru, dobri su plivači, kao štakori.

         Pred večer je počela padati kiša. Propala proslava dolaska ljeta! Za večeru smo se prejeli riba! Počistili smo sve one, koje su ostale u hladnjaku iz Mostera, za sutra imamo današnji ulov. Iza večere je ipak kiša skoro nestala i u 21.30 je zapaljen krijes (8). Proslava je bila dosta mlaka. Ljudi i omladina su stajali na cesti i buljili u zapaljen krijes (9). Nekoji su donijeli mini roštilje i na rubu ceste pekli za obitelj meso i kobasice. Mi smo očekivali pjevanje, neko veselje, eventualno malo pijače, ali ništa. Brzo smo se pobrali u camper i igrali karte i gledali Češka - Njemačka, rezultat 2:1. Tako je i Njemačka izletila i slijedi sudbinu Italije i Španije. Kasnije je ponovno počela kiša i bubnjala po krovu cijelu noć.

15. dan – 24.06.2004 - četvrtak: Solheim - Bruntveit - 107/2472 km

         Jutro bez kiše, poluoblačno. U luci, pokraj dućana sa sportskim potrepštinama i malim kafićem, postoje dvije tuš kabine, u kojima se mornari, ali i ostali putnici kao mi, mogu tuširati. Žetoni od 5 NOK se kupuju u dućanu, za jedno dobro tuširanje potrebna su najmanje dva žetona. Skromno, ali čisto.

         U 11.00 se je vrijeme popravilo, u 12.00 smo krenuli natrag prema Svortlandu, po suncu. Nakon par km smo skrenuli u lijevo i spustili se u Austvik Kai. To je staro trajektno pristanište, ali sada, kada je ovdje sve povezano mostovima, luka je mrtva. Bacili smo par puta blinker, ali ništa!

        Na oko 40 m od luke, i svega možda 2 m iznad mora, je krasno malo jezerce, prepuno prekrasnih lopoča (1, 2). Neposredno uz samo more, slatka voda, nevjerovatno!

         U 13 smo nastavili, ovaj puta skrenuli u desno i stigli opet na kraj ceste u mjestance Katla, gdje smo htjeli ribariti. Lijepi zaljev, ali veoma plitak. A u plitkom ribe nema.

         Natrag! Skrenuli smo u Hello i kraj sportske lučice fino ručali: velika lokarda i dva seja. 

        Nakon ručka smo konačno krenuli natrag i stigli u Svortland, kupili namirnice i uzeli naftu. Nastavili smo pokraj Moster-a preko mosta za Leirvik, ali smo morali ponovno platiti cestarinu 80 NOK, iako ovaj puta nismo prošli kroz tunel, kroz njega smo prošli pred para dana i tada platili 80 NOK. Tako smo platili ukupno 160 NOK, a oni koji prolaze kroz tunel i nastavljaju ravno za Leirvik plaćaju samo jednom, 80 NOK. Na ulazu u Leirvik na stanici ESSO se može isprazniti WC.

         Iz Leirvik-a smo proslijedili po E30 do Jektevik-a, gdje smo u 18.15 uzeli trajekt za Hodnanes (3), 66 NOK (44+19). Nakon izlaska iz trajekta smo krenuli po 49, po zapadnoj obali otoka Tysnesøy i kod mjesta Uggdalseidet skrenuli u lijevo po vrlo uskoj cestici u smjeru otoka Reksteren. Nakon mosta smo skrenuli u lijevo i spustili se u Sunde, gdje smo na obali parkirali i večerali. Probamo i loviti, ali ništa. Htjeli smo tu i prenoćiti, ali je parkiranje zabranjeno, jer tu okreće kamion koji odvozi otpad, a mi bi sa našim camperom to onemogućili. Nakon večere smo nastavili dalje i oko 21.30 smo stigli u Bruntveit, gdje smo na rivi još jednog napuštenog trajektnog pristaništa, našli krasno parkiralište (4) i prespavali u apsolutnoj tišini, osim kiše koja je rominjala po krovu cijelu noć.

16. dan – 25.06.2004 - petak: Bruntveit - Eikelandsosen - 101/2573 km

         Ujutro je kiša nešto popustila, ali je padala, sa prekidima. Od ribe ni traga ni glasa. Carla je ipak insistirala i prije ručka je digla jednog lijepog seja, a ja sam jednog izgubio, kada je već bio iznad vode. I to su bila jedina dva trzaja, koji smo osjetili. Carla je otišla u obližnji dućan da kupi namirnice, ali nemaju velikog izbora.

         U 15.10 smo krenuli natrag, po suncu. Prošli smo kraj Sunde, stigli ponovno na raskršće  kod mjesta Uggdalseidet i tu skrenuli na sjever. Nakon 25 km smo se zaustavili u Tysnes-u, gdje smo kupili namirnice i blinkere (10 NOK/kom). Ovdje smo kupili i naftu, po 8,68 NOK, a putem smo vidjeli i po 8,78. Kada smo bili prvi puta u Norveškoj (1995), nafta je za nas iz Italije bila veoma skupa. Koštala je nešto iznad 1900 Lit, a kod nas u Italiji je bila oko 1300 Lit, gotovo 50% skuplja! Danas je cijena nafte ovdje i u Italiji otprilike jednaka, ne zato što je u Norveškoj pojeftinila, nego zato što je u Italiji sa Eurom narasla cijena nafte i uspjeli smo dostići Norvešku. Lijepi sportski uspjeh! Nema šta!

         Krenuli smo dalje (1), sa namjerom da danas stignemo do Godøysund-a, malog mjestanca na otočiću, na 10-ak km od Tysnes-a i tamo prenoćimo. Htjeli smo i malo ribariti na otvorenom moru. Prelaz na otok ide preko mosta, do mosta vodi jedan uski uspon i uski zaokret od 90°, ali kada smo došli do samog mosta, ustanovili smo da je most veoma uzak. Ne znam da li mogu proći automobili, znaka zabrane nema, ali za camper je vrlo sumnjivo, iako piše da je nosivost 7,5 tona?? To smo sve ustanovili kada smo došli uskim usponom do mosta i sada se je trebalo vratiti natrag. Morali smo se vratolomno okrenuti na tom zavoju, bez ograde. Malo jeze, ali je prošlo!

         Krenuli smo (2) prema 49, nastavili prema sjeveru i iza Malkenes-a prešli sa velikog otoka Tysnesøy, preko visokog mosta nad fjordom, na kopno i odmah nakon tunela skrenuli u lijevo na veoma lijepu 549. Neposredno prije Sundvor-a smo se zaustavili kod mosta, koji ide preko fjorda i probali loviti, ali je bilo jako teško, jer se je digao vrlo jaki vjetar. Ipak sam uspio dignuti jednog lijepog seja. Tu smo već lovili pred točno pet godina (vidi 25.06.1999). Nastavili smo na sjever, ušli na 48 i nakon cca 35 km stigli na vrlo lijepo parkiralište u Eikelandsosen, gdje je već bilo parkirano nekoliko campera i jedan iz Italije. Uz parkiralište se nalazi mali market, mali bar sa terasom i uređaj za pražnjenje WC-a. Parkiralište (besplatno) je u zelenom pojasu uz samo more, vrlo lijepo i tiho.

         Za večeru smo imali naša dva seja i tyttebær sa kefirom. Norvežani proizvode jednu posebnu vrstu marmelade “syltetøy”, od bobastih plodova, koja ima to svojstvo da su plodovi u toj marmeladi još gotovo cijeli, kao u kompotu, ali gustom. Syltetoy od brusnica se zove tyttebær, od borovnica blåbær, od malina bringebær, od kupina sølbær, od jagoda jordbær itd. Syltetøy-i su izvrsni, nama su najbolji bili tyttebær i bringebær. Naš normalni doručak je bio: u zdjelici dve šake corn flakes-a, gore kefir i neki syltetøy. Za bogove! Syltetoy se može kupiti u svim marketima, cijene su koji puta različite, ali mi smo kupovali kutiju od 1 kg tyttebæra za 15 NOK, a bringebær od 600 g za 9,5 NOK.

         Iza večere smo gledali Grčka - Francuska 1:0. Još jedno iznenađenje!

         Vjetar je ovdje jako slab, noć savršeno tiha.

17. dan – 26.06.2004 - subota: Eikelandsosen - Straume - 112/2685 km

         Ujutro vrijeme tako-tako. Probali smo ribariti i Carla je digla krasnu lokardu. Kupili smo hranu u marketu i u 13.30 krenuli po 48  prema Tysse. Kod mjesta Haga smo ušli na E39 i krenuli na zapad. Prošli smo cestom iznad Bergena, nismo htjeli unutra, poznajemo ga dobro. Na cesti iznad Bergen-a napunili smo rezervoar, nafta 7,59 NOK, a kasnije kod Knarvik-a smo vidjeli po 7,48 NOK, ispod 1 Euro, jeftinije nego u Italiji!

        Velikim i dugim mostom prešli smo preko Osterfjorden-a za Knarvik (1). Mostarina 45 NOK. Nastavili smo  po 565 (2) i pred mostom Fosnstraumbrua, kod Straume (vidi mapu 27.06.), smo skrenuli u lijevo i spustili se na naše staro parkiralište (3), gdje smo stigli u 15.40. Bili smo gladni, nismo još bili ručali, ali htjeli smo najprije stići u naš zaljev i tamo nešto na brzinu pojesti, kraj našeg panoramskog prozora. Ručak “na brzinu” nije bio nešto naročito, hladni buffet, ali uz pogled na more, prijao je bolje nego u "Maxim's" (4).

         Vrijeme je prekrasno, sunčano, toplo, bez ijednog oblačka. Carla je iza ručka, na stijeni iznad mora, očistila i oprala (5, 6) račiće, koje je danas kupila na putu iznad Bergena. Dobro poznajemo ovo mjesto, ovo je treći put, da smo ovdje. Parkirani smo na rivi, na pola metra od ruba rive, možemo pecati sa prozora (7)! Ovaj puta na rivi nema nijednog automobila, sami smo samcati, prva kuća je gore u mjestu, na pola kilometra. Nažalost nema riba kao prošlih godina. Carla je isto ribarila (8, 9). Digli smo “samo” tri seja i jednog lyr-a (merluzzo giallo, Pollack).

         Sa lokardom od jutros smo imali oko 20.30 bogatu večeru. Uz prženu ribu: kruh, zelena salata, vino, pivo, a za desert jagode (10). Za bogove!

         Sunce je zašlo iza otoka u 23.00, uz super vedro nebo (11). Noć veoma mirna!

18. dan – 27.06.2004 - nedjelja: Straume - 0/2685 km

         Jutro nas je dočekalo sa jakim oblacima, ali nije kišilo. Digli smo se kasno, iza 9.00 i prije ručka smo napravili malu šetnju, uživali u prirodi (1) i brali cvijeće (2). Spustili smo se pod most Fosnstraumbrua, gdje je Carla tražila školjke.

         Vratili smo se na naše parkiralište i ja sam sa rive digao jednog seja, drugog digao do površine i tu je ispao. Iza toga od ribe ni traga, ni glasa. A pred dvije godine i u 1999-oj, sam ovdje dizao toliko ribe, da je Carla protestirala: “Dosta, prestani loviti, kamo ćemo s ribom?”. Ove godine izgleda ribe nema.

         Carla je za ručak napravila divan rižoto sa račićima (3), oni sa puta iznad Bergena, a za desert tyttebær sa kefirom. Opet za bogove!

         Popodne je došao jedan Norvežanin sa dvoje mladih, obukli su gumena odijela i otišli na podvodni ribolov (4). Kada su se vratili, nakon cca sat i po vremana, imali su jednog srednjeg torska i dva velika raka! Ništa naročito! Mi smo za sada napustili ideju da skidamo naš gumeni čamac i da s njime odemo na ribolov. Vidili smo, da se sa barke ne lovi ništa bolje nego sa obale, pa čak ni sa podvodnom puškom. Mi smo do sada stalno puni ribe, a ne treba nam kruha nad pogačom!

         Oko 17.30 smo ponovno otišli na moreuz, ispod mosta, poznat kao izvrsno mjesto za ribolov, jer postoje jake struje Fosnstraumen, sa kojima dolaze jata riba sa otvorenog mora, koje nije daleko. Nešto slično Saltstraumen-u (vidi Norveška 2002-2.7.). Prema informacionim tablama, koje se nalaze na parkiralištu, ovo mjesto je poznato kao bogato ribolovno područje još iz kamenog doba (oko 10.000 godina prije nove ere). Tu na moreuzu je uvijek sve prepuno čamaca, koji putuju sa strujom i love, i love. Kao ludo! Ove godine ništa. Ni čamaca, ni ribe!

        Vrijeme se je popodne popravilo, ima sunca i nije hladno (5). Uspio sam dignuti jednog seja, jedan je kao obično otpao i - gotovo, kao začarano. Onda su došla dva Norvežana, vidi se iskusni ribari, jedan je odmah digao dva lijepa seja, dva su mu ispala iznad vode i stop! Zapravo digao je još jednu vrlo lijepu zvijezdu, različitu od običnih, jako crvenu i sa velikim, širokim središnjim dijelom (promjera oko 11 cm) iz kojeg izlaze vrlo kratki krakovi (dugi svega 4 cm). Htio ju je baciti natrag u more, ali poklonio ju je Carli, koja se je pretvorila u kirurga i očistila svu utrobu. Ja sam ipak nakon toga digao još tri seja i bilo nam je dosta. Norvežani su kasnije došli u camper, bili su pozvani na čašu vina, i donijeli nam ona dva lijepa seja na poklon. Za večeru smo imali 5 seja u brodetu, a za sutra su nam ostala još ona dva lijepa, kud ćeš više.

         Navečer u 23.30 smo snimali zalaz sunca (6, 7, 8) u divnim bojama. Trajalo je preko pola sata, predivan spektakl (9, 10, 11, 12, 13). Na suprotnoj strani, na dnu našeg malog zaljeva imali smo prekrasnu sliku sa ribarskim kućicama (14), na kojima su se ocrtavale sjene valova (15). Nakon toga smo u 24.00 (16), kao obično, započeli igrati karte. Noć veoma mirna.

19. dan – 28.06.2004 - ponedjeljak: Straume - 0/2685 km

       Jutro nije obećavalo lijepo vrijeme, bilo je dosta oblačno, ali oko 10.00 je već bilo dosta sunca i u 11.15 po lijepom, sunčanom i toplom vremenu smo krenuli na obližnji brijeg (1), na suprotnoj strani (2, 3) našeg malog zaljeva.

       Mislili smo naći neku stazu, ali osim one koju su izgazile krave druge nije bilo. A ta je bila dosta kaljava (močvarni teren) i osim toga puna kravljih pogača. Ali nismo odustali, probijali smo se kroz šikaru, htjeli smo stići na obližnji svjetionik. Svako toliko smo naletili na močvarni teren i tražili prijelaze. Imali smo samo sandale, čizme smo ostavili u camperu!!?

        Nakon 45 minuta smo se uspjeli uzverati na obližnji brijeg (4), ali do svjetionika se nije moglo, teren je bio neprohodan. Napravili smo par snimaka zaljeva i vratili se natrag. Iza ručka sunčanje u camperu!

        Kasnije popodne digao se je jaki vjetar, sa sjevera su navalili oblaci. U 18.30 smo otišli u moreuz, bacali blinker, ni trzaja. Jaki vjetar onemogućio nam je ribolov i nakon pola sata smo se vratili. Čudno ove godine ribe nema, iako, za sada, svaki dan jedemo ribu.

          Za večeru smo pojeli ona dva velika poklonjena seja uz dobro vino. Iza toga karte i u 23.30 u krevet. Vjetar je puhao cijelu noć, ali smo okrenuti u smjeru vjetra i nije nas drmao.

20. dan – 29.06.2004 - utorak: Straume - Øksnes - 38/2723 km

         Jutro je bilo prilično hladno, oblačno i vjetrovito. U 11.00 smo krenuli po veoma hladnom vjetru prema sjeveru. Zaustavili smo se na kratko na jednoj simpatičnoj autobusnoj stanici, sa čekaonicom zaštićenom od vjetra i sa krovom pokrivenim zemljom, na kojoj raste trava i jedan mali bor (1). Nakon par km Carla je primjetila, da smo izgubili našu lijepu morsku zvijezdu, koja se je sušila na haubi motora i koju prije polaska nismo spremili u camper. Vratili smo se natrag, prešli ponovno preko mosta i našli ju na rubu ceste na bijeloj ivičnoj crti. Na sreću nijedan auto ju nije “ispeglao”, bila su neznatno oštećena dva vrška, vjerovatno kada je skliznula sa haube. Bili smo zadovoljni da smo ju našli, jer Carla je uložila toliko kirurškog truda, a osim toga je vrlo lijepa.

         Ponovno smo krenuli i stigli u malo mjestance Solesjøen. Vrijeme se je znatno popravilo, djelomično se razvedrilo, probilo se je i sunce, ali je ostalo vjetrovito. Parkirali smo se na maloj rivi (2). Blizu rive ja mala plaža, koja je u ljetu sigurno dobro posjećena, jer ima posebna parkirališta i WC. Nigdje žive duše. Pred kućama su parkirani automobili, ali na zatvorenim prozorima kuća ne vidimo nikoga. Primjetili smo i za vrijeme prošlih putovanja po Norveškoj, da ljude tamo uopće ne interesira, ako netko dođe u njihovo mjesto, hoda po cesti ili se parkira na rivi. Ne vire iza prozora ili zastora, nije ih briga. Ako su u dvorištu, rade svoj posao i ne osvrću se na prolaznika.

         Probao sam loviti sa rive i konačno (!!) digao jednog krasnog lyra (3), od oko 1 kg (4). Nakon ručka smo nastavili. Zaustavili smo se u Årås-u, kupili namirnice i na benzinskoj stanici napunili rezervoar vodom. Uzeli smo čak i jedan kanistar od 20 litara tople vode.

         U 17.00 smo došli u Øksnes (5), malo ribarsko naselje na sjeveru otoka Fosnøy. Parkirali smo ponovno na pola metra od mora (6), u maloj lučici. Carla je u toploj vodi oprala rublje, ja sam nategnuo jedan konop uz obalu i za čas se je naše rublje sušilo na suncu.

        Otišli smo na dugu šetnju uz more, do kraja poluotoka, zatim kroz šumu (7) i na kraju smo izbili u jednu divnu malu luku, super zaštićenu od vjetra i valova, gdje smo sreli jednu neobičnu divlju patku (8) i njenog patka (9). Nisu se plašili, pustili su da ih fotografiramo iz bliza.

         Noć tiha.

21. dan – 30.06.2004 - srijeda: Øksnes - Krossøy - 20/2743 km

         Probudili smo se u veoma sunčanom jutru, apsolutno bez vjetra, prava bonaca. Pobrali smo osušeno rublje, doručkovali i u 11.00 krenuli. Vratili se na 56 i krenuli za Baløy.

         Zaustavili smo se odmah kod prvog mosta Bro (1) i sišli do vode. Carla je nakon par minuta digla velikog torska od cca 1,5 kg, a ja jednu lokardu od blizu 1 kg (2). Iza toga ništa i u 12.45 smo nastavili za Baløy. Mjestance Baløy se sastoji od 3 ili 4 kuće (3), jednog okretišta autobusa i jedne rive. I to je sve! Vratili smo se natrag i skrenuli za Krossøy. U 14.00 smo se parkirali na okretištu autobusa (koji nikada ne dolazi!) sa krasnim pogledom na more. Tu smo bili već 1999, htjeli smo posjetiti i 2002, ali je bilo jako kišovito i odustali. Danas je lijepo vrijeme.

         Za ručak je bio naš veliki lyr od jučer, ali nestao je u tren oka.

         Iza ručka smo se popeli na obližnji brežuljak odakle puca prekrasan vidik na mali arhipelag (4, 5) i veliki ocean (6). Sunčali smo se, polugoli.

        Iza večere sam ponovno pod mostom digao jednog lijepog seja. Danas je bio uspješan dan, digli smo oko 3 kg ribe, frižider je opet pun. Nakon toga smo se opet popeli na brijeg i uživali u zalazu sunca. Divno!

22. dan – 01.07.2004 - četvrtak: Krossøy - Mjømna - 77/2820 km

         Nakon jučerašnjeg sunčanog i ribolovno uspješnog dana, koji je završio krasnim, crveno obojenim zalazom sunca (ali među oblacima!), danas rano ujutro je počelo kišiti, nakon 4 dana bez kiše!! Rekord! Ujutro smo se malo prošetali među kućama. Tamo i natrag 500 m i to je sve od Krossøy-a! Priroda je divna, ali puteva ili staza za šetnju nema, šteta!

        Oko 12.00 smo po kiši krenuli natrag u smjeru Årås-a. Putem smo se zaustavili kod jedne lijepe kuće, potpuno na samini (1), ali na prekrasnoj poziciji. Sa zemljanim krovom, punim trave i cvijeća (2), nalazi se iznad jednog malešnog morskog zaljeva, super zaštićenog od vjetra i valova (3).

         U Årås-u smo kupili namirnice i na benzinskoj stanici ponovno napunili rezervoare vodom. Izišlo je ponovno sunce! Nakon toga smo otišli u Toftegård i parkirali uz malu rivu (4). Za ručak dva velika fileta od torska. Super! Carla je usput digla jednog manjeg seja (5). Vrijeme je opet lijepo, sunčano i toplo.

         Nastavili smo u 16.00. Prije Leirvåg-a smo se zaustavili u zaljevu "F", Carla je isprobala svoje ribarsko umijeće (6), ali ništa nije zagrizlo. Po putu nas je nakon toga uhvatila jaka kiša i oko 17.20 smo se u Leirvåg-u ukrcali u trajekt za Sløvåg i Skipavik: 83 (60+23) NOK. Kao i u 2002-oj, vožnja do Sløvåga je prošla po jakoj kiši. U Skipaviku smo se iskrcali na otok Sandøy, bez kiše, i krenuli na traženje jednog zgodnog, malog, ribarskog mjesta, sa namjerom da tamo ostanemo par dana.

         Nakon 6 km, pred velikim mostom, smo skrenuli u desno i uputili se za Skjerjehamn, ali nakon 1 km je nestao asfalt i ostala je samo uska bijela cestica. Vratili smo se natrag, prešli na otok Mjømna i dalje na otok Byrknesøy do mjesta Byrknes, koje se nalazi na otvorenom oceanu. Tu smo se nadali i dobrom ribolovu, ali blizu mora nije bilo u nigdje dobrog parkirališta, a ni samo mjesto nam se nije naročito dopalo. Vratili smo se natrag i krenuli na sjever do otočića Grima. Svi su ti otoci povezani krasnim mostovima. Došli smo do kraja ceste na moreuz sa otočićem Køkksøy, gdje smo našli lijepo parkiralište, ali i masu automobila i ljudi. Tu svi parkiraju i prevoze se malim privatnim čamcima na otoke Køkksøy i Kvørsøy, jer još nisu izgrađeni mostovi. Automobilii dolaze prepuni stvari iz marketa, koje se iskrcavaju i prebacuju u brodice. Stalni promet, donekle bučno i odlučli smo da se vratimo i nađemo nešto bolje.

         Razočarani smo se vratili na otok Mjømna. Krenuli smo prema sjeveru, iako Carla nije htjela, jer nije vjerovala da tamo ima nešto lijepo. Na karti smo vidjeli da je na kraju ceste neka crkva i odlučio sam da probamo. Kraj crkve je uvijek groblje, ali i parkiralište! I stvarno, kada smo došli do crkve u mjestu Mjømna, gdje ujedno i završava cesta, naletili smo na krasnu malu drvenu rivu, gdje vjerovatno vjernici, kada dolaze u crkvu, parkiraju barke. A kraj rive je lijepo parkiralište za automobile. I mi smo se parkirali, opet na pola metra od mora. Prekrasan pogled na fjord, apsolutna tišina, nigdje žive duše. Super!!!

         Ja sam naravno odmah bacio blinker i digao krasnog ogromnog lyra od preko 2 kg (7, 8, 9). Za večeru je Carla pripremila finu riblju juhu od ogromnih glava torska i lyra. Jako fino! Iza toga smo gledali utakmicu polufinala Češka - Grčka, koju je Češka nesretno izgubila u posljednjoj minuti. U noći, pred jutro, počelo je opet kišiti, ali mi smo imali naše divno parkiralište, našu udobnu kućicu, poziciju za ribolov i baš nas briga! Neka pada! 

23. dan – 02.07.2004 - petak: Mjømna - 0/2820 km

         Ujutro je padala kiša do 10.00, a onda se je počelo razvedravati. Na rivi sam digao jednog manjeg lyra. Iza toga je došao jedan deda sa dva unuka od jedno 10 godina (jedan je bio mali crnac!). Unuci su počeli loviti, da se je sve prašilo, a deda je čistio ulov. Carla je, nakon nekog vremena djeci odnijela Wasa kekse sa nutellom, koju su presretni prihvatili, a kada su odlazili, deda je doneo Carli 6 krasnih ribljih fileta. Šta smo mogli? Pozvali smo ih sve u camper, ponudili im voćni sok i pričali. Unuci govore dobro engleski, kojeg su naučili u školi i prevode sve dedi. Deda je otišao sa litrom vina! A mi smo prepuni ribe. Ali oko 13.00, prije ručka, Carla je htjela ići loviti ribe kraj napuštenog kamenoloma na cca 250 m od nas. Nije digla ništa, ali ja sam ulovio jednog torska, jednog lange (1) od 60 cm (sličan jegulji, ali svjetle boje) i jednog bergylta (sličan našoj vrani, ali zelene boje). Ukupno oko 2 kg ribe (2).

         Popodne, iza ručka, koji se je sastojao od 6 (!) fileta, došlo je ponovno sunce i sa Carlom sam se prošetao oko našeg parkirališta (3), malo između stijena i livada, koje su malo močvarne, ali zato prepune bijelog cvijeća (divizma, Wollblume-nj., verbasco-tal.), koje izgleda napravljeno iz pamuka (4) i na kraju do rive u mjestu (5), gdje pristaju veoma brzi putnički brodovi, koji drže vezu na sjever prema Ålesund-u i na jug prema Bergenu. Cijelo mjesto Mjømna ima 20-ak, možda 30, kuća, od toga nekoliko superluksuznih, sve su od drveta i vrlo lijepe.

         Kada smo se vratili filetirali smo ribe i napunili naš mini-zamrzivač. Za večeru smo se opet najeli riba, ali hladnjak je još uvijek pun. Carla je onu veliku lokardu marinirala, tako da može stajati i izvan frižidera. Predvečer sam opet malo lovio i digao jednog krasnog torska od cca 1 kg, koga sam bacio natrag u more, jer nismo znali kamo s njim. Kasno navečer oko 23.00 sam opet lovio i digao jednog lyra od 1,5 kg. Na sreću su prošli kraj nas jedna grupa mladih Norvežana iz Bergena, koji su lovili 1 sat kraj kamenoloma i ulovili 5-6 malih ribica (ukupno mozda pola kg) i ja sam im poklonio onog velikog lyra. Bili su super sretni, a mi u nevjerici: mi, neznalice sa Jadrana, lovimo i poklanjamo ribe Norvežanima u Norveškoj, da ne ostanu gladni!

         Iza toga smo se kartali do pola noći, a onda u krpe. Noć tiha, što je ovdje normalno.

24. dan – 03.07.2004 - subota: Mjømna - 0/2820 km

         Ujutro oko 8.00 je opet počelo kišiti, oko 9.00 sa jakim sjevernim vjetrom. Ustali smo se oko 10.30, kada je prestala kiša i pripremili doručak za 11.00!! Strašan životni ritam! Prije ručka u 14.00 sam sa rive digao opet jednog lyra od cca 1 kg i vratio ga natrag u more. Najprije je tonuo bez pokreta, izgleda da je bio iscrpljen od borbe, ali je nakon nekog vremena ipak zaplivao prema dubokom. Nakon toga smo preskočili ručak i u 15.00 popili samo kavu (1).

         Vani je tišina, apsolutna bonaca, mali oblaci i mnogo sunca. Otišli smo na malo planinarenje (2) po stijenama na 500 m od obale. Htjeli smo se popeti na visoki brijeg-planinu, ali prilaz je bio nemoguć zbog močvarnog terena (3). Sunčali smo se polugoli na predivnom suncu i vratili se oko 19.00 natrag. Za večeru ribe (4), jasno koliko hoćeš. Iza večere ugodan odmor uz naš panoramski prozor sa pogledom na more (5, 6). Navečer, oko 23.00 sata, kada je plima dostigla maximum, išao sam loviti na rivu, na 5 m od kampera.

                Digao sam najprije jednog manjeg seja, a zatim jednu ogromnu ribetinu, torska od preko 2 kg (7, 8). Imao sam dosta muke, da ga dovučem do površine, a onda mi je Carla pomogla sa mrežom na štapu, da ga izvučemo iz vode. Odmah smo ga filetirali i u frižider. Od ogromne glave i ostalog šta je preostalo od filetiranja sutra riblja juha.

         Iza toga karte do 1.00 u noći.

25. dan – 04.07.2004 - nedjelja: Mjømna - 0/2820 km

         Buđenje oko 9.00, divan sunčani dan, bez vjetra (1). Oko 10.00 počinju dolaziti vjernici na parkiralište sa automobilima. Jedna obitelj je došla motornim čamcem. Parkirali su se uz rivu. Izgleda da će biti i neko krštenje. U 11.00 počinje misa.

         Mi odlazimo ponovno na planinarenje po stijenama i na sunčanje (2), ali u zavjetrini, jer puše lagani vjetar, ugodan za obučene, neugodan za golišave. U 14.00 smo ponovno u našoj kućici, gledamo Grand Prix France uz finu riblju juhu od torska. Naravno pobijedili su Ferrari i Schumacher. Po podne sunčanje u kamperu i pred večer šetnja po Mjømni. Za večeru ostatak od riba i hrenovke sa senfom uz dobro vino i utakmicu finala Grčka-Portugal 1:0.

         U 23.30 u krevet. Danas je malo čudan dan. Uopće nismo ribarili!

26. dan – 05.07.2004 - ponedjeljak: Mjømna - Furenes - 40/2860 km

         Jutros smo se probudili u 10.30!!! Postajemo sve više napredni, to jest pomičemo naprijed sat ustajanja! Vrijeme je još uvijek lijepo. Danas moramo naloviti ribe, jer smo popodne htjeli nastaviti naš put, a u hladnjaku smo imali samo dva, istina lijepa, fileta i marinadu od lokarde. U zamrzivaču, koji je veoma malen, smo imali još oko 1,5 kg ribe, ali to je sveta rezerva za crne dane, odnosno kada budemo u unutrašnjosti Norveške, gdje nema ribe. Nismo znali, da li ćemo stići na dobar ribolovni teren i trebalo se je pripremiti za svaku eventualnost.

         Za ručak smo pojeli ona dva fileta. Oko 14.00 sam otišao na ribolov, tj. izišao iz campera i bacio blinker u more. U pola sata sam digao tri krasna lyra. Po redu: od 1 kg, od 0,75 i od 1,5 kg (1, 2, 3). Izvagano, ukupno 3,25 kg (4). Odmah smo napravili filete i u hladnjak, a ostatci za juhu. Hladnjak je opet pun.

         U 17.00 smo krenuli iz Mjømna-e za Skipavik (17.39), gdje smo se ukrcali u 18.40 na trajekt za Sløvåg, 60 (42+18) NOK. Krenuli smo za kamp Hatlevik, udaljen kojih 6 km, kojega smo 1999-te (vidi 12.07.1999) vidjeli sa ceste i koji nam se je dopao po lijepom položaju. Bio nam je u programu u 2002-oj (4 dana!), ali kada smo se tada iskrcali u Sløvagu pljuštilo je kao iz kabla i nismo bili oduševljeni idejom parkirati u mokroj travi i raskvašenoj zemlji. Danas je međutim lijepo vrijeme i ima nade. Možda uspijemo baciti i naš gumenjak u more, kamp se nalazi u lijepom, malenom, ali dobro zaštićenom fjordu, znači bez valova.

         Parkirali smo pred kampom i otišli da vidimo situaciju. Kamp nije velik, ali je prepun velikih prikolica, koje su izgleda tamo za stalno i za iznajmljivanje uz dobru naplatu. Mnoge su bez točkova, a sve imaju veliku drvenu terasu, sa prekrasnim pogledom na zaljev. Mnoge su prazne, ali zauzimaju prostor, možda su rezervirane i plaćaju pristojbu. Ali za nas nema mjesta. Eventualno negdje u nekom zabitom kutu, bez vidika, daleko od mora. To nam ne treba, naša divlja parkirališta su sto puta bolja i ljepša. Cijena parkinga je 120 NOK/noć, a iznajmljivanje čamca sa motorom 130 NOK/dan. Razgovarali smo i sa jednim njemačkim parom, koji su tamo već 3 tjedna i koji već 20 godina dolaze u Norvešku. Imaju gumenjak sa motorom, ribare, ali vele da ove godine u fjordu nema ribe. Odlučili smo da si sami pronađemo lijepo parkiralište, negdje na samini, bez gužve i buke, sa lijepim pogledom na more. Bolje nego ovo!

         Krenuli smo na sjever po 57, pred Eidsbotn-om u Eidsfjorden-u skrenuli u lijevo i u 20.00 smo stigli u Furenes (5), malo, ubavo ribarsko mjestance, sa krasnim vilama, ali i ogromnim starim kućama, tiho i čisto, smješteno u dugačkom, prekrasnom kanalu Brandangersund-u. Parkirali smo se jasno uz more (6). Stupili smo u kontakt sa starosjediocem Einar Austgulenom  (www.scandion.no/article/articleprint/961/-1/178/),koji nas je poveo u svoj mali privatni muzej, pun svega i svačega, starog i novog. Simpatično. Pozvali smo ga na čašicu marčanske loze uz neizbježivi: Skol!

         U 21.15 je Carla počela pripravljati večeru. U 22.00 smo jeli fini brodet sa palentom, a iza toga šetnja po mjestu, zapravo po brijegu iznad zaljeva. Nešto prije 24.00 smo se pobrali u krevet. Veoma mirno, apsolutna tišina.

27. dan – 06.07.2004 - utorak: Furenes - Solleibotn - 49/2909 km

         U noći oko 4.00 je počela padati kiša, u 9.00 kada smo se digli, bilo je oblačno, ali bez kiše. Ujutro smo se ponovno prošetali po mjestu i po luci (1, 2).

         U luci je bio jedan mladi par iz Bergena, sa sinom od cca 8 godina. Kupili su jedan stari ribarski brod (3), uredili ga i sada putuju uz obale Norveške od Bergena na sjever. Brod je u stanju da se suprostavi jakom moru (dobar ribarski brod), imaju na brodu ogroman životni prostor, odličan motor, ne veliku brzinu, ali i ne veliki potrošak goriva. Nešto super!

         Krenuli smo dalje u 11.45. Najprije na sjever do Selvåg-a, htjeli smo stići do Brandanger-a, ali cesta je bila loša i vratili smo se natrag. Zaustavili smo se u Eidsbotn-u. Na pumpnoj stanici postoji dobro opremljeni market, gdje smo kupili namirnice. Prihvatili su Visu bez problema. Nastavili smo na sjever po 57 i kod Nordgulen-a skrenuli u lijevo prema Solleibotn-u. Zaustavili smo se na jednom malom proširenju ceste, nešto prije Eivindvik-a i ručali 2 krasna fileta od jučerašnjeg lyra, ali ima ih još u frižideru.

         Prošli smo kroz mjesto i oko 14.15 stigli u Solleibotn na naše staro parkiralište iz 2002, kraj rive. Iznenađenje: parkiralište je krcato automobilima (4), koji su tu parkirani izgleda od ponedjeljka do petka, kada se putnici vraćaju sa rada u Bergenu ili tko zna odakle. Prije dvije godine su automobili dolazili samo na doček broda, a po noći je bilo prazno. Popili smo kavu i Carla je otišla brati borovnice, ne može bez njih! Malo smo i ribarili, ja sam digao dva mala seja. Interesantno, riba nema.

         Za večeru jaja na špeku i hrenovke. Vrijeme je oblačno, ali bez kiše, lagano vjetrovito. Na večer je pristao uz rivu jedan manji teretni brod, iskrcao neke lijepo obrađene grede i ostao na vezu preko noći. Njegov agregat za struju je drndao cijelu noć, ne jako glasno, ali na 20 m od nas. Šta se može!

28. dan – 07.07.2004 - srijeda: Solleibotn - 0/2909 km

         U noći je počela kiša i sa prekidima je gnjavila skoro cijeli dan. U 8.00 je otišao teretnjak i vratio se mir. Za ručak fileti od lyra, za bogove! Po podne sam probao loviti i digao tri mala seja. Kada smo tu lovili pred dvije godine, sve je vrvilo od riba i lovili smo dobro i to velike ribe (vidi Norveška 2002-16.6.). Danas: skoro sterilno. Razlog je u prometu brodova. Svakodnevno pristaju ovdje 5-6 puta veoma brzi putnički brodovi, katamarani-jet, koji razvijaju brzine od oko 30 milja/sat, a koje pred dvije godine nismo vidjeli. Tokom pristajanja i polaska snažnim mlazom jeta (1, 2, 3) toliko izmješaju vodu sve do dna (4) i jasno, ribe su nestale. Vidjeli smo ljude na čamcima loviti po zaljevu i kanalu. Selili su se stalno sa jedne pozicije na drugu, izgleda da nisu ulovili ništa.

        Po podne smo Carla i ja krenuli po suncu u šetnju do Eivindvik-a, ali ja sam se sa pola puta vratio, jer je prijetio jedan crni oblak, a bili smo bez kišobrana. Carla je imala neku kišnu jaknu i nastavila je dalje (kupila je rajčice po 20 NOK), ja sam došao do campera neposredno pred kišom, koja ne traje dugo.

         Uvečer nakon finih ribljih fileta, promatrali smo, a Carla je i fotografirala, prekrasne boje oblaka (5), koje se stvaraju prilikom zalaza sunca (6). Kiše više nije bilo, ali boje su bile fantastične (7)!

29. dan – 08.07.2004 - četvrtak: Solleibotn - Rysjedalsvika - 38/2947 km

         Ujutro nas je probudilo sunce, plavo nebo i bijeli oblaci. Konačno toplije. Vani sam sjedio na suncu gol do pasa. Na parkiralištu postoji lijepa zgrada sa pomorskim uredom za linije, čiji brodovi pristaju u Solleibotn-u. Zgrada je praktički uvijek prazna, osim za vrijeme dolaska i odlaska broda, kada tu dođu putnici i čovjek, koji prihvaća i odpušta cime za vezanje broda. U čekaonici postoji WC i mala prostorija za pranje, prvenstveno namjenjena za majke sa malom djecom (previjanje i pranje). Vrlo čisto i uredno. Jutros smo to iskoristili za pranje glave, a sušenje na divnom suncu.

         U 12.00 smo krenuli natrag prema 57 po jako lijepom vremenu. Zaustavili smo se nakon 3 km u Eivindvik-u, u SPAR-u kupili namirnice i platili ih Visom, ukrcali vodu i nastavili za Rutledal. Tu smo u 13.25 uzeli trajekt za Rysjedalsvika 89 NOK (65+24). Izišli smo iz trajekta i odmah nakon 100 m skrenuli u lijevo, na veoma usku, ali asfaltiranu cesticu, širine 3,2 m za Sognes.  

         Ovako uske ceste u Norveškoj nisu rijetkost. Često su i ceste od važnijeg značaja toliko uske, da se dva vozila ne mogu mimoići u normalnoj vožnji, a koji puta ni ako idu minimalnom brzinom. Ali, na cestama su svako toliko mala proširenja u koje uđe jedno vozilo i na taj način propusti drugo. Obzirom na relativno slab promet, osobito na pokrajnjim cestama za mala mjesta ili na manjim otocima, a i na cestima većeg značaja, ali u planinskim područjima, Norvežani su pribjegli jeftinijem rješenju da grade uže ceste sa proširenjima. Ali zato sve imaju jako dobru asfaltnu površinu, bez rupa i jama.

        Nakon cca 2 km smo se zaustavili na malom proširenju ceste (1), odmah iznad mora i tu na divnom, veoma toplom suncu i u savršenoj tišini ručali (2). Carla je pripremila paštu sa nekim od njenih sosova, vrlo ukusno! Dok je Carla pripravljala ručak ja sam probao loviti, ali more je bilo preplitko i morao sam odustati. Otišao sam u lov na borovnice. Ima ih masovno, donio sam dvije lijepe porcije za desert iza ručka (3).

        U 15.40 smo krenuli dalje (4). Prošli smo Nesje, Sætevik i stigli do kraja ceste, koja je završila u dvorištu jedne male farme u mjestu Sognes. Očekivali smo da se Sognes nalazi uz more, ali našli smo se dosta visoko i daleko od mora, uz to je puhao dosta jaki zapadni vjetar (5). Vrijeme još uvijek lijepo, ali uslijed vjetra na visini prohladno i vratili smo se natrag. Zaustavili smo se iznad jedne male rive - plutajuće platforme, u fjordu vis-a-vis trajektnog pristaništa Rysjedalsvika (600 m) i parkirali na rubu ceste sa desnim točkovima u jarku, u jako nagnutom položaju, ali moramo ostaviti prolaz za vozila. Nažalost, nema proširenja na cesti.

         Carla je otišla brati borovnice, a ja sam se spustio na platformu i počeo pecati. Najprije sam digao dva manja torska, onda 2 lyra, onda opet jednog torska, pa lyra od 1 kg, zatim jednog bergylta od 1,5 kg (6) i na kraju ogromnog torska od blizu 2,5 kg (7). Ukupno preko 7 kg ribe u 45 minuta (8). Prestao sam loviti, jer je bilo previše i otišao tražiti Carlu, koja je u međuvremenu nabrala litru i po borovnica. Počeli smo čistiti i filetirati ribu i frižider je opet bio prepun.

         Maknuli smo se sa parkirališta na cesti, uspio sam sići sa camperom na jednu malu ravnu površinu "F" iznad mora (9). Odlučili smo da tu i prespavamo. Za večeru riblja juha od ogromnih glava i otpada od filetiranja. Još uvijek sunčano.

         Noć veoma tiha.

30. dan – 09.07.2004 - petak: Rysjedalsvika - Fure - 71/3018 km

         Digli smo se oko 9.00. Lijepo vrijeme, sunčani dan, toplo (1). Primjetili smo da nam frižider ne funkcionira i prestrašili se, da ćemo morati baciti svu ribu. Vjerovatno, jučer, kada je camper bio parkiran par sati u veome nagnutom položaju, sa gumama u jarku, nešto se je desilo sa frižiderom. Nekako sam uspio da sredim stvar i sada je sve OK! Toplo je, ja hodam oko campera gol do pasa, iako je vjetrovito.

         U 12.15 smo krenuli dalje po 607. Zaustavili smo se u Hyllestad-u, kupili namirnice i platili Visom, kao u 2002. Malo mjesto, prekrasan i dobro opskrbljen market, uz plaćanje sa kredit kartom, za čestitati. Kraj marketa, u tom malom mjestu, da ne kažem selu, postoji krasan sportski stadion, jasno bez tribina, ali sa terenom sa umjetnom zelenom travom. Čist kao suza, mekan i lijep za oko! Bravo!

         Nastavili, u Sørbøvag-u kupili naftu i odmah dalje. Zaustavili smo se ponovno na proširenju ceste iza Bjørnestad-a, iznad fjorda, za ručak. Naravno: ribe, koliko hoćeš! U 15.00 nastavili smo uvijek po lijepom vremenu i predivnoj prirodi preko Sellevoll-a (gdje smo opet nabrali masu borovnica) i Folkestad-a (2). Kod Våge smo skrenuli prema jugu za Korssund, gdje cesta svršava u jednom kampu, koji je prazan i nije baš uz samo more. Okrenuli se i otišli za Lammetun i opet svršili u jednom lijepom zelenom kampu, gdje je bilo parkirano 5-6 prikolica, ali nigdje traga života. U blizini smo posjetili ostatke njemačkih utvrđenja (3) iz drugog svjetskog rata (jedan bunker i temelj topovske baterije).

         Opet smo se okrenuli i proslijedili za Fure, gdje smo se konačno parkirali (19.30) na lijepom trajektnom pristaništu. Veliko parkiralište, relativno prazno, lijepi pogled na more i odlučili smo da noćas ostanemo tu i da nastavimo tek sutra. Za večeru fina marinada od lokarde iz Krossøy-a. Uživali smo ponovno u divnom zalazu sunca, čitavo nebo na zapadu se je obojilo (4), u nijansama od roza do tamno crvenog (5). Carla je napravila masu fotografija (6), njena slaba strana su roza oblaci u momentu zalaska sunca .

         Iza toga TV, karte i u 24.00 u krevet. Noć mirna.

31. dan – 10.07.2004 - subota: Fure - Straumsnes 19/3037 km

         Jutro sunčano i vedro. Nakon ustajanja sam morao priključiti novu bocu sa plinom. Trajala je mjesec dana. Montirao sam sada jednu, koja nije bila potpuno puna (svega oko 40%) i koju sam držao u sanduku na krovu, jer je bila i nešto lakša. Osim te imam još jednu sasvim punu. Da li ćemo uspjeti doći do Italije, u putu namjeravamo ostati 75 dana? Carli sam rekao da treba štediti gas, suđe se od sada pere u hladnoj vodi!

         Na parkiralištu smo sreli jednog mladog momka, Francuza, Pierre, iz Grenoble-a. Putuje biciklom. Čekao je trajekt, koji će ga prebaciti u Askvoll. Došao je avionom iz Francuske do Bergena i sada ima namjeru da stigne za 4 tjedna do Tromsø-a. Po Michelinu je to oko 1750 km po brzim cestama, po unutrašnjosti, a on putuje po obali, znači dulje. Nije šala, jer nema ravnice! Iza toga se vraća avionom preko Osla, Frankfurta i Liona. Bravo! Carla ga je pozvala na čaj i kekse, rado je prihvatio. Spava u campingu, svaki dan u drugom! Jasno, u šatoru!

         U 11.45 smo krenuli prema istoku za Straumsnes, nakon 10 km smo stigli na 607 i tu, kraj Hellevik-a, uz cestu našli jedan veoma dobro opskrbljeni market i kupili namirnice. Plaćanje Vizom! Nastavili smo dalje, pred Tysse skrenuli u lijevo i u 12.15 stigli na naše staro parkiralište iz 2002 u Straumsnes. Parkirali smo se na rivi (1), ponovno na pola metra od mora (može pecanje kroz prozor!). Vrijeme je prekrasno. U kući na rivi smo pitali da li možemo parkirati. Naravno: OK!  

       Nakon ribljeg ručka (fileti od lyra i bergylta) i vijesti na TV, oko 16.30 smo otišli na obližnji brijeg, kao i pred dvije godine. Ovaj puta smo uzeli jednu drugu stazu (2) i popeli se do kote cca 250 m. Priroda je prekrasna, pogledi na more i ocean nezaboravljivi (3). Vratili smo se okolišnjim putem (4), kroz šumu (5, 6), preko Åsnes-a. Vrijeme je bez oblačka, toplo, imali smo samo majice. Napravili smo svega 6,5 km, ali polovica je bio strmi uspon. Sutra mislimo ponovno gore, ali do vrha brijega, koji se nalazi na cca 450 m.

        Vratili smo se u 19.15.

        Za večeru je Carla pripravila brodet od riba (7). Prijao je izvrsno (8). Noć mirna od prometa i od ljudi, ali tu u blizini, jedan par morskih ptica (crno bijele sa dugim crvenim, tankim kljunom, koje kad lete, nisko nad vodom, stalno se deru: kvik, kvik...) izgleda ima gnijezdo i sada vode malog uokolo i uče ga životu. Po noći dolaze na rivu, šeću se po rivi i priređuju koncerte, upravo kada se najbolje spava.

32. dan – 11.07.2004 - nedjelja: Straumsnes 0/3037 km

         Jutro je osvanulo na sveopće iznenađenje oblačno, sa niskim oblacima. Vrhovi obližnjih planina i brijegova su u oblacima! Ali, oko 10.00 se je počelo razvedravati i u 12.00 je bilo lijepo, sunčano i toplo, iako vjetrovito. Lovio sam na rivi i digao samo jednog malog lyra. Danas smo prvi puta vidjeli jedno jato lokardi, koje je prolazilo pokraj rive, ali nisu marili za naš blinker. Svake godine smo ih lovili masovno, već prilikom dolaska u Norvešku, ali ove godine ih još uvijek nema. Tu i tamo dignemo po koju, ali nema onog pravog lova. Ovdje smo ih pred dvije godine lovili kao ludi, odustajali smo od lova, jer ih je bilo previše, ove godine ovdje nema nijedne. I ljudi ovdje vele, da su lokarde ove godine zakasnile, ne zna se zbog čega!

         Za ručak dva ogromna fileta od onog velikog bakalara (1). Iza ručka Grand Prix Silverstone, jasno Ferrari i Schumacher su prvi. U 15.50 smo krenuli na naš programirani put na planinu (2). Odabrali smo još strmiji i naporniji put od onog jučerašnjeg, htjeli smo stići na vrh brijega. Našli smo usput isto suho stablo, koje smo fotografirali pred dvije godine, kamenu klupu sa prekrasnim pogledom na ocean i putokaz (3), gdje je pred dvije godine bio i kraj planinarenja. Ovaj puta smo nastavili kroz gustu borovu šumu, izbili na proplanak, još desetak minuta i nakon 2,5 sata smo bili na vrhu  (4, 5, 6) Sylvsteinheia (414 m). Sve je pokriveno borovnicama (7).

        Iza toga smo odlučili, da odemo na jedan drugi vrh. Trebali smo se ponovno spustiti u jednu dolinu i ponovno se penjati. Kod jednog strmog silaska sam loše stao i uganuo koljeno. Imao sam jake bolove i morao sam se dosta oprezno spuštati, penjanje nije bilo tako bolno, ali nakon 45 minuta smo ipak stigli na drugi vrh (8, 9) na Arsteinheia (440 m). Malo smo se odmorili, nismo se htjeli vraćati istim putem, odabrali smo jednu stazu, koja je slabo korištena i slabo ugažena, a i loše markirana. Konačno, kroz prilično močvarni teren i šumu, smo izbili, sa mokrim nogama (planinarili smo opet u sandalama!), ponovno na našu kamenu klupu. Carla je bila nešto naprijed i tražila crvene markacije i naletila je čak na jednog srndaća, koji je za čas nestao u šumi. Ja ga na žalost nisam uspio vidjeti.

         Na kamenoj klupi odmor od 5 minuta, a dalje je bila šala. Vratili smo se kući u 20.45 (10), nakon gotovo 5 sati pentranja. Umorni, ali sretni da smo ostvarili ono, što smo se tiho nadali ostvariti.  Na sreću, putem smo imali stalno jako lijepo vrijeme. Naša kuća nas je čekala na rivi. Za večeru pašta i ostatci marinade, uz divan pogled na more i na par delfina, koji su kružili i lovili ribu.

33. dan – 12.07.2004 - ponedjeljak: Straumsnes - Askvoll - 58/3095 km

          Noć je opet prošla uz koncertiranje ptica na rivi, tako da sam jednom čak izišao iz campera (5.30) i potjerao ih sa rive. Jutro je ponovno osvanulo oblačno. Digli smo se u 9.30. Oko podna se je probila po koja zraka sunca.

         Oko 12.00 smo digli sidra (1) i uputili se na 607 i kod Flekke skrenuli u lijevo na 57 za Dale. Cesta jako lijepa. U Dale smo u lijepom SPAR-marketu kupili namirnice i platili sa Visom! U 15.45 smo se ukrcali (2) u trajekt za Elkenes, 83 (60+23) NOK. Zaustavili smo se u Holmedal-u, na velikom, lijepom i slobodnom parkiralištu uz more(3), kraj crkve (i groblja), točno na suprotnoj strani fjorda od Straumsnes-a (4). Na slici, sasvim na desnoj strani, se vidi jedna bijela kuća, to je kuća na rivi gdje smo bili parkirani. Na lijevoj strani slike je visoki brijeg, po kojemu smo dva dana planinarili.

        Prošetali smo se do neke rive pred jednom malom tvornicom specijalnih noževa za jelo. Uskoro se je digao dosta jaki zapadni vjetar, parkiralište je bilo direktno na udaru vjetra i više nije bilo lijepo. Nastavili smo za Askvoll, prošli ga i nastavili prema Follevåg-u. Na pola puta smo stali i Carla je opet nabrala masu borovnica za večeru. Na karti smo vidjeli da u Follevåg-u završava cesta, a nadali smo se na nekoj rivi uz more, pogodnoj za parkiranje i ribolov. Ali cesta je završila opet u dvorištu neke seljačke kuće, podaleko od mora i nije nam preostalo ništa drugo nego vratiti se natrag u Askvoll (5), gdje smo parkirali na parkiralištu crkve (6), ispod ceste, uz more (7).

         Jako lijepo, ima nešto prometa, ali nadamo se da ga neće biti po noći. Vjetar je još uvijek prilično jak, ali je poluvedro, iako prohladno. Kiši ni traga već 6 dana. Za večeru hrenovke sa senfom i krumpir salata i iza toga za desert borovnice (sve norveško). Odlučili smo da preskačemo ručak, odnosno da za ručak jedemo sendviče ili nešto slično. Dobili smo na vagi, uštedit ćemo plin za jedno kuhanje dnevno manje.

         Noć mirna, bez prometa, osim ptica i njihovih koncerata. Pet minuta mira, dva minuta koncert!

34. dan – 13.07.2004 - utorak: Askvoll - Førde 102/3197 km

         Jutro je bilo dosta lijepo, oblaci na plavom nebu i sunce, a i vjetar je znatno smanjio svoju snagu. Oko 11.00 smo kupili namirnice i iza toga krenuli po 609 prema sjeveru. Kod Stongfjorden-a smo skrenuli u lijevu na usku cestu prema Holevik-u. Krajolik je vrlo lijep, vrijeme ugodno.

         Nešto prije Stavenes-a smo posjetili nalazište starih grobova, koji su ustvari velike hrpe kamenja naslagane u krugu od nekoliko metara. Tu se nalaze i nekoji crteži urezani na stijenama, vjerovatno vrlo stari, ali sva objašnjenja, koja su se nalazila na posebno izrađenim pultovima i kojih ima dosta, su nestala sa tih pultova ili su uništena, tako da se ne zna o čemu se radi. Obilazak je prilično dug, oko 800 m i stvarno je šteta da ne postoje pismena objašnjenja o tim nalazima. Na tom putu, koji vodi cijelo vrijeme na 30-ak m paralelno sa obalom, naletili smo na strvinu jednog kita, dugačkog oko 6 metara, već prilično u raspadanju. Carla si je uzela za uspomenu jednu kost sa repne peraje.

         Došli smo u Holevik i opet iznenađenje. Cesta je završila sa tri kuće u jednom plitkom zaljevu. Na rtu, 100 m prije kuća, smo probali loviti i iako smo bili na otvorenom oceanu, nismo osjetili nijedan trzaj. Nekih naročitih terena za ribolov i nema, uz strmu obalu su se razmnožile velike lisnate, duge alge, koje predstavljaju problem kod izvlačenja blinkera, zbog opasnosti da blinker svrši u njima, uz malo nade da ga se oslobodi.

         Vratili smo se u Stongfjorden, nastavili na sjever, došli do Vagane, ponovno skrenuli u lijevo i krenuli za Stavestrand. Ali, cesta je vrlo, vrlo tijesna, uz plitku obalu (1) i sve puno algi. Opet smo nakon 3 km odustali i vratili se. Nastavili smo sada prema istoku uz obale Førdefjorden-a, posjetili malo krasno naselje Flokenes i nakon 10-ak km skrenuli ponovno u lijevo (2) i spustili se strmim, uskim serpentinama u Kvammen. Vrlo ubavo mjesto, našli smo krasno parkiralište uz neku staru rivu, nema žive duše. Pokušao sam loviti i digao 2 lyra i jednog lijepog bergylta, sve skupa nešto preko 1 kg. Jedan poveći bakalar mi se je skinuo na samoj površini.

         Odlučili smo ipak da ne prespavamo ovdje, jer sutra ujutro se moramo naći u Førde sa Francescom Macri iz Taranta, koji je danas na glečeru Briksdal, pa je bolje da danas odemo tamo i pronađemo neko parkiralište. Navečer su bolje šanse, nego ujutro kada se radi i grad vrvi od prometa. Francesca smo upoznali preko Interneta, na putu je po Norveškoj (sveukupno mjesec dana) i sada je na povratku sa sjevera, iz Saltstraumen.

         U Førde smo stigli oko 19.00. Večeru (3 lyra i bergylt) smo jedva uspjeli pojesti, a iza toga za desert jagode i Carline borovnice. Parkirali smo uz rijeku, iza robnih kuća, sa prekrasnim pogledom na rijeku i brijeg iza nje (3). Oko 22.00 je počela kiša (nakon 7 dana), najprije lagana, a po noći dosta jaka

35. dan – 14.07.2004 - srijeda: Førde - Veiesund - 68/3265 km

         Jutro oblačno, ali bez kiše. Oko 10.00 su stigli Francesco, Annamaria i sin Emanuele. Upoznali smo se konačno, do sada smo se znali samo preko e-maila. Otišli smo u market, kupili namirnice i zajedno krenuli po cesti 5 u smjeru prema Florø. Vrijeme se popravlja. Kod Naustdal-a smo skrenuli u lijevo na 611. Zaustavili smo se negdje oko Vevring-a, probali smo loviti i jedino je Francesco uspio dignuti jednog malog torska (1). Nastavili smo dalje, spustili se u lijepo mjestance Stavang, sa krasnom lukom i parkiralištem. Par minuta i dalje. Prešli smo most kod Hellevik-a i odmah se spustili na moreuz, probali loviti, ali ni traga.

         Konačno smo stigli u Veiesund, na najzapadnijem rtu otoka Stavøy, po prekrasnom suncu. Toplo, gotovo bez vjetra. Našli smo prazno veliko parkiralište na 50 m od rive, za campere je zabranjen pristup direktno na obalu. Otišli smo loviti na rivu. Najprije je Emanuele digao jednog torska (2), zatim Carla jednog lyra (3), a ja sam otišao na stijenje i uspio dignuti dva torska, jednog od preko 1 kg. Konačno je Francesco imao dosta ribe.

         Navečer je Annamaria priredila super večeru: paštu sa melancanima (patlidžan), meso, salata od kupusa i mrkve, a nakon toga torta, borovnice i jagode. Naravno sve uz dobro vino, koje je doneo Francesco i uz ćakulu. Nakon toga šetnja po rivi (4). Parkirali smo se na 50 metara prije rive. Tiho.

36. dan – 15.07.2004 - četvrtak: Veiesund - Eikefjord - 52/3317 km

         Jutro ružno, oblačno sa jakim vjetrom. Oko 10.30 je počela kiša. Išli smo loviti i po kiši. Carla je digla malog torska. Bilo je hladno i mokraćno i - pobjegli smo u camper. Krenuli smo natrag i zaustavili se ponovno pod mostom kod Hellevik-a, gdje nije bilo ni vjetra ni kiše. Francesco je digao prekrasnog lyra od ravno 2 kg (1). U medjuvremenu nam je Annamaria pripravila prekrasan ručak: papardelle i pizzu, Carla je za predjelo donesla račiće u majonezi sa rajčicama. Za vrijeme ručka je počela kiša i to prilično intenzivno. Oko 16.00 je Francesco krenuo za Førde i Bergen, a mi smo se uputili prema sjeveroistoku u smjeru Eikefjord-a. Po putu nas je pratila jaka kiša. U Eikefjord-u smo parkirali kraj marketa, na maloj rivici sportske lučice, iza benzinske stanice. Kiša je gnjavila cijelu večer i cijelu noć. Oko 23.00, u malom prekidu bez kiše, otišao sam malo ribariti i donio jednog torska.

37. dan – 16.07.2004 - petak: Eikefjord - Florø - Krokane - 28/3345 km

         Noć je bila mirna, ali jutros su nas već oko 7.00 sati probudili kamioni, koji su dolazili jedan za drugim do 8.30 i dovozili materijal za market SPAR, u kojem smo kupili namirnice (nije nam prihvatio Visu) i naftu (za koju je prihvatio Visu)!??. Carla je još išla loviti i digla jednog seja i sada smo osigurali večeru. Ostali smo bez riba, jer smo sve ribe poklonili Francescu, koji putujući brzim tempom za Bergen i dalje za Dansku, neće možda imati prilike da traži pogodan teren i da svaki dan lovi ribu. Sada imaju nešto ribe u frizeru i trajati će mu koji dan, a mi imamo vremena da tražimo pozicije za ribolov!

         Oko 11.00 smo krenuli sa 5 za Florø. Svega 30-ak km. Florø je mali lijepi gradić u kojem smo bili 1999 i iz kojega smo tada pobjegli, jer nismo nigdje našli mjesta za parkiranje. I sada je parkiranje ograničeno na jedan sat uz plaćanje. Našli smo jedan parking malo izvan centra, ali nismo bili sigurni da li se tu može parkirati.

        Iza šetnje po gradu i luci, smo ručali, ali na kraju smo u 17.00 pobjegli u obližnji kamp Krokane, koji se nalazi na 2 km od Florø-a, a dosta je lijepo smješten uz more.  Cijena 100 NOK/dan. Otišli smo tamo, jer je Carla htjela oprati rublje, a u kampu imaju stroj za pranje i stroj za sušenje. Za svaku operaciju 10 NOK. A htjeli smo se i dobro istuširati (tuš 6 minuta=10 NOK). Može se iznajmiti i mali čamac (pasara) sa motorom: 120 NOK/sat, 250 NOK/4 sata i 300 NOK/24 sata. Vrijeme je opet lijepo, vedro i sunčano. Iza večere smo u 22.30 otišli na pola sata na ribarenje na stijenje unutar kampa. Carla je digla lijepog torska od cca 1 kg, a ja malog seja. Na moru je apsolutna bonaca. Noć mirna!

38. dan – 17.07.2004 - subota: Krokane - Florø - Botnane -  102/3447 km

         Rano ujutro je počelo kišiti i bubnjati po krovu. Neočekivano, jer noćas u 24.00 je bilo vedro, zvjezdano nebo. Digli smo se oko 9.00. Jasno, da smo se nakon dužeg vremena opet prepustili uživanju tuširanja. Vrijeme se je u međuvremenu popravilo i u 11.30 smo napustili kamp i otišli u Florø baciti poštu. Oko 14.00 smo nastavili iz Florø natrag do Grov-a, gdje smo sa 5 skrenuli na 614 prema sjeveru. Htjeli smo se usput zaustaviti negdje uz more, ali nismo našli ništa zgodno. Ovu cestu poznajemo iz 1999-te. Prošli smo kroz 4 km dugi tunel, izbili na drugu strane planine i kod Myklebust-a skrenuli u lijevo na usku pokrajnju cestu u smjeru Botnane. Jedan fjord iza drugog, mora se oprezno voziti, cesta je vrlo uska i puna zavoja. Iza Botnane smo se zaustavili na otvorenoj cesti - "P", opet na jednom proširenju (1) i Carla je priredila za ručak ribe. Najeli smo se do grla! Iza toga smo gledali ne Eurosportu Tour de France. Cestom je prošao tu i tamo koji auto, možda tri auta u jednom satu. Mi smo brali borovnice.

         Oko 18.00 smo nastavili prema jugu, vrijeme se je ponovno pogoršalo, cmizdrila je lagana kišica i stigli smo do krajnje točke ceste, do jedne rive u mjestu Årebrot. Zadnja tri kilometra ceste nisu asfaltirana, ali cesta je dobra. Imali smo namjeru da tamo prenoćimo, ali kada smo stigli našli smo sve zauzeto. Na rivi smo našli dva ogromna autobus-campera, američke produkcije sa natpisom www.usawohnmobile.ch, neke manje campere i prikolice, sve u neredu. Izgledalo je kao ciganski logor. Sva vozila sa švicarskim registracijama? Rekli su nam da je to privatni teren i da oni imaju dozvolu vlasnice terena? Okrenuli smo se i vratili u Botnane i u dnu zaljeva parkirali na rivi. U noći je navalio vrlo jaki vjetar, sličan našoj buri, praćen sa kišom. Naš camper je sa krmom bio okrenut prema vjetru i po noći u neko doba nam je pogasio plamen hladnjaka. Noć burna, spavanje tako-tako.

39. dan – 18.07.2004 - nedjelja: Botnane - Botnane  8/3455 km

         Ujutro je konačno prestala i bura i kiša. Carla je išla brati borovnice, a ja sam jednom ribaru na rivi pomogao čistiti mrežu od algi i od rakova. Izgleda da je ovu mrežu izvukao iz mora pred par dana i onda ju pustio na rivi u jednom plastičnom kontejneru. Ribe je vjerovatno prije izvadio i odneo doma, a rakove, koje nije tako jednostavno izvući iz mreže, ostavio u mreži. Šteta, bilo ih je mnogo, ogromni grancipoli, nekoji i od 1 kg, ali sada već smrdljivi. Nije preostalo drugo nego ih bacati u more.

         Iza toga smo ponovno otišli na naše jučerašnje parkiralište "P" na cesti (1). Vrijeme je lijepo, ima dosta sunca. Ja sam probao loviti. Bilo je vrlo teško sići do mora, teren je jako močvaran. Sa obale, sa velikih stijena nije bilo ugodno loviti, jer je bilo dosta mrtvog mora, more je bilo relativno plitko, a uz samu obalu su bile alge i problem je ponovno bio u izvlačenju blinkera iz mora, radi opasnosti da se zakvačei alge, a onda - zbogom. Napustio sam lov i vratio se u camper. Carla je u međuvremenu pripremila fini brodet od njenog bakalara. Granulo je sunce. Za vrijeme ručka smo gledali moto trke iz Njemačke (Biaggi prvi, Rossi četvrti - šteta!). Iza ručka je Carla ponovno otišla u berbu borovnica, kojih je ovdje sve prepuno, a ja sam gledao Tour de France. Nakon toga sam i ja išao u berbu i na kraju smo imali oko 3 litre borovnica (2). Carla je skuhala marmeladu od borovnica, oprala je i nešto veša i camper je izgledao kao ciganski šator (3), morao sam to ovjekovječiti. Marmelada je predviđena za poklon prijateljima.

         Oko 20.00 smo se vratili u Botnane, zapravo u Nordre Botnen, gdje smo našli parkiralište u jednoj maloj lučici, naravno opet uz samo more (4). Vidjeli smo da je teren poluprivatan, išli smo pitati dozvolu da prenoćimo, jasno: OK! Bili smo sretni, proveli smo jedan dan u prirodi, posvećen praktički borovnicama, daleko od svega. Nakon večere karte. Mi igramo sa 104 karte, bez jollya, igru takozvani Tris, zovu ju i Machiavelli. Jako je zgodna igra, a prednost je što nije dosadna kada se igra u dvoje (kao na pr. Remi). U 23.00 u krevet. Po noći je opet navalio vjetar (bura), ali camper smo okrenuli sa provom u smjeru vjetra i hladnjak nije pretrpio nikakvo iznenađenje.

40. dan – 19.07.2004 - ponedjeljak: Botnane - Svelgen  45/3500 km

         Jutro je bilo oblačno, iako nije kišilo, vjetar je bio još uvijek prilično jak. Carla je izišla da fotografira naše prenoćište (1), noćas smo spavali u miru. Krenuli smo nešto prije 12.00, dobro raspoloženi, ni ne sluteći što nas čeka.

        Kod Gulstøa  smo vidjeli lijepo jato divljih gusaka na stijenama kraj mora. Vjetar je znatno popustio. Zaustavili smo se, teren je izgledao pogodan za ribolov - "X" (vidi mapu). Bili smo oko 20-ak metara iznad mora, prilaz nije baš izgledao jednostavan, ali odlučili smo da siđemo. Nasip ceste je napravljen od ogromnih kamenih blokova, koji su nastali kod miniranja, prilikom gradnje ceste. Velike površine, prilično ravne i glatke. Dosta opasno za silazak, ali kamen je bio suh. Kada smo sišli ustanovili smo da su i ovdje alge napravile širok pojas uz obalu i da za ribolov nema šanse.

         Odlučili smo da se vratimo, približavala se je i kiša i ja sam počeo da se pentram. U tom momentu je najednom, prilično jako, pljusnula kiša. Ja sam u jednoj ruci držao štap sa mrežom, u drugoj dva štapa za ribolov i pentrao sam se po sada mokrim blokovima. Bio sam malo u uspravnom položaju, morao sam održavati ravnotežu, jer su mi ruke bile zauzete i nisam mogao da se na njih oslanjam kod strmog uspona, stao sam na jedan klimavi blok, izgubio ravnotežu, oskliznuo se i pao natraške na leđa niz strminu i glavom (tjemenom) tresnuo u jedan blok, koji je na sreću bio ravan i gladak, a ne kvrgav ili sa nekim oštrim rubom. U glavi mi je tako zatreštilo, da sam u trenu pomislio da mi se raspada lubanja i da je sve gotovo. Zaurlao sam od bola, Carla koja je još tražila školjke i nije to sve vidjela okrenula se i priskočila u pomoć. Ja sam se na sreću uspio odmah dignuti, pustio sam štapove i uzverao se četvoronoške, sada sa slobodnim rukama, kao koza u tren oka do ceste. Mislio sam u tom trenu, moram brzo na cestu, ako se budem osjećao slabo, tko će me po onim blokovima iznesti do ceste. Carla je ubrzo bila kod mene, sa glave mi je curila krv preko naočala po cijelom licu. Iako nisam skoro ništa vidio, jer naočale su bile pune krvi, molio sam Carlu da fotografira moju tvrdu i krvavu glavu, ali nažalost nije htjela. Ušli smo u camper i Carla mi je, koliko je mogla, oprala ranu i pokrila gazom.

         Odlučili smo da odemo u Svelgen, mali grad, udaljen cca 40 km, gdje smo računali da ima neka bolnica ili hitna pomoć. Ja na sreću nisam imao nekih problema: vrtoglavicu, poremećenje vida ili nešto slično i odlučio sam da ja vozim camper do Svelgena, jer je cesta veoma uska i puna oštrih zavoja. Carla već dugo vremena nije vozila camper, pogotovo ne na ovakvim cestama. Vozio sam polako i oprezno, sa jednom rukom stalno na ručnoj kočnici, da ju odmah povučem, ako primjetim da mi se počinje vrtjeti ili nešto slično.

         U Svelgen-u smo pronašli jednu malu ambulantu (bolnica je u Førde). Jedna mlada doktorica, dr. Martensen, Dankinja, odmah me je primila preko reda. Najprije mi je ošišala kosu nekim tupim škarama, koje su više čupale, a manje rezale, zatim mi je dala injekciju za lokalnu anesteziju i sa 8 punti zašila ranu na tjemenu, koja je bila duga oko 10 cm. Iza toga mi je dala injekciju protiv tetanusa. Po njoj nije bilo izgleda za neke naknadne komplikacije, ali je rekla da je bolje ako ostanemo u blizini. Za svaki slučaj. Dala mi je recept za neke pilule protiv bolova, kupio sam ih u apoteci, ali ih nisam upotrijebio. Ostali smo parkirani na lijepom parkiralištu pred ambulantom. Po podne sam odspavao pola sata, prokrvario na jastuk, ali sam se osjećao dobro.

         Izgleda da je sva sreća u tome što sam pao na moju tvrdu glavu, jer da sam pao na bok, sigurno bi bio slomio ruku ili nogu!! Ovako, ništa!

         Navečer šetnja po mjestu. Noć mirna.

41. dan – 20.07.2004 - utorak: Svelgen - Rugsund 90/3590 km

         Jutro nas je dočekalo sa lijepim suncem i bijelim oblacima na plavom nebu. Oko 11.30., nakon što smo nakrcali vodu u sportskoj lučici, smo krenuli uz sjevernu obalu fjorda Nordgulen prema mjestancu Nesbø. Jasno, opet po jako uskoj i prilično opasnoj cesti, prikladna brzina za vožnju max. 30 km/sat. Do pola puta, cca 5 km bilo je dosta proširenja za mimoilazak, ali u drugoj užoj polovici vrlo malo. Nesbø se sastoji od pet kuća uz cestu, bez trga ili pokrajnjih ulica, cestom se svako toliko naleti na jednu kuću i najednom završava asfalt i cesta (1). Dalje ni makac. Uspjeli smo nekako okrenuti i krenuti natrag. Nakon cca 500 m smo se spustili pokrajnjim traktorskim puteljkom (2) do jedne napuštene rive (3), tu parkirali i ručali. Vrijeme je bilo lijepo, iako je za vrijeme boravka par puta počela lagana kiša, ali na kratko. Ja sam malo lovio sa rive i digao jednog lijepog torska od cca 1 kg i jednog manjeg seja. Očekivali smo više.

         Na kraju nam je dosadilo, jer nije bilo borovnica za Carlu, a nije se moglo ni šetati, bili smo skučeni na rivi i odlučili smo da krenemo natrag prema Svelgen-u, gdje smo stigli iza 18.00 i odmah proslijedili za sjeveroistok po 614, u smjeru mjesta Isane. Našli smo konačno lijepu, široku, normalnu cestu, mogao sam ubaciti 5-tu brzinu, iako je bilo dosta uzbrdica. Priroda lijepa, veliko brdsko jezero sa branom, krasne šume, mali nacionalni park.

        Prije 19.00 smo došli u Isane (tu smo 1999-te uzeli trajekt za Stårheim, na putu za Måløy). Ovaj puta smo se zaustavili samo na 10 minuta. Probao sam loviti i digao malog torska i odmah smo nastavili dalje, sada na zapad uz južnu obalu dugačkog Nordefjord-a. Vrijeme prekrasno, sunčano i toplo. Cesta se je iza Isane odmah suzila, ali do Davik-a je bila još relativno široka, a odatle veoma uska, sa neravnom i kvrgavom površinom.

         Oko 21.00 smo stigli u Rugsund i parkirali na malom parkiralištu između ceste i luke (4). Kraj crkve postoji prekrasno, veliko i prazno parkiralište, ali mi smo se htjeli parkirati blizu mora!! Drukčije za nas ne ide! U moru pred lukom su uzgajališta lososa. To su veliki bazeni, koji plove na bačvama (5), stranice i dno bazena su fine mreže, tako da kroz njih struji more, ali lososi ne mogu van. Hrana se ribama štrca preko cijevi u bazen, a lososi jurcaju, žderu hranu i skaču iz vode. Pred mjestom je bio usidren jedan specijalni brod, koji je iz tih bazena usisavao vodu sa lososima i prebacivao ih u druge bazene ili u svoju utrobu  (6, 7), vjerovatno za tržište. Vidjeli smo da ovdje počinje jedan dugi, vrlo uzak moreuz Rugsundet (8) i zaključili da tu mora da bude struja (Straume), a to znači i riba. Oko 23.00 smo otišli na ribolov i Carla je uskoro digla krasnog seja od 1,5 kg, a iza toga smo digli još 6 sejeva (još jedan od 1 kg), od kojih smo tri manja vratili u more (9). Opet smo morali napraviti stop, digli smo oko 3,5 kg ribe i ne znamo kamo s njom. Kada smo se vratili, čišćenje i filetiranje, završili smo oko 1.00 u noći. Iza toga karte uz fino pivo do 2.00. Vrijeme još uvijek prekrasno, noć mirna, ali galebovi.....

42. dan – 21.07.2004 - srijeda: Rugsund - Oldeide 37/3627 km

         Jutro divno, puno sunca, toplo. Ja sa mojom tvrdom glavom se osjećam dobro, rana dobro zarašćuje (1), tu i tamo me svrbi, ali to je dobar znak!

         Oko 11.00 sam otišao na Straume ribariti. Digao sam 4 seja, ali sam ih sve vratio natrag u more, nisu bili dosta veliki. Lovio sam samo u majici, bilo je upravo vruće. Pripremili smo se za odlazak, u tom momentu je došla na parkiralište jedna žena u autu sa curicom od 1,5 godine i parkirala vis-a-vis nas. Mala je izišla iz auta, potpuno gola, igrala se, hodala oko auta i vjerovatno uživala na suncu. Mama je ostala u autu i gledala. Nevjerovatno, nitko se nije ni osvrnuo!

         U 12.00 smo krenuli dalje, sada prema jugu i zaustavili se prije lijepog mosta za otok Rugsundsøy (2, 3). Tu je uređeno veliko, krasno, prazno parkiralište i sportska lučica, ali, za sada, bez sanitarija (4). Parkirali smo se, ručali, šetali (5), Carla je brala borovnice, a ja sam gledao Tour na TV, koja se izvrsno vidi (jasno, njemački program na Astri). Oko 17.30 smo krenuli za Leirgulen (2 km), gdje smo htjeli prenoćiti, ali nismo našli mjesta ni za zaustavljanje, a kamoli za parkiranje. Vratili smo se, prešli most i nakon cca 1 km se zaustavili se na jednom lijepom parkiralištu sa vrlo čistim WC-om i vodom (6). Dalje smo sa otoka Rugsundsøy prešli na veliki otok Bremangerlandet, kroz podmorski tunel, koji je pušten u promet 2002. Vrlo lijepi tunel, spušta se na 80 m ispod moreuza Skatestraumen. Na izlasku iz tunela, nakon cca 3 km, smo skrenuli u lijevo i kroz uzak, neosvjetljen i ružan tunel se uputili prema mjestu Berle. Iza tunela lijepa cesta, lijepi fjord, ali nigdje mjesta za parkiranje.

         Vratili smo se natrag, na izlasku iz tunela ponovno skrenuli u lijevo i nastavili lijepom, ali uskom cestom do trajektnog pristaništa Oldeide. Odavde idu trajekti za Måløy, ali mi nismo nismo imali tu namjeru. Htjeli smo najprije prokrstariti otok Bremangerlandet. Odlučili smo da tu prenoćimo i parkirali se. Trajekti su dolazili i odlazili, nitko nas nije pitao ništa. U Norveškoj parkirališta služe za parkiranje, a ako netko hoće prenoćiti može. Večerali smo, naravno ribe i oko 22.00 smo išli loviti na rivu. Carla je digla dvije lijepe lokarde, a ja seja i lyra. Sve skupa nešto preko jednog kilograma. Iza toga karte i oko 1.00 u krpe.

         Noć veoma mirna.

43. dan – 22.07.2004 - četvrtak: Oldeide - Smørhamn 47/3674 km

         Opet sunčan dan. Ustajanje kao obično oko 9.00. Doručak (1) i polazak tek u 11.00. Krenuli smo prema jugu po 616 sa namjerom da obiđemo cijeli otok Bremangerlandet. Od Oldeide cesta se penje uz brijeg i prolazi kroz lijepi tunel i izbija na južnu stranu planine u veoma lijepi i pitomi krajolik (2).

         Spustili smo se prema Bremanger-u i tu skrenuli u desno. Zaustavili smo se u lijepom turističkom mjestu Hauge i kupili namirnice u SPAR-u i platili sa Visom. Nastavili smo do mjesta Grotle, gdje cesta završava na velikoj plaži. Parkiranje 30 NOK.

         Uslijed vrlo lijepog i sunčanog vremena, plaža je bila puna kupača i djece. Na žalost, puhao je zapadnjak sa oceana, plaža je direktno na udaru vjetra i nismo imali veliku želju, da se skinemo u kupaći kostim, a još manje da se okupamo u moru. Vratili smo se malo natrag, parkirali uz cestu, ručali i nakon toga našli jednu malu plažu u krasnoj zavjetrini. Sunčali smo se na divnom toplom suncu (3, 4), sami samcati. Carla se je čak okupala u moru u Evinom kostimu (5, 6).

         Oko 18.00 smo se odlučili da krenemo dalje. Carla je prije toga odšetala do velike plaže i napravila par fotografija. Sada je plaža bila prazna, vjetar je ipak učinio svoje, a bilo je već i dosta kasno (7, 8). Kada smo krenuli, primjetili smo, da se je odpustio prozor na krovu kupaone. Zaustavili smo se na parkiralištu kraj crkve i pomoću vijaka i silikona sam otklonio kvar. Krenuli smo i stigli na krajnji jug otoka u Kalvåg, malo, ali vrlo živo turističko mjesto (9), sa lučicom punom jahti (10) i šik restoranom, ali samo sa jednim, malim i pretrpanim parkiralištem. Vrijeme je još uvijek prekrasno.

         Carla je inistirala da odemo u Nesje na otoku Frøya. Uska cesta bez ikakve mogućnosti mimoilaženja (?). Bez parkirališta, pusti okoliš, nisko more. Morali smo se vratiti natrag i nastaviti za trajektno pristanište Smørhamn, gdje smo našli u samoj luci fino parkiralište.

        Nakon super obilne riblje večere u 22.00 smo otišli na rivu u ribolov. Na rivi smo naletili na milione sitnih malih, dosadnih mušica, koje napadaju i grizu kao komarci. Premazali smo se dobro po licu i rukama sa Eutanom i počeli ribolov. Carla je digla ogromnog lyra od oko 2 kg (11), a ja dva seja (jedan natrag) i dvije jako lijepe lokarde. Izgleda da su konačno došle! Jedan Nijemac, koji je došao sa jednog kratkog ribarenja, poklonio nam je još jednog lijepog lyra i lokardu (rado lovi, ali mu nije stalo do ribe!), tako da smo se vratili u camper sa preko 4 kg ribe.

         Opet smo filetirali do 1.00 u noći i sve pospremili u hladnjak, koji je sada prepun, ali nije sve stalo u njega. Lokarde sutra u marinadu, a ostatak riba sutra za ručak, prije nego se pokvare. Na svu sreću, hladnjak sada izvrsno funkcionira.

         Oko 1.45 konačno u krevet. Noć mirna.

44. dan – 23.07.2004 - petak: Smørhamn - Oppedal - Kannensteinen - 35/3709 km

         Jutro oblačno, ali bez kiše. Toplo. Doručak kao obično iza 9.00. Gledali smo trajekte (1), koji su dolazili i odlazili. U 12.00 je Carla pripremila i ispržila lokarde na marinadu (2, 3). U 15.00 smo krenuli po 616 natrag prema sjeveru.

          U Ryland-u smo se na kratko zaustavili kod onog Nijemca, koji nam je jučer poklonio ribe. On je iz Hamburga, Itzehoe, penzioner. Tu je jeftino kupio teren, uz more i izgradio krasnu, komfornu kuću na kat, obojio ju plavom lijepom bojom i 6 mjeseci živi ovdje, a 6 mjeseci u Izenthoe. Ima Mercedes, a uz kuću je morao kupiti dio obale i sada se sprema da si sagradi malu vlastitu lučicu za barku, u super sigurnom zaljevu!

         U 16.00 smo stigli na trajektno pristanište Oldeide, gdje smo jučer prespavali. Vrijeme je ovdje drukčije, na sjevernoj smo strani otoka, sa sjevera puše dosta hladan vjetar. Počelo je i kišiti. U 17.00 smo se ukrcali u trajekt za Måloy: 93 (68+25) NOK.

        U 17.45 smo se iskrcali po kiši u Måloy. Nigdje mjesta za parkiranje, sve je takozvana zona 30, parkiranje na sat, uz naplatu. Odlučili smo da odemo prema sjeverozapadu otoka (Måløy se nalazi na otoku Vågsøy) u mjesto Oppedal. Zaustavili smo se na kraju ceste na osamljenom parkiralištu uz Kannesteinen. To je jedan vrlo lijepi, tokom tisućljeća od mora izglačani ogroman kamen (4), koji se nalazi ispod parkirališta uz samo more i ima oblik nekog cvijeta, repa od kita ili gljive. Tu smo bili 1999-te, bilo je krasno sunce, danas rominja kiša. Na parkiralištu je već bio jedan camper i odlučili smo da tu prespavamo. U 22.00 smo već bili u krevetu.

45. dan – 24.07.2004 - subota: Kannensteinen - Oppedal - Raudeberg 31/3740 km

         Kiša je u noći prestala, a kada smo se ustali (10.00) bilo je oblačno, ali se je počelo razvedravati, a bilo je povremeno i sunca. Tokom jutra parkiralište se je prepunilo camperima i automobilima. Oko 12.00 smo sišli do kamena Kannesteinen (1), koji je  naznačen čak u geografskim kartama Norveške, divili se tom hiru prirode (2, 3, 4), koji je, mislim, pod zaštitom zakona. Tu smo upoznali Karin i Knuta iz Saalfelda, Njemačka (5). Fotografirali smo se, ćakulali i na kraju Carla ih je pozvala na ručak, na ribe. Oni putuju sa malim VW-transporterom i jasno, da im je poziv dobro došao. Nemaju prave kuhinje, jedu uglavnom suhu hranu. Najeli smo se riba, ali još uvijek imamo 6 velikih fileta i marinadu od skoro 2 kg lokardi. Pričali smo i gledali TV, probe za Grand Prix. Oni su pred dva dana posjetili staru crkvu u Borgundu. Došli su tamo navečer i prespavali na parkiralištu, na kojem je bilo već parkirano 5 campera. Bili su sretni da nisu sami, sigurnije je! U noći ih je probudila vika iz jednog campera, u kojega je netko provalio i probudio vlasnika, ali nažalost prekasno. Već je bio pokraden i uspio je samo vidjeti, kako je neki crveni furgon odjurio sa parkirališta. Ali, nakon toga su i ostala 5-orica (među njima i Knut) ustanovili, da su bili opljačkani, a da nisu čuli ništa. Knut ima na VW-u elektronsku bravu sa daljinskim upravljanjem. Izgleda da su je otvorili nekim elektronskim aparatom, jer sada ne može uvući ključ u bravu, ali ju na sreću može zaključati preko daljinskog upravljanja. Svašta! Rastali smo se u 17.15.

         Vrijeme je postalo prohladno i oblačno. Nestao je plin, uključio sam posljednju bocu. Hoće li dotrajati do kuće, još cca 30 dana? U 18.00 smo krenuli natrag prema Måløy-u i zaustavili se u Vågsvåg-u kraj jedne rive i pokušali da opet napunimo hladnjak. Carla je ubrzo digla jednog krasnog lyra od preko 1,5 kg, koji se nije odupirao, a kada smo ga izvukli jedva je davao znake života. Na njemu smo vidjeli i neke male crve i odlučili smo da ga bacimo natrag u more. Šteta, ali nije bilo druge! Plutao je neko vrijeme na površini, sa bijelim trbuhom gore, ali nakon nekog vremena je ipak polako zaronio i nestao u dubini. Carla je digla još jednog seja i lyra, a onda sam ja zakvačio nešto ogromno. Vuklo je kao ludo, lijevo, desno, u dubinu, ali sam ipak uspio dovući do površine velikog lyra. Carla mi je pomogla sa mrežom i digli smo ga na rivu. Imao je 62 cm i preko 2 kg. Prekrasna ribetina (6)! Vratili smo se u kamper, filetirali, dobili smo masu čistog mesa. Za sutra, za nedjelju, imamo ručak i večeru.

         Krenuli smo dalje, počelo je ponovno kišiti, prošli smo kroz Måløy, ušli u Raudeberg, ali nismo našli parkiralište. Nastavili smo i preko Vedvik-a stigli na krasnu plažu Refvik, gdje smo našli kamp, ali nije nam se htjelo plaćati za prenoćište 80 NOK, a u kampu, osim zahoda, nema upravo ništa. Samo livada, sva mokra od kiše! Vratili smo se u Raudenberg i kraj SPAR-a našli jedno parkiralište, 15 m iznad mora, sa lijepim pogledom na luku. U 22.00 Carla je spržila ostatke prethodnih ulova i uz vino fino večerali, a dalje uz ćakulu smo gledali zaljev i uživali. Kiša je rominjala i bilo je jako lijepo. Noć u apsolutnoj tišini, iako je u neposrednoj blizini bila neka tvornica i luka. Ali, sutra je nedjelja!

46. dan – 25.07.2004 - nedjelja: Raudeberg - Måløy - 16/3756 km

         Ustali smo u 9.30, u 11.00 je probilo sunce, u 12.00 smo otišli u Refvik na prekrasnu plažu (1,2) i tamo parkirali. Vrijeme je vrlo promjenljivo, tu i tamo sunčano, ali mnogo više oblačno, često sa kišom i vjetrom. Za ručak je Carla pripremila finu pašta šutu.

        Iza ručka Grand Prix Hockenheim (Schumacher prvi), a iza toga moto GP England (Rossi prvi, Biaggi 12-ti). Šetnje po plaži, koliko nam je dopustilo vrijeme (3, 4).

         Oko 18.00 smo se vratili u Måløy, gdje smo ipak našli lijepo parkiralište, u ulici paralelnoj sa glavnom. Mirno, sa pogledom na luku i ogroman most, preko kojega ćemo sutra krenuti na zadnju etapu prema sjeveru, a onda počinje povratak kući. Ovdje smo prema prvobitnom programu za 3 dana preuranjeni, to jest ovdje smo trebali biti tek 28.07.

         Za večeru 2 velika fileta od lyra i vino, super! Iza toga karte i ćakula do 23.30. Noć u tišini, osim kiše koja je padala, a povremeneno i pljuštila, cijelu noć. Ali, bez prometa i gradske buke.

47. dan – 26.07.2004 - ponedjeljak: Måløy - Selje - 49/3805 km

         Jutros, kada smo se probudili padala je kiša. Ipak oko 10.30 je prestala. U 12.00 smo se spustili u glavnu ulicu, parkirali pred SPAR-om i kupili namirnice. Platili smo Visom. Nakon toga smo krenuli na put, prešli veliki most i nastavili po cesti 5 i prije Eldevik-a skrenuli u lijevo na 618.

         Cesta vodi neprekidno uz morsku obalu, pejsaži su vjerovatno jako lijepi, ali danas je padala kiša uz malo magle, vidljivost je ograničena, tako da nismo naročito uživali. U Selje smo ušli po jakom pljusku. Lijepo malo turističko mjesto sa lijepom pješčanom plažom. Parkirali smo se kao i 1999 na lijepom parkiralištu iznad crkve. Iza ručka je kiša popustila i otišli smo posjetiti jednu galeriju nekog umjetnika. U stvari prodaje u nekoliko malih minijaturnih dućana keramiku i bižuteriju, ali ako se hoće ući u krug dućana, koje on zove galerija, mora se platiti ulaznina? Vratili smo se natrag i spustili se na rivu, na lijepo parkiralište pred robnom kućom. Na ulazu u parkiralište piše da je zabranjen parking, ali to ne znači da se tokom dana ne može parkirati. Kasnije su došli i drugi camperi. Pokušao sam ribariti i digao jednog manjeg lyra od cca pola kile. Nakon toga šetnja po plaži.

         Oko 19.00 smo se vratili na naše parkiralište kraj crkve. Za večeru je Carla priredila filete od lyra i jednog manjeg lyra. Prvoklasni restoran! Iza večere film na TV i oko 23.00 u krevet. Kiša je potpuno prestala, ali je oblačno. U noći savršeni mir.

48. dan – 27.07.2004 - utorak: Selje - Sandane - 101/3906 km

         Jutro oblačno, ali suho. U 11.00 kada smo krenuli, sipila je sitna kiša, koja je ubrzo pojačala. Imali smo namjeru da odemo po 620 do Vestkapp-a, kojega poznajemo iz 1999 i koji je po programu trebao da bude naša najsjevernija tačka ovogodišnjeg klatarenja. Nadali smo se da će se vrijeme popraviti, ali kiša je jačala i odlučili smo da kod Kjøde-a skrenemo u desno prema Åheim-u, tu uzmemo 61 prema jugu i tako ustvari da započnemo povratak. Uvijek po sitnoj kiši smo prošli kraj lijepih jezera, planinskih prijevoja sa skijaškim terenima i kod Maurstad-a izbili na Nordfjord i skrenuli u lijevo, ponovno na 15 u smjeru Nordfjordeid-a. Pred Nordfjordeid-om, kod Naustdal-a smo se spustili na jednu rivu i tu se je moja teorija, da ribolov na kraju fjorda i daleko od otvorenog mora ne funkcionira, pokazala točnom. Na rivi su bila još trojica Norvežana, dobro opremljeni alatom i nisu, kao ni mi, digli ni ribicu. Nakon neuspjeha u ribolovu smo se tješili Carlinom finom paštom sa brokolima.

         Nakon toga smo nastavili do Nordfjordeid-a i otišli u market. Vrlo je interesantno, da u Norveškoj, koja ima ogomne rezerve slatke vode, hiljade rijeka i jezera, jedna boca mineralne vode od 1,5 litre košta u marketu iznad 8 NOK, tj. više od 1 Eura. U Italiji, koja ne raspolaže tim ogromnim vodenim bogatstvom, može se u marketu kupiti bocu od 1,5 litre mineralne vode već za 0,10 Eura, to jest deset puta jeftinije!?! U tom istom norveškom marketu, gdje litra i po mineralne vode stoji 8-10 NOK, može se kupiti 1 litra čistog 100%-nog soka od naranče, bez šećera, za 4 NOK. Naranču moraju uvoziti, transportirati i preraditi, vodu imaju pod nosom koliko hoće. Ali sok od naranče je u pola jeftiniji od vode. Neshvatljivo? Jedina stvar što možda opravdava tu skupu cijenu je u tome, da gotovo sve boce sa mineralnom vodom u prodaji imaju istu etiketu, tj. istog proizvođača (tako je bilo u ovom marketu), a u Italiji imamo najmanje 30 vrsti mineralne vode (vjerovatno i znatno više), a to znači konkurenciju. Mi smo ponijeli iz Italije 30 boca mineralne vode i dobro smo uradili. Znao sam da je u Norveškoj vino skupo, ali voda??

         Nastavili smo, sada po lijepom vremenu, za Lote i u 17.50 uzeli trajekt (1) za Anda, 60 (41+19) NOK. Nastavili smo odmah dalje i nakon 12 km došli u Sandane. Lijepi mali gradić, poznajemo ga iz 2002. Tu smo našli parkiralište na sjevernom rubu mjesta (2), na jednoj širokoj rivi neke tvornice, gdje su već bili parkirani sa camperom i lovili ribu Ludwig i Nicole, bračni par iz Belgije, sa dvoje male djece Matthias i Miek (3). Carla je ćakulala, ja sam lovio. Digao sam jednog hysea (Schellfisch) i tako smo za večeru imali dvije posljednje ribe. Frizer je još uvijek istina nedirnut i velika kutija je puna marinade od lokardi!

         Iza večere su nas posjetili Nicole i Ludwig i uz vino je ćakula potrajala dugo u noć. Vrijeme dobro.

49. dan – 28.07.2004 - srijeda: Sandane - Gaupne - 169/4075 km

         Oko 9.30 su otišli Ludwig i Nicole za kamp u Byrkjelo. Mi smo još bili u krevetu i nismo ih vidjeli. Oni imaju tehničkih problema sa motorom campera (spojka) i za koji dan lete natrag za Belgiju, a osiguranje će im otpremiti camper za 15 dana. Mi smo krenuli oko 11.30 po krasnom, sunčanom i toplom vremenu. Bez oblačka. Krenuli smo po E39 za Byrkjelo, tu smo kupili naftu, u kampu pozdravili Ludwiga i Nicole i proslijedili prema jugu za Skei.

         Putem smo se zaustavili u jednoj dolini, koju prolazimo već treći puta i svaki puta na tom mjestu su na cesti koze (1, 2). Bezbrižno leže na asfaltu, šeću se i u svakom slučaju ometaju promet. Ali, automobili, autobusi i kamioni se zaustavljaju (3, 4) ili oprezno i pažljivo voze, da ne ozlijede koju kozu. Pastira nema. U Norveškoj nema toga da neko daje zvučne signale ili tjera koze sa ceste. Ovdje svi poštuju životinje, bilo domaće, bilo divlje, na primjer galebove.

         Stigli smo u Skei i zaustavili se na jednom velikom parkiralištu, nedaleko od obale i ručali. Nastavili smo po cesti 5 u smjeru jugoistoka uz obale (5) predivnog Kjøsnesfjorden-a. Cesta prolazi kroz nekoliko tunela i u jednom tunelu na izlazu naletili smo na veliko krdo koza, koje se je sklonilo u tunel pred vrućinom i kompletno okupiralo desni kolovoz (6). Automobili i autobusi su strpljivo polako vozili (7) i sve je prošlo OK!

         Pogled na fjord je bio spektakl (8). More je imalu neku zelenu, divnu boju, bila je bonaca, bez daška vjetra. U vodi su se vidjele planine sa snijegom (9). Sjene planina su padale na vodu i stvarale izvanredno lijepu sliku prirode, koja djeluje veličanstveno (10).

         Iza mjesta Ripe (11) počinje 8 km dugi tunel, koji ide kroz planinu ispod ogromnog glečera, sa ove strane stalno u usponu. Zaustavili smo se na izlasku iz tunela (12, 13) i uživali u pogledu na glečer Bøyabreen (14). Taj glečer je samo jedan izdanak ogromnog glečera Jostedalsbreen (vidi mapu), koji je dugačak oko 80 km i na mjestima širok oko 30 km, sa ukupnom površinom od oko 490 km². Najveći glečer u sjevernoj Evropi (www.jostedal.com).  

        Počeli smo se spuštati po jako lijepoj cesti, ali i punoj dugih tunela. Cestarina iznosi 150 NOK, jako skupo! Prošli smo iznad krasnog Fjærlandsfjorden-a, još upola obasjanog suncem (15). Stigli smo u Sogndal, na Sogndalsfjorden-u, gdje smo skrenuli u desno na 55 i nastavili oko 10 km do mjesta Slinde na ribolov, ali osim jednog manjeg seja, ništa! Opet potvrda za ribolov na dnu fjorda! Seja smo poklonili jednoj vodenoj lasici, koja živi među kamenjem rive. Tu smo i večerali i vratili se u Sogndal sa namjerom da prenoćimo, ali parkirališta ni za lijek. Zapravo parkirališta postoje, preko noći do 8.00 sati ujutro besplatna, ali mi u to doba još duboko spavamo, a to znači riskirati globu. Nastavili smo put po 55, ali ovaj puta prema sjeveru. Nakon 30 km smo stigli u Gaupne oko 23.00 i parkirali se na brijegu ispod stare crkve, na jedan metar od groblja.

         Danas smo cijeli dan imali veoma lijepo vrijeme, sunčano, bez oblaka, toplo. Pravo ljetno vrijeme. Do sada, iako u zadnje dane idemo i po širokim cestama, nismo sreli ni jedan talijanski camper, a njemačke na desetke dnevno. Sreli smo jedino Francesca u Førde, ali taj je susret bio dogovoren.

         Noć smo proveli u blaženom miru. Tiho, kao na groblju!

50. dan – 29.07.2004 - četvrtak: Gaupne - Turtagrø - 78/4153 km

         Imali smo namjeru da se dignemo rano i da iskoristimo dan, ako bude lijep. A dan je danas prekrasan! Ali, probudili smo se kao obično u 9.15 (1), a kada smo krenuli bilo je skoro 11.00. Prije polaska smo se prošetali do nove crkve, koja ima isto lijepo parkiralište, ali crkva je sada u rekonstrukciji i nepristupačna.

         Danas smo nastavili po 55 prema sjeveru uz obale isto tako krasnog Lustrafjorden-a (2), koji je zapravo produžetak Sognefjorden-a, odnosno njegov završetak. Sognefjorden je dug oko 250 km, a na njegovom akraju je  ovaj Lustrafjorden, dug oko 40 km. Na suncu je more u fjordu imalo zelenu, tirkiznu boju, neopisive ljepote, na bonaci, koja je bila kao ulje. Barke vezane uz obalu su kao lebdile u zraku (3).

         Cesta je prilično uska, ali vrlo lijepa, puna lijepih detalja (4), ima mnogo zavoja i tunela, mora se voziti jako oprezno. Za mimoilaženje se treba često zaustaviti u proširenju i propustiti drugo vozilo. Kod Skjolden-a, na kraju fjorda smo vidjeli delfina. Znači, prošao je od otvorenog mora dovde oko 300 km. Sognefjorden je veoma dubok, do 1300 m, pa dupini nemaju problema da se doklatare. Lijepo je bilo vidjeti njegovu peraju na površini mora, koja je bila glatka kao ulje.

         Kod Skjolden-a smo skrenuli u desno i uputili se prema jugu po suprotnoj strani fjorda u smjeru Ornes-a (30 km), gdje se nalazi najstarija crkva u Norveškoj, a na pola puta je i jedan vrlo visoki slap. Cesta je prvih 10 km još dobra. Uska, ali se može mimoilaziti dosta komotno. Od Sande je postala vrlo uska, tj. nešto šira od našeg kampera i molili smo Boga, da ne sretnemo neko vozilo. A ne znam šta bi se bilo desilo, da smo nabasali na neki autobus. Autobus ovuda saobraća (na cesti smo vidjeli znakove autobusnih stajališta), ali izgleda, na našu sreću, vrlo rijetko.

         Stigli smo do Feigum-a, na pola puta do Ornes-a i odlučili da ne idemo dalje. Preusko je! Tu smo se parkirali na lijepom parkiralištu uz more. Bilo je parkirano nekoliko automobila, ali nijedan camper. Vjerovatno imaju respekta pred uskom cestom. Uputili smo se prema slapu Feigumfoss (5), do kojeg ima oko 45 minuta hoda po utrtom puteljku (6, 7). Slap ima visinu slobodnog pada 212 m i navodno je 4-ti po visini u Norveškoj. Nismo došli baš do samog slapa, zaustavili smo se na jednom vidikovcu na cca 100 m od slapa (8). Slap je lijep, visok, ali relativno uzak. Vratili smo se (9) oko 14.30 i na parkiralištu ručali. Za ručak marinirane lokarde, a za desert svježe maline. Carla je lovila i digla jednog torska, a onda je išla brati maline. Dan je prekrasan, ja sam šetao po obali gol do pasa.

         U 17.00 smo se uputili natrag, stigli do Skjolden-a i tu skrenuli u desno na uspon u smjeru Lom-a. Uspon je veoma strm, ali problem je u tome što je pun serpentina, razmaci među serpentinama su vrlo kratki, a serpentine su uske i još strmije. U 8-10 km ceste smo se popeli sa morske razine na 800 m visine. Stalno prva-druga, za treću nema dosta ravne ceste po kojoj se može zaletiti i prebaciti u treću, jer već počinje nova serpentina i opet prva-druga. Jadan camper! Stigli smo do Turtagrø-a i parkirali na okruglom parkiralištu vis-a-vis hotela, motor je bio propisno zagrijan. Prekrasan pogled na okolne planine (10). Svuda uokolo puno planinara, koji tu na proplancima imaju šatore i polaze na jednodnevne ture u planinu. Imali smo namjeru da se sutra popnemo na 1300 m i zatim spustimo do Øvre Årdal-a, a prekosutra da posjetimo najviši slap Norveške Vettisfossen (271 m slobodnog pada). Carla je međutim pronašla jednu interesantniju turu, do glečera Nigardsbreen i odlučili smo da se sutra vratimo nizbrdo do Gaupne, a prekosutra da odemo na glečer. Ne znam samo zašto smo danas mučili jadan camper, da se popentra ovamo, mogli smo danas popodne otići ravno u Gaupne.

         Za večeru pašta alla bolognese, za desert maline i borovnice. Noć veoma tiha.  

51. dan – 30.07.2004 - petak: Turtagrø - Nigardsbreen - 79/4232 km

         Jutro lijepo, bez vjetra, sunčano i ugodno. Krenuli smo, kao uvijek tek u 11.00, nizbrdo prema Skjolden-u. Sa ove strane su prometni znakovi za oznakama uspona: 12%. Sada nam je jasno zašto nismo jučer uspjeli u kratkim razmacima između dvije serpentine ubaciti u treću.

         Od Skjolden-a smo nastavili odmah prema Gaupne. Cestu poznajemo od jučer, vrijeme je opet prekrasno, promet slab, može se uživati u ljepotama fjorda, ovaj puta u drugom smjeru. Zaustavili smo se pred Gaupne, pred prvom kućom, na jednom malom parkiralištu uz more, gdje smo našli i neku malu rivicu. Tu je na 40-ak metara od obale jedan veliki i vrlo jaki podvodni izvor vode (1), navodno odtok neke hidrocentrale, gore na brijegu. Mislio sam da bi tu moglo biti ribe i stvarno, dobro su grizle, ali male. Oko vrulje su plivale divlje patke, a vidio sam i jednu foku! Nevjerovatno, da se je došetala tako daleko od otvorenog mora! Digao sam dva mala torska i 14 hyse-a. Ukupno nešto oko 2 kg (2). Dok sam ja lovio ribe, Carla je brala maline i nabrala više od jedne litre prekrasnih malina.

         Nastavili smo dalje i kod izlaska iz Gaupne, smo skrenuli u desno prema sjeveru na 604. Dan uvijek divan, sunčan, cesta široka, praktički bez nekih znatnih uspona, vozi se u 4-5 brzini. Zadnjih 6 km, po uskoj, ali asfaltiranoj cestici (3) se plaća cestarina (25 NOK).

         Na ledenjak Nigardsbreen smo stigli prije 15.00 i parkirali na velikom parkiralištu uz lijepo jezero (4). Posjet glečeru smo ostavili za sutra ujutro. Glečer Nigardsbreen, koji se ovdje spušta prema jezeru, u stvari je jedan mali ogranak, pred dva dana spomenutog, ogromnog glečera Jostedalbreen-a (5). Do glečera se odavde stiže pomoću malog motornog čamca, za dvadesetak osoba. Probali smo se prošetati uz jezero prema glečeru (cca 1,5 km), ali put,  bez staze, vodi preko ogromnih, oblih, glatkih i skliskih stijena i napustili smo pokušaj, jer je bilo preopasno (6). Krenuli smo naime opet u sandalama sa glatkom plastikom na potplatu, koje su mi već pomogle da razbijem glavu i na kraju sam shvatio da pravim gluposti.

         Pred večer se je parkiralište počelo prazniti, ali mi smo ostali, iako su nam na recepciji rekli (6 km natrag) da je bolje ne prenoćiti na parkiralištu. Polako se je počelo tamniti, a glečer je od bijele boje dobio prekrasnu tamno plavu boju (7), iako je istovremeno, snijeg na planinama ostao bijeli. Za večeru su bile naravno ribe. Osim nas na parkiralištu je ostao jedan Twingo sa dvije mlade Njemice, koje su u njemu prespavale. Nas četvoro jedini gosti. Posjetile su nas iza večere, piju samo mineralnu vodu? I to navečer?

         Noć super tiha!

52. dan – 31.07.2004 - subota: Nigardsbreen - Gaupne - 41/4273 km

         Dan je opet osvanuo lijep. Tiho, bez daška vjetra. Digli  smo se u 9.15 (postala je već norma). Jezero je bilo mirno i glatko kao zrcalo (0). Sve je odisalo nekim mirom, nigdje ni žive duše. Njemice su već bile nestale, novi posjetioci su kasnili. Bili smo sami sa glečerom (1). U 11.10 smo se ukrcali (2) u motorni čamac (20+20 NOK) i otišli do male lučice na desnoj strani jezera (3), gdje se iskrcavaju obični smrtnici, koji idu do glečera bez opreme za veranje, sa jedinom željom da ga gledaju izbliza, da naprave koju snimku ili film. Nije nam se dalo verati po glečeru. Nakon što nas je istovario, čamac je krenuo na suprotnu obalu, gdje su se iskrcali planinari opremljeni za pentranje po glečeru (pikoni i čavli za cipele). Minimalna je tura: 1 sat po glečeru (hodanje po utrtoj snježnoj stazi!), cijena 150 NOK po osobi (4, 5). Može i dulje i skuplje! Grupu prati naravno vodič, bez njega se ne može na glečer.

         Nakon što smo se iskrcali na našoj strani, krenuli smo prema glečeru (6), ovaj puta po utrtoj stazi, jedino završetak je bio po jednoj glatkoj stijeni, ali ja sam imao gumene čizme sa dobrim potplatom za stijene, a Carla je imala svoje planinarske cipele (7).   

         Glečer Nigardsbreen je prekrasan (8), veći je od Briksdalbreen-a kojega smo posjetili 1995 i 2002, koji je isto tako ogranak Jostedalsbreen-a, ali se nalazi na suprotnoj zapadnoj strani.

        Danas je taj čitav ogromni glečer znatno manji, od onoga što je nekad bio. Pročitali smo na informacionim pločama da je glečer Nigardsbreen u 18 vijeku, za vrijeme “malog ledenog doba”, u 1715-oj godini pokrivao cijeli prostor jezera (9), kojega tada nije bilo, znači još dobra dva km dalje od mjesta, gdje danas završava .

          Do danas nisam znao da je u 18 stoljeću u Evropi bila mala ledena era! 

        Proklatarili smo se kraj i slikali pred glečerom (10, 11), napravili malu zakusku (12) i uživali na suncu (13). Sa ledenjaka je puhao lagani, hladni glečerski vjetar, ali bilo je lijepo (14). Glečer se stalno topi, na tri mjesta, ispod krasnog plavog leda, izviru ogromne količine vode (15, 16). Sreli smo jednu mladu majku, mislimo da je Engleskinja, koja je sama (bez društva) hodala po stijenama oko glečera i na leđima nosila malu curicu od godine i po (17), sa malim instaliranim suncobranom . Vrlo lijepo i simpatično, ali opasno!

         Vratili smo se motornim čamcem (18, 19). U 13.30 smo bili u camperu, na brzinu ručali i odmah krenuli prema Gaupne. Žurili smo se, jer sutra je nedjelja, trebalo je kupiti namirnice u marketu. Kada smo to obavili vratili smo se na našu jučerašnju ribarsku poziciju uz more i navalili na ribolov. Digao sam ponovno jednog torska i 11 hyse-a. Ponovno se je pojavila foka, i to 4 puta, jednom na 20-ak metara od nas. Izronila je iz mora, gledala nas svojim velikim okruglim očima i ponovno se uvukla. Velim uvukla, jer nije zaronila prema naprijed, već se je “uvukla” natraške u vodu!

         I ovdje, na obali, kraj rivice, žive male vodene lasice. Carla im je istresla na rivu jedan tanjur sa ostacima riba, koje su marljivo čistili i gledali nas bez straha, naravno dok smo bili mirni. Krckali su sa zadovoljstvom kosti. Mi smo sjedili na jednom kamenu uz rivu i najednom iz jednog grma je izišla jedna lasica, popela se na kamen kraj Carle i počela lizati tanjur, koji je bio na kamenu kraj Carle i na kojem je ostalo još nešto ribe. Super!

         Predvečer se je malo naoblačilo, mi smo se preselili na ogromnu betoniranu rivu, gdje je već bila jedna njemačka familija sa camperom i tu prespavali.

         Pred jutro su galebovi priredili jedan od njihovih drečećih koncerata i naravno probudili nas. Inače mirno.

53. dan – 01.08.2004 - nedjelja: Gaupne - Aurland - 166/4439 km

         Ujutro tiho i vedro, bez oblačka, toplo. Digli smo se u 9.30 i doručkovali kod otvorenog prozora sa divnim pogledom na fjord i delfine, koji su se opet pojavili. U 10.30 smo krenuli po 55 prema jugu, a u Sogndal-u smo skrenuli kod mosta u lijevo na E5, prema istoku. U Mannheller-u smo se u 12.00 ukrcali u trajekt (1, 2) za Fodnes, cijena 119 (89+30) NOK. Na moru je bonaca (3). U Lærdal-u smo skrenuli u lijevo na E16 i otišli u Borgund (4) do stare crkve iz 12-og stoljeća (5).

        Vrlo interesantna crkva (6), sva iz drveta (7), dosta dobro sačuvana (8, 9). Ulaznina 50 NOK po osobi. Relativno skupo, jer unutra nema mnogo šta da se vidi. Interessantno je de je unutrašnjost crkve vrlo,vrlo mala i ne postoje klupe. Vjernici su nekada stajali u crkvi. Ono što je vrijedno za vidjeti je rezbarija u drvu i krov u stilu pagode, a to se vidi iz vana - besplatno! Napravili smo nekoliko fotografija (10, 11, 12, 13). Mi smo tu već bili 1995 i snimali filmskom kamerom. Na parkiralištu smo se sjetili Knuta i njegove avanture sa lopovima.

         Vratili se natrag i pred Lærdal-om parkirali iza pumpne stanice, na parkiralištu kraj hotela. Sjedili smo na klupi (14), na obali neke rječice i ručali na predivnom i vrlo jakom suncu. Hrenovke, senf, salata od graha, hladno pivo i za desert svježe maline.

          Napravili smo grešku što nismo nastavili kroz novi tunel (najduži u Evropi - 25,5 km). Mislili smo da se plaća i to skupo, a čuli smo da je cesta preko planine vrlo, vrlo lijepa. I tako smo krenuli preko planine. Cesta se u 15 km penje na 1300 m, u prvom dijelu je uska i puna zavoja i serpentina, ali ne tako strmih. Na najvišem dijelu je kišilo, a oko ceste su bili ostatci snijega (15, 16, 17). Zadnjih 5-6 km se cesta vratolomno spušta prema Aurland-u (18). Estremno uska, bez proširenja za prolaz, strma, puna zavoja, u drugoj se mora stalno kočiti, opasno da netko dođe iza zavoja u susret. Kada smo stigli u Aurland, konačno smo odahnuli, i mi i kočnice. Ne preporučujem camperistima taj prijelaz, sto puta bolje kroz tunel, pa da je i uz naplatu.

         U Aurland-u opet lijepo vrijeme (19). Parkirali smo se na velikom parkiralištu uz ušće rječice u more. Sutra ujutro se spremamo da idemo sa vlakom od Flåm-a do Murdal-a (cca 20 km) i natrag. Svuda po prospektima piše, da je nešto veoma lijepo, jaki usponi, zavoji, tuneli. Došli smo ovamo, samo radi tog vlaka, moramo probati. Kasnije su došla još dva campera iz Italije, konačno! Romeo, iz talijanskog campera, mi je rekao da su danas išli na izlet vlakom do Murdala, ali da su ostali razočarani izletom, koji ne pruža ništa, ali je zato vrlo skup.

         Probao sam loviti, ali ništa. Za večeru smo imali ribe. Na parkiralište je došao još jedan njemački camper. Noć mirna.

54. dan – 02.08.2004 - ponedjeljak: Aurland - Ålvik - 148/4587 km

         Ujutro smo se probudili po suncu. Mi smo bili još jedini na parkiralištu, svi ostali su već bili nestali. Kasnije je došao još jedan camper iz Austrije. Simpatičan bračni par, koji su probali i loviti, ali jasno ni trzaja. Interesirali su se za recepte pripravljanja riba, Carla im je ponudila na probu njenu marinadu i jasno - odmah recepti. I oni su bili na izletu vlakom do Murdala. I oni su razočarani. Vrlo je skupo i ne vidi se ništa.

         Oko 11.00 smo krenuli za Flåm, lijepom cestom kroz tunele. Iako su nam i Romeo i Austrijanci rekli da taj izlet nije ništa naročito, osim visoke cijene, odlučili smo ipak da probamo, ali na jedan drugi način, na kojega nas je uputio Knut (24.07.)! Opisan je u knjizi: "Richard Schulz - Mit dem Wohnmobil nach Süd-Norwegen", Skandinavien, izdanje Wohnmobil- Verlag Wo-Mo, http://www.womo.de/bestellen.htm.

         U Flåm-u (1) smo posjetili polaznu stanicu željeznice (2) i raspitali se za cijene: 300 NOK, tamo i natrag po osobi (!!!), oko 40 Eura po osobi. Znači 80 Eura za nas dvoje, za 40 km! Skup izlet!

         Sa camperom smo krenuli, na naš način, cestom prema Myrdal-u, sa namjerom da stignemo do Berekvam-a, udaljenog 11 km, tj. nešto preko pola puta. Na mapi je crvenom bojom označen prijevoz camperom, plavom bojom prijevoz vlakom, a zelenom put prevaljen pješke.

       Cesta se je nakon 3 km iza Flåm-a pretvorila u puteljak, vrlo tijesan za camper, zabranjen za prikolice. Ipak smo se nekako dokoturali do Berekvam-a, na sreću, osim bicikla nismo sreli nijedno vozilo. Parkirali smo se na parkiralištu kraj stanice, bila su parkirana već 3 njemačka campera i 4 automobila, i čekali vlak. Vrijeme prekrasno, toplo. Tu zapravo završava asfalt, dalje ide samo neasfaltirana bijela cesta, još oko 7 - 8 km. Ta cesta stiže samo do serpentina, cca dva km prije Myrdal-a. Serpentine su neprohodne za auto.

         Na stanici Berekvam se ne prodaju karte, rekli su nam, da se kupuju u vlaku (3). Ušli smo u vlak, mjesta za sjedenje nije bilo (4). U vlaku je bilo vrlo vruće, nema kondicioniranog zraka. Vlak vozi iz tunela u tunel, ne vidi se ništa. Stali smo pred nekim dosta lijepim slapom (5), gdje je napravljena velika drvena platforma. Svi putnici su izišli na platformu da gledaju slap!!! Takvih i puno ljepših ima na stotine u Norveškoj. Odozgo, sa slapa se je najednom čula neka muzika i na 100 m od nas, kraj slapa se je pojavila neka djevojka u nekoj “folklornoj” haljini. Sve skupa je djelovalo jako kitsch, ali Japanci su marljivo snimali i fotografirali. Opet svi u vlak, na slijedećoj stanici Vatnahalsen-u smo se iskrcali. Našli smo se na vrhu serpentina i pješke krenuli nizbrdo prema Berekvam-u. Vlak je nastavio dalje jos cca 1 km do Myrdal-a, gdje osim stanice nema ništa i uskoro se je vraćao natrag. I taj izlet stoji normalno “samo” 40 Eura. Velika propaganda, iz vrućeg i neudobnog vlaka se ne vidi ništa, ne preporučujem ga nikome, ne vrijedi ni polovicu onoga što se plaća.

         Pješke smo trebali prevaliti oko 9 km. Silazak po serpentinama je vrlo strm (6), treba imati planinarske cipele, jer cesta je derutna, opasna i za mountain-bike i to za iskusne vozače, zbog strmine. Kada smo se spustili u dolinu, cesta je postala lijepa (7), priroda je prekrasna. Naletili smo i na jedno uzgajalite nekakvih divokoza (8). Uvijek lijepo sunce. Ali, nakon 5 km najednon su se pojavili oblaci i za čas je počela lagana kiša, koja nas je pratila do stanice u Berekvam-u. Ipak pješački put je jako lijep, pun lijepih pejsaža, slapova, brzaca, iako malo pokvaren kišom. Dosta ljudi je išlo pješice natrag, neki su uzeli kartu do Myrdala i vraćali se natrag pješice ili biciklom do Flåm-a (20 km). Mi smo naših 9 km prevalili za cca 2,5 sata. Bilo je vrlo lijepo, treba samo imati hrabrosti i otići camperom do Berekvam-a, jer cesta je stvarno opasna.

         Na parkiralištu smo našli tri nova njemačka campera, ona trojica su već bili otišli, znači da ljudi znaju za ovaj sistem. Vratili smo se opet bez problema u Flåm i odmah nastavili po E16 za Voss (46 km). Prošli smo dva veoma duga tunela (besplatna) od 5,0 i 11,0 km, a pred Vos-som nas je dočekao pravi prolom oblaka. Imali smo namjeru prenoćiti u Voss-u, ali uslijed kiše smo odlučili da nastavimo. Skrenuli smo na 13 i produžili prema Hardangerfjorden-u. Zaustavili smo se u Kvanndal-u na trajektnom pristaništu, parkirali uz more i večerali. Danas smo preskočili ručak, tokom izleta smo jeli sendviče i voće. Za večeru naravno ribe, uz vijesti sa RAI 1. Nakon večere smo nastavili dalje i stigli do Ålvik-a, gdje smo prije ulaza u mjesto našli krasno parkiralište uz samo more (9). Nakon Voss-a se je vrijeme popravilo i u Ålvik-u je bilo opet lijepo. U 22.00 su došli na more mladi momci (stari oko 18 godina) i kupali se u moru, kao da je pravo ljeto. Skakali su sa trambulina i ostali u vodi najmanje pola sata.

         Noć vrlo mirna.

55. dan – 03.08.2004 - utorak: Ålvik - Ølve - 108/4695 km

         Danas smo se probudili već u 8.30 i doručkovali kod kompletno otvorenog prozora. Ja sam bio gol do pasa. Nebo bez oblačka, sunčano i toplo, iako je sa sjevera puhao svježi vjetar sa refulima, upravo kao naša bura. Parkirani smo bili na 7-8 m od mora i sa mora je dolazio fini morski zrak, koji je mirisao po moru. Parkiralište je uz cestu, maleno, ali ima sanitarne prostorije sa toplom vodom, tako da smo obavili i pranje kose.

         U 10.30 smo nastavili dalje po 7, zaustavili se u Øystese-u i kupili namirnice. Sunce, toplo! Parkirali smo na parkiralištu kraj hotela i kućica za iznajmljivanje, gdje smo bili parkirani i 1999. Tada sam na drvenoj, plutajućoj platformi iza hotela digao jednog lijepog torska i još dosta riba. Otišli smo vidjeti, ali tamo je već bio jedan Bugarin, koji radi u hotelu i koji je već lovio (bez uspjeha), a počeli su dolaziti na malu plažu i kupači. Krenuli smo dalje i nakon par kilometara skrenuli u lijevo na 49.

         U 13.30 smo se zaustavili kod Oddland-a, na jednoj maloj, niskoj rivici od kamenja i obadva smo zaplivali u moru (1). Voda je oko 21-22°C, hladna kada se ulazi (2), ali bistra kao suza. Vani je toplo, pravo ljeto. Iza toga ručak, sunčanje na rivi u badekostimu, pa kava, super!! Za ručak je bila pašta sa šugom od oliva (iz konzerve Barilla) + dessert: banane pokrivene svježim malinama, uz naravno prekrasan pogled na more, sa našeg restorantskog prozora (3,4)!!

         Nastavili smo u 16.00, htjeli smo naći neko mjesto za ribarenje, ali obala je ovdje niska, sa algama, a nismo ni našli uz more zgodno mjesto za parkiranje. Prošli smo kraj plaže Oma, koja je označena na karti kao plaža za sunčanje, ali smo našli neku plažu pokrivenu ružnim kamenjem, a uz to i alge, velika žalost! Spustili smo se u Gjermundshamn, htjeli smo ribariti sa rive u trajektnom pristaništu, ali ni traga mjestu za parkiranje. Kod Åsen-a smo skrenuli u lijevo na jednu malu usku cesticu prema Ulvanes-u, nadajući se da ćemo stići do mora. Svršili smo u Skarvatun-u, gdje se je cesta pretvorila u stazu i imao sam dosta muke, da okrenem na uskoj nizbrdici i skoro završio u jarku.

         Vratili smo se natrag na 49 i odlučili da više ne pokušavamo sa takvim rizičnim izletima. Na kraju smo stigli u Ølve i parkirali na lijepom, velikom, asfaltiranom parkiralištu kraj groblja i crkve (5), gdje smo već prespavali 1999-te. Parkiralište je za vjernike, po noći nema nikoga, osim nas i mrtvaca na groblju (6). Savršeni mir!

         Vrijeme je još uvijek lijepo. Za večeru izvrsna marinada od lokardi, iza toga šetnja, pa karte i na kraju u krpe.

56. dan – 04.08.2004 - srijeda: Ølve - Nymark - 43/4738 km

         Ujutro smo se po običaju kasno digli. Vrijeme je oblačno (1), svuda uokolo pada kiša. Nakon cca sat vremena počela je i kod nas, ali ne za dugo. Krenuli smo oko 11.00, uzeli naftu i otišli na most kod Sundvor-a. Tu smo već bili na uspješnom ribolovu 1999-te (vidi 25.06.1999) i na neuspješnom ove godine (vidi 25.06.2004). Granulo je sunce, postalo je vruće, ali danas ribi ni traga. Počela je kiša, pa opet sunce, tipično norveško vrijeme. Carla je napustila ribolov i nabrala jednu litru malina, a ja sam konačno digao jednog lyra i onda smo krenuli dalje.

         Vratili smo se na 49, prešli visoki most i stigli na otok Tysnesøy. Zaystavili smo se u Malkenes-u na rivi. Carla je pripravila za ručak u 15.30 dva fina svinjska bifteka (malo dimljeni!) sa povrćem. Dok je Carla pripravljala ručak, ja sam na rivi digao dva lyra. Zatim kava i iza toga sam malo odspavao. Oko 18.00 je došao mali (2), ali brzi putnički brod (3), nakon čega smo krenuli dalje. Nažalost na rivi smo zaboravili našu lijepu mrežu na štapu za izvlačenje ribetina iz vode. Ali, na kraju smo našeg putovanja, ne nadamo se više nekim velikim ribama. Nažalost!

         Kod mjesta Lunde smo skrenuli u lijevo na cestu, koja vodi po istočnoj strani otoka prema jugu. Prešli smo preko brijega i na prvom raskršću kod mora smo ponovno skrenuli u lijevo za Nymark (1 km). Tu smo se parkirali ponovno na dva metra od mora, iza neke kuće, koja je nekada bila mala lučka kapetanija. Danas je iznajmljena za ljetovanje Njemcima, uz upotrebu motornog čamca. Za večeru fina marinada.

         Vrijeme je opet postalo kišovito. Karte do 24.00, a onda u krevet. Po noći je kiša neko vrijeme sasvim pristojno bubnjala po našem krovu.

57. dan – 05.08.2004 - četvrtak: Nymark - Tittelsnes - 120/4858 km

         Ujutro oblačno, sa vrlo niskim oblacima (1), tako da se ne vide vrhovi obližnjih brežuljaka. Krenuli smo na put nešto ranije, oko 10.00. Nakon par km vrijeme se je popravilo. Nismo se htjeli upuštati u nikakve avanture i nismo skretali u obližnje uske cestice. Ubrzo smo stigli u Hodnanes na trajekt za Jektevik (2). Tu je već bilo lijepo sunce i toplo. Trajekt je ovaj puta krenuo najprije u luku Nordhuglo (3), gdje smo se zaustavili na par minuta, iskrcao i ukrcao par vozila, a onda nastavio za Jektevik (4, 5). Cijena je na svu sreću ista, kao ona što smo pred mjesec i po dana platili za direktnu vožnju: 66 (47+19) NOK.

         U Jektevik-u smo odlučili da krenemo po E39 prema sjeveru i obiđemo otok po zapadnoj obali, sa namjerom da negdje nađemo zgodno mjesto za ribolov. Došli smo lijepom širokom cestom do trajektne luke u Sandvikvåg-u. Tu je bilo puno ljudi i vozila i krenuli smo dalje po 545 prema jugu. Skrenuli smo odmah u desno po jednoj uskoj cestici prema Skumsnes-u, nakon 3,0 km cesta je završila na jednom okretištu, ali mora ni blizu. Nastavili smo prema jugu i nakon cca 20 km skrenuli ponovno u desno prema Dåfjordeid-u, ali sa istim rezultatom kao i prije: okretište, ali mora nema. Na povratku smo se zaustavili pokraj jednog lijepog mosta, probao sam loviti sa jedne i sa druge strane mosta, ali ni trzaja. Počela je i kiša. Ručali smo u 15.00 sati: 2 lyra i hrenovke. Nakon ručka smo odlučili da odemo ravno za Tittelsnes. Zaustavili smo se u Leirvik-u da kupimo namirnice, ali Carla je pilotirala u pogrešnom smjeru i zalutali smo u industrijski dio grada i luku. Padala je kiša i odlučili smo da odemo u Tittelsnes i tamo kupimo što nam treba.

         Prošli smo 8 km dugim tunelom (260 m ispod morske površine), silazak 9%, cijena 80 NOK. Prije Tittelsnes-a smo se zaustavili da kupimo cvijeće za gđu Ingrid, koja nas je kao i pred dvije godine vrlo ljubazno prihvatila. Parkirali smo na rivi, na pola metra od ruba rive (6), a dobili smo dozvolu da ostanemo koliko hoćemo. Odmah smo se išli prošetati po suhom (ovdje nije kišilo) i nabrali smo dobru litru malina. Iza toga smo sa rive digli svaki po jednog lijepog lyra, a Carla još jednog manjeg i jednu dobru lokardu. Ukupno preko 1,5 kg ribe.

         Za večeru pašta, iza toga karte. Vrijeme malo suho, malo mokro. Noć mirna!

58. dan – 06.08.2004 - subota: Tittelsnes - 0/4858 km

         Ujutro kiša, ali ne za dugo, nakon toga suho (1). Carla je digla dva lijepa lyra od po 0,5 kg. Super! Ja nisam lovio, prebacivao sam fotografije iz foto kamere Casio u laptop, da budu na sigurnom. Do sada smo snimili 888 fotografija. Ovaj puta nas Casio nije izdao, izgleda da je popravak izvršio neki dobar specijalista, a ne kao pred dvije godine, kada je držao vodu, dok majstori ne odu.

         Za nas nije bilo previše toplo, ali izgleda da Norvežani imaju druge nazore o toplom. Gospođa Ingrid, 82 godine, u 13.00 je ušla u more kao da ulazi u kadu i zaplivala. More ima, veli, oko 20°C. Pozvali smo ju na ručak. Pašta i talijansko vino. Izgleda da joj je prijalo. Iza popodnevnog odmora smo oko 18.00 sati otišli u šetnju i donijeli dobre dvije litre malina. Carla je - skuhala marmeladu (2)! Ja sam digao neku plavo-žutu ribu, koja živi uz rive i kada sam ju htio skinuti sa udice, da ju vratim u more, ubola me je u mali prst i izgleda slomila vršak bodlje, koji je ostao u mesu i sada me stalno bocka. (Taj ostatak bodlje je u prstu još u jesen 2006 i stalno bocka!).

         Za večeru lokarda i dva lyra. Iza toga (u 9.30) šetnja po brežuljku iznad Tittelsnesa. Ima vrlo lijepih kuća i vila. Iza toga kartanje i oko 24.00 u krevet.

         Vrijeme mirno, nije kišilo.

59. dan – 07.08.2004 - nedjelja: Tittelsnes - Valevåg - Tittelsnes - 27/4885 km

         Jutro lijepo. Oko 11.00 smo otišli do Valevåg-a, gdje je nekada bila trajektna luka za prijelaz u Leirvik, koja je odumrla, kada je izgrađen podvodni tunel. Ali tamo je ostao market, gdje smo kupili namirnice. Iza toga smo po E39 krenuli u smjeru mjesta Førde. Nakon par km ima jedno parkiralište, gdje se može isprazniti kemijski WC (+). Vratili smo se u Tittelsnes.

         Nakon ručka (zadnji ostatci marinade) smo se prošetali do plaže u Holsvik-u (2,5 km), gdje smo se i okupali (1). Bilo je dosta kupača, osobito djece. Temperatura mora oko 20°C. Ali to ih ne smeta, da ostanu u vodi i preko pola sata. More vrlo čisto i bistro, iako mjestimično sa pjeskovitog dna rastu alge u formi lijana. Izgleda da su stanovnici obližnjih vila toga jutra napravili čišćenje mora, jer smo na pijesku plaže našli dosta malih, bijelih meduza u topljenju. Svjetlo smeđih nije bilo, a to je dobar znak, jer one pale. Krasan dan, sunčan i topao.

         Vratili smo se na naše krasno parkiralište (2). Na povratku smo opet nabrali masu malina. Za večeru fileti od lyra, a iza večere, oko 22.00, su konačno došle lokarde. Svaki smo digli po jednu od pola kg, a ja još jednog lijepog lyra. U 23.00 smo bili gotovi sa čišćenjem, iza toga karte i iza pola noći u krevet. Noć tiha, ali topla.

60. dan – 08.08.2004 - nedjelja: Tittelsnes - 0/4885 km

         Jutro vedro i sunčano, toplo. Svako su jutro, za vrijeme našeg doručka, pod rivu ispod našeg prozora, doplivale divlje patke. Mama sa 5 mladih. Hranili smo ih kruhom, kojega smo im bacali sa prozora, a mali su jurišali kao mali gliseri i papali. Divota!

         Odlučili smo da u srijedu 11.08. odemo u Egersund i probamo dobiti karte za četvrtak 12.08. za Hanstholm. Mi imamo rezervaciju za 20.08., ali to nam je malo prekasno, jer bi trebali biti 22.08. u Kemptenu (Carlina mama ima rođendan), a htjeli bi se usput zaustaviti još u Pinnebergu i Braunschweigu.

         Poslao sam preko mobila SMS-poruku Antoniju, sa porukom da bi ga rado pozdravili na prolazu kroz Haugesund. Dobio sam brzo odgovor, da je sa barkom u Bømlefjordu i da će za cca 1 sat doći k nama u Tittelsnes. I u 12.30 je bio kod nas. Zajedno smo ručali filete od lyra i grah na salatu i u ćakuli je brzo prošlo vrijeme. I on se tuži da ove godine nema ribe. U 14.00 je morao kući u Moster, jer se je slavio rođendan njegovog unuka, koji se zove kao i on: Antonio Piscopo.

         Iza toga smo otišli u obližnji zaljev (1), vis-a-vis naše rive, na kupanje i sunčanje. More je bilo primamljivo, kupali smo se (2) i u vodi je bilo upravo ugodno. Došle su nas posjetiti i patkice (3). Na suncu je bilo stvarno vruće! Divan dan, bez oblačka, bez vjetra (4). Iza večere su oko 22.00 ponovno došle lokarde u zaljev i ponovno smo digli oko 2 kg razne ribe. U 23.00 je bilo sve gotovo i Carla je počela sa prženjem lokardi za marinadu. Danas je ispržila one dvije od jučer, a sutra ujutro će ove 3 velike od danas, ukupno oko 2,5 kg za marinadu.

        Iza toga pola sata karte i onda u krpe. Noć, kao uvijek ovdje, vrlo tiha. Noćas i topla.

61. dan – 09.08.2004 - ponedjeljak: Tittelsnes - 0/4885 km

         Jutro bez oblačka, toplo, pravo ljeto. Po noći se spava bez pokrivača. Carla je tokom jutra ispržila preostale tri lokarde i napunila veliku kutiju sa marinadom. Za ručak ribe: lokarda i lyr. Oko 15.00 smo ponovno otišli do plaže u Holsvik (1). Prekrasno, sunčano i toplo vrijeme (2), a voda je imala sigurno preko 21°C. Kupali smo se na veliko (3, 4). Ja sam plivao i ronio školjke, ostao sam u vodi najmanje pola sata i nije mi bilo hladno. Na povratku smo na cesti sreli jednu zmiju, vjerovatno otrovnicu, jer je imala trokutastu glavu. Nisam se nadao takvom susretu u Norveškoj.

         Za večeru pašta. Upravo kada smo završili večerati, pozvao me je jedan Norvežanin, koji stanuje tu blizu na rivi, da odemo skupa na ribolov sa njegovim čamcem (vanbrodski motor od 30 PS) na lokarde. Nije bilo naročito uspješno. Naletili smo samo jednom na jato lokardi i ja sam digao jednu (sa štapom), a on je u jednom šubu digao četiri. Imao je povraz od 5 udica + olovo, spuštao ga je na dno i trzao prema gore. Ali iza toga ništa. Vraćajući se u luku vidjeli smo visoko na nebu veliko jato ptica (jedno 30-ak) u formaciji V, vjerovatno divljih gusaka, koje su letile u smjeru juga. Počela je seoba! Ljeto prolazi!  

       Kada smo stigli u luku našli smo Carlu na rivi kako lovi, već je bila digla jednu veliku lokardu, a ja nakon toga još jednu i to je bilo sve. Lokarde su uvijek ulazile u luku po suprotnoj strani zaljeva i onda skretale prema našoj strani i tu smo ih čekali. Ali večeras smo ih vidjeli kako su ulazile (bacaju se), ali nisu skretale prema nama i lov je bio mršav.

         Večer još uvijek bez oblačka, toplo. Danas smo imali 30°C. Noć tiha.

62. dan – 10.08.2004 - utorak: Tittelsnes - Egersund - 188/5073 km

         Još uvijek traje prekrasno toplo vrijeme. Ujutro, dok smo doručkovali, vidio sam sa prozora da na suprotnoj strani zaljeva, vis-a-vis od nas, jedan čovjek diže iz mora mrežu, vjerovatno poponu. Ali, diže je samo po pola metra i odmah počinje čistiti ribe, koje vadi iz mreže (1). Oko njegove barke pliva masu galebova i čekaju plijen. Sa dalekozorom sam vidio, da je mreža, koja sa prove visi u more, puna lokardi. Sada mi je bilo jasno zašto lokarde, koje su jučer navečer ulazile u luku, nisu zaokrenule i došle pod našu rivu. Sve su završile u onoj mreži. Rekao sam susjedu, sa kojima sam bio jučer u ribolovu, što se dešava i on je sa svojim čamcem otišao u izviđanje. Kada se je vratio, rekao mi je da je ona barka puna lokardi, ima ih najmanje 200. Evo, zašto smo mi sinoć digli samo dvije, koje su jadne mislile da su se spasile.

         Oko 10.30 smo se oprostili od Ingrid (2) i krenuli prema jugu po E39, a iza Haukas-a skrenuli na 47. Prošli smo kroz Haugesund i nastavili po 47 preko Kopervik-a sve do plaže Sandvesanden-a, gdje smo bili na početku našeg puta, 18.06., znači pred dva mjeseca. Parkirali smo na jednoj livadi, 150 m od mora, koju je jedan poduzetan momak pametno iskoristio. Ulaz je praktički slobodan, nema kontrole, nema ulaznica, ali na ulazu je jedna poštanska kutija na kojoj piše: “Ulaz 20 NOK”. Svi ulaze, parkiraju, momak pomaže da se parkiraju u redu, a kada odlaze na plažu, bacaju novac u kutiju. Dok je Carla pripremala ručak (lokarde) promatrao sam one koji su izlazili na plažu, svi su se zaustavili kod kutije i ubacivali novac. Nitko ne izlazi sa parkirališta, a da ne plaća, a vjerujem da ubacuju onoliko koliko se traži. Nitko ne kontrolira! Kada smo odlazili na plažu ubacili smo dvije kovanice od 10 NOK i osjetio sam po zvuku da je kutija prilično puna. Na livadi je bilo parkirano oko 100 automobila, znači u jednom lijepom danu prihod od oko 2000 NOK, odnosno 250 Eura. Nije loše! Praktično i bez truda!

         Pred dva mjeseca je plaža bila prazna, a danas je bila prepuna. More je bilo puno kupača, a voda veoma čista i bistra. Temperatura vode oko 21°C, možda i više. Djeca uopće ne izlaze iz vode, kao da ima 28°C. More je bilo tiho, bez vjetra, nešto malo mrtvih valova. Kupali smo se i sunčali (3) na plaži do 17.45, a onda smo odjurili u pristanište Skudeneshavn i u 18.20 se ukrcali u trajekt za Mekjarvik, 187 NOK (143+44).

         Zaustavili smo se na otoku Kvitsøy (4). Iz luke je izlazila duga kolona jedrilica i motornih čamaca. Izgleda da je tu bila neka regata i sada su se svi vraćali u Stavanger. Prekrasne scene na moru, prestizavali smo jedrilice (5), vjetra skoro i nije bilo, nas su prestizavali gliseri (6), more je vrvilo. U Mekjarvik smo stigli u 19.40. U luci je bila vezana na rivi ogromna plovna dizalica talijanske firme Saipem (7). Vjerovatno radi na montaži platformi za naftu (8).

         Odmah smo proslijedili po E39. Ni ovaj puta nismo platili ulaz u Stavanger, izgleda da nakon 19.00 ne naplaćuju cestarinu. E39 je vrlo ugodna za vožnju nakon onih svih uskih prometnica, koje smo isprobali po Norveškoj. Na 10 km prije Egersund-a smo skrenuli u desno na 42 i u 21.00 smo bili u Egersund-u, na našem lijepom parkiralištu kraj sportske lučice. Za večeru je Carla na brzinu pripremila hrenovke sa senfom, a oko 23.00, nakon vijesti na televiziji, smo se pobrali u krevet.

         Noć je i ovdje relativno tiha, ali ne kao u Tittelsnes-u. Ovdje ipak, svako toliko, u noći prođe po koji auto (na 30 m od nas), ali iza 7.00 su kolone na cesti i parkiralište se počinje puniti. Interesantno je, kako se dobro čuje i koliko smeta lupanje vratima automobila na parkiralištu, ako ležiš u krevetu i pokušavas da još odremaš koji tren. To lupanje vratime se normalno ne čuje, ali kada si u krevetu, izgleda da te svaki puta nešto lupa po glavi. U Tittelsnesu nismo čuli auto do 11.00, a iza toga možda jedan auto na sat.

63. dan – 11.08.2004 - srijeda: Egersund - 27/5100 km

         Jutro opet lijepo, ljetno. U 10.00 smo otišli u Fjord Line i desilo se čudo, dobili smo mjesto na trajektu sutra u 16.00 za Hanstholm. Iza toga smo otišli na našu plažu (iz 1999 i 2002) kod Skadberg-a. Po divnom suncu smo se sunčali (1) i kupali do 15.40, a onda se vratili na naše parkiralište u gradu. Ja sam si čak malo ispekao leđa na suncu. Ali neka! More je i ovdje oko 20°C, ali ovdašnja dječurlija ostaju u vodi satima, a da ne izlaze.

         Pred večer smo se prošetali po mjestu, kojega dobro poznajemo. Nebo se je djelomično prevuklo visokim oblacima, a na njemačkoj televiziji su rekli, da sa sjevera dolazi poremećaj sa nevremenom. Znači da bi sutra mogli imati malo mora! Za večeru ponovno lokarde! Sada nam je ostalo od riba 6 fileta u frizeru i oko 2,5 kg marinade od lokardi. Nije ni loše!

         Noć mirna!

64.  dan – 12.08.2004 - četvrtak: Egersund (N) - Glyngøre (Dk) - 73/5173 km

         Jutro opet potpuno vedro. Jasminka nam javlja (SMS), da u San Mauriziu imaju svaki dan kišu. A ovdje u novinama na prvoj strani ogromni naslovi: “Rekordna vrućina”.

         U 12.30 smo bili u repu za check-in, u 13.00 su otvorili kioske za prijavu i stali smo u rep za ukrcaj. Htjeli smo ribariti sa rive, kao što smo to činili svake godine, ali ove godine je sve zabranjeno, ne možeš se ni približiti rivi, a kamoli ribariti. Mjere sigurnosti zbog terorizma!

         U 15.45 je trajekt “MS Fjord Norway” (1) polako ušao u luku i vezao se na rivu (2). Počeo je iskrcaj iz njegove utrobe (3), a onda smo mi došli na red (4). Točno u 16.00 je počeo ukrcaj u brod (5), isti kojim smo došli iz Danske. Oko 16.30 (6) već smo napuštali Egersund (7).

        More do Danske je bilo kao ulje, nebo vedro. Sjedili smo na krmi u foteljama (plastičnim), okrenuti prema suncu (8) i uživali (9). Bio sam gol do pasa.  Promatrali smo more (10), boje, mnoga jata gusaka koja su letjela prema jugu relativno nisko nad morem, zalaz sunca (11, 12). Prekrasna vožnja. Tek u 22.00 smo se pobrali u unutrašnjost broda, jer je počeo pirkati lagani vjetar i postalo je i malo hladnije. U 22.35 smo ušli u luku Hanstholm-a, iskrcali se i odmah proslijedili po 11 za Glyngøre, gdje smo se opet parkirali na našem parkiralištu kraj mora i sportske lučice.

         U 24.20 smo nakon večere bili u krevetu. Noć super tiha!

65. dan – 13.08.2004 - petak: Glyngøre (Dk) - Pinneberg (D) - 467/5640 km

         Probudili smo se iza 8.00, nad morem je bila magla. Bilo je malo vjetrovito, kao uvijek ovdje, ali ovaj puta ne jako, bez janjčića na moru. Krenuli smo oko 10.00. Putem smo imali dosta kiše. Išli smo istim putem kao u dolasku: po 26 do Viborg-a, a onda po 13 do Vejle, gdje smo ručali i gdje smo ušli na autoput E20, zatim nastavili preko Kolding-a, kod Flensburg-a ušli u Njemačku i nastavili prema Hamburg-u. Do njemačke granice smo imali prilično kiše, a iza toga je bilo lijepo. U Pinneberg smo stigli oko 18.30 i zaustavili se kao uvijek kod Waldemara i Rotraut i parkirali pred kućom. Carla je pripravila paštu alla bolognese, a ćakule, uz fino vino, su potrajale do kasno u noć.

66. dan – 14.08.2004 - subota: Pinneberg (D) - 0/5640 km

         Ujutro sam otišao sa Waldemarom u kliniku Pinneberg, gdje mi je doktor skinuo šavove sa rane na glavi. Mislim da je bio i krajnji čas, jer doktorica u Norveškoj mi je rekla da ih treba skinuti nakon tjedan dana, najviše dva tjedna, a evo prošlo je 25 dana.

         Po podne smo sa Waldemarom išli šetati uz obale Elbe, nizvodno od Hamburga, po krasnom vremenu. Puno ljudi uz obalu, krasni putevi uz rijeku, puno ljudi na biciklima, puno velikih kupina. Tu je Elba jako široka, raste i pada sa plimom i osjekom mora, teče veoma sporo. Mnogo jedrilica, malih i vrlo velikih, malo motornih čamaca. Danas nema velikih trgovačkih brodova, tek tu i tamo koji, sutra je nedjelja, pa izgleda da rađe ostaju usidreni na moru i tako izbjegavaju plaćanje tarifa u luci, koja nedjeljom ne radi.

67. dan – 15.08.2004 - nedjelja: Pinneberg (D) - Braunschweig (D) - 157/5797 km

         Opet lijepi, sunčani dan. U 11.00 smo se oprostili od Waldemara i Rotraut i krenuli za Braunschweig. Postalo je oblačno.

         Pred Soltau-om veliki rep na autoputu. Izišli smo sa autoputa u Soltau i krenuli po 3 u smjeru Celle. Vrlo lijepa i brza cesta. Zaustavili se u jednom malom naselju prije Bergen-a (nismo u Norveškoj!) i ručali. Nastavili smo dalje i nakon Celle uzeli 214. Isto vrlo lijepa cesta.

         U 17.30 smo stigli u Braunschweig kod Johanne i parkirali kao i zadnji put pred kućom. Spavanje do iza 24.00 nije bilo uspješno, susjedi su slavili rođendan, iza toga mirno.

68. dan – 16.08.2004 - ponedjeljak: Braunschweig (D) - 0/5797 km