HomePage     Naša putovanja     Nostri viaggi     Unsere Reisen     Our travels

  Uvod     Skandinavija 1995     Norveška 1999     Norveška 2004     Norveška 2008     Norveška 2010     Komentari

Foto album 2002     Foto album 2004     Foto album 2008     Foto album 2010    

Norvegia 2002     Norwegen 2002     Norway 2002

NORVEŠKA 2002 - DNEVNIK

Ribolov po obali Atlantika

01.06. - 27.07.2002

Zapisi: Stojan Deprato

Za uvećati mapu ili fotografiju klikaj na nju!

1. dan – 01.06.2002 - subota: San Maurizio (I) - Kappel (CH) - 440 km

        Danas smo, moja supruga Carla i ja (75), u 20.30 krenuli našim camperom iz mjesta San Maurizio Canavese (Torino) po treći put prema Norveškoj. Prvi puta smo bili tamo 1995, drugi put 1999. Prvi puta smo prošli Švicarsku, Njemačku, Dansku, Norvešku i u povratku Finsku, Švedsku, Dansku, Njemačku i Švicarsku. Drugi puta smo se skitali po južnoj Norveškoj (na sjever smo došli do Ålesund-a), a nismo posjetili ni Finsku ni Švedsku.

        Ove godine namjeravamo proći cijelu atlantsku obalu Norveške, od Egersund-a do Lofotskih otoka, i to što je moguće više uz obalu Atlantika i ne udaljavati se, više od potrebnog, prema unutrašnjosti Norveške. Prema našem, detaljno razrađenom planu, put bi trebao trajati od 3.juna do 18.augusta 2002, tj. ukupno 75 dana. Krenuli smo dva dana ranije. Duljina puta oko 8786 km, od toga u Norveškoj 5049 km, sa prosjekom u Norveškoj od 76,5 km/dan. Sveukupni predviđeni troškovi (hrana, nafta, trajekti itd.): 2500 €. Sva mjesta, otoci, fjordovi i slično, čiji su nazivi u dnevniku štampani crvenom bojom, mogu se naći u priloženim mapama.

        Naš camper je još uvijek onaj isti: Dethleffs Globetrotter Tip A532 iz 1991, LxBxH 562x223x283, Fiat Ducato, sa motorom Fiat TD95, 2482 ccm, 70 kW, 95 PS. Do sada smo s njim proskitali oko 90.000 km.

        Danas namjeravamo doći do Kappel-a u Švicarskoj, gdje živi, sa svojom obitelji, naš sin Davor. Današnji dan je bio lijep i kada smo krenuli (20.30) vrijeme je bilo tiho i ugodno za put.

        Krenuli smo autoputom od Torina do Milana, a odavle na sjever put Švicarske. Na švicarskoj granici nas je dočekala gužva. Kolona je bila duga oko 2 km, a pred samom granicom su nas razdvojili u dvije kolone i našu kolonu poslali sporednim putem preko granice. Granicu smo prešli u Chiasso, u samom mjestu, a onda smo opet krenuli prema autoputu, gdje su te dvije kolone ponovno stvorile rep od 1 km. Gužva je u stvari nastala radi radova na autostradi, koji u Švicarskoj, kada počnu, traju u nedogled.

        Na 2 km pred tunelom St.Gotthard su nas opet zaustavili, postrojili u dvije kolone, koje su bile regulirane sa dva semafora, 10 sekundi jedna kolona, 10 sekundi pauza, 10 sekundi druga kolona i opet smo izgubili 30 minuta dok smo ušli u tunel. Nastavili smo preko Luzern-a u smjeru Basel-a. Kod Olten-a smo izišli sa autoputa.

        U Kappel, kraj Oltena, smo stigli, naravno, za velikim zakašnjenjem, u 2.45 i parkirali, kao 1995-te, pred Davorovom kućom. Oprezno, da nikog ne probudimo. Pobrali smo se u krpe i odmah zaspali. Noć veoma mirna.

2. dan – 02.06.2002 - nedjelja: Kappel (CH) - 0/440 km

        Digli smo se u 8.30, još nedovoljno ispavani, ali čekao nas je već doručak. Vrijeme je divno, sunčano i toplo. Prije ručka smo otišli na kraću šetnju kroz polja i šume. Za ručak je Davor napravio izvrstan roštilj (1, 2). Svi smo na okupu, Davor, supruga Michelle, sinovi Tobias i Fabian, mama od Michelle Dora i nas dva. Iza ručka smo gledali moto trke na televiziji (Valentino je pobijedio Biagia). Popodne je Davor morao skočiti u ured, pa je poveo Carlu na svojoj Hondi 1800 (3, 4). Cijeli dan sunčano.

3. dan – 03.06.2002 - ponedjeljak: Kappel (CH) – Lingelbach (D) - 490/930 km

        Danas smo malo duže spavali, da se dobro odmorimo. Davor je rano ujutro otišao poslovno u Luxemburg, ostali su otišli na posao ili u školu, tako da smo krenuli na put tek u 10.20. Vrijeme je malo oblačno, ali ne kiši. U Basel-u smo u 11.00 prešli njemačku granicu. Vrijeme je još uvijek lijepo. Nastavili smo autoputom preko Freiburg-a, Karlsruhe-a i Manheim-a, u smjeru Frankfurt-a.

        Kod Offenbach-a smo izišli sa autoputa i u 15.00 stigli u malo mjestance Steinberg, gdje stanuju Carlini stric i teta (Werner i Ursula). Stigli smo upravo na kavu (1, 2). Vrijeme je jako lijepo, sunčano i toplo. U 21.45 smo se oprostili od njih i nastavili autoputom kroz Frankfurt u smjeru Kassel-a. U 23.45 smo kod Alsfeld-a izišli iz autoputa i stigli u malo mjestance Lingelbach, između Alsfelda i Bad Hersfeld-a. Parkirali smo na jednom malom prostoru, zbijenom među kućama, slično dvorištu i prespavali u savršenoj tišini.

4. dan – 04.06.2002 - utorak: Lingelbach (D) – Pinneberg (D) - 480/1410 km

        Probudili smo se već oko 7.00 i u 7.30 krenuli dalje. Zaustavili smo se nakon par km na jednom lijepom mjestu u polju-šumi i u miru doručkovali (1). Iza toga smo ponovno ušli na autoput. Prošli smo Kassel, Göttingen, Hannover i Hamburg. Vrijeme je još uvijek jako lijepo, iako se tu i tamo vidi po koji oblačak. U Hamburgu u 15.00 sati temperatura je 24°C!! U Pinneberg (predgrađe Hamburga), kod Carlinih rođaka Rotraut i Waldemara, smo stigli na kavu u 16.00 sati (2) i parkirali baš pred njihovom kućom. Na večer nas je Waldemar počastio finom večerom u grčkom restoranu. U 24.00 u krpe!

5. dan – 05.06.2002 - srijeda: Pinneberg (D) -  0/1410 km

        Danas sam kupio ovdje jedan mali kompresorski zamrzivač od 18 litara, proizvod firme WAECO, tip CC-18, koji radi na 12 V. Troši svega 45 W, a to ne predstavlja problem ni kada je camper dulje vremena parkiran, jer imam 2 pomoćne baterije od 110 Ah (plus još jedna od 110 Ah za motor), a dvije sunčane ćelije mi pune te baterije po dobrom suncu i sa 75 W. Nadam se, da ću ga donijeti kući punog finih norveških ribljih fileta, a dobro će mi doći u ljetu na moru, kada sa mojim ugrađenim apsorpcionim hladnjakom uspijem da hladim najviše do 20/25° ispod vanjske temperature, a to znači da kada je vani +35°C, imamo u hladnjaku +10°C. A ovaj zamrzivač hladi na temperaturu od +5°C do –15°C (može se regulirati), bez obzira na vanjske uslove (tako bar piše u prospektu).

        Popodne smo se nakon ručka i popodnevnog odmora (1) prošetali pokraj divnih sportskih terena za omladinu (nogomet, atletika), sve čisto, uredno, u zelenoj travi, tiho, divota.

6. dan – 06.06.2002 - četvrtak: Pinneberg (D) – Glyngøre (DK) - 483/1893 km

        Ujutro se nismo naročito žurili, imali smo dosta vremena na raspolaganju, trajekt za Norvešku imamo u Hanstholm-u (DK) tek prekosutra. Prije polaska smo još otišli u jedan market, nakupovali hrane za put i za boravak u Norveškoj, jer tamo je sve mnogo skuplje.

        U 12.30 smo krenuli prema Danskoj, autoputom preko Neumünster-a, za Schleswig i Flensburg. Nakon 30-ak km počeo je puhati jaki vjetar i kod danske granice je bio tako jak, da sam morao jako paziti na vožnju, jer udarci vjetra su upravo zanosili camper, iako sam vozio sa svega 90 km/sat. Vrijeme je inače jako lijepo, bez ijednog oblačka, jedino smeta taj jaki vjetar, koji nas je pratio sve do navečer.

        U 15.00 smo kod Flensburg-a ušli u Dansku (1582 km od kuće) i nastavili u smjeru Kolding-a za Århus. Uz danski autoput smo vidjeli tri puta mlade srndaće, koji su bezbrižno pasli travu na 50 m od autostrade. Kod Århus-a smo malo promijenili naš putni program i skrenuli sa autostrade prema Viborg-u. Taj put je vrlo dobar i vrlo brz, sa svega dva-tri kratka prolaza kroz mala mjestanca, ostalo sve izvan naselja, djelimično je čak autoput.

        Prošli smo Viborg i Skive i prešli dugačkim mostom preko moreuza Salling Sund, tražeći mjesto za noćenje. Bez sreće! Vratili smo se natrag, prošli ponovno preko mosta, skrenuli u lijevo i pronašli parkiralište (1) u krasnom, malom mjestancu Glyngøre (2). Nakon što smo pješke prošvrljali uokolo, u 19.30 smo otišli na jedno drugo parkiralište, jako lijepo, izvan centra, uz sportsku lučicu. Parkirali smo na 10 m od mora, iznad jedne prekrasne plaže. Divan pogled na fjord i prekrasna tišina. Vjetar je potpuno prestao i oko 23.00 sata smo se prošetali uzduž duge plaže. Vidljivost je još uvijek bila OK.

        Do sada nas stalno prati prekrasno i toplo vrijeme. Na TV, u večernjem talijanskom dnevniku, smo vidjeli da se  Piemonte, Lombardia i Veneto nalaze, danas i jučer, pod udarom nepogoda i da su doživili velike poplave. Ovdje je međutim pravo ljeto!

7. dan – 07.06.2002 - petak: Glyngøre (DK) – Hanstholm (DK) - 65/1958 km

        Ujutro smo se probudili (1) opet sa jakim vjetrom, nešto kao jučer! Vrijeme je lijepo, bez oblačka (2,3). Oko 10.30 smo krenuli za Hanstholm, gdje smo u uredu Fjord Line kupili tour-retour kartu za Egersund. Povratak u augustu. Ukupna cijena (camper i dvije osobe) 1895,00 DKK, nešto oko 250,00 €, relativno jeftino. Sutra je ukrcaj u trajekt oko 8.30, polazak u 9.30.

        Sa kartom u džepu smo se uputili iz Hanstholm-a prema jugu, da provedemo jedan dan na suncu. Parkirali smo na rubu ceste, blizu duna i ostali cijeli dan.

        Carla je uspjela na plaži pronaći jedan komad konopa (dug 2 metra), pletenica promjera 6 cm, vjerovatno ostatak cime nekog velikog broda. Konop je lijep, ispran od mora i od sunca, ali pun soli i pijeska. Ali, nema pomoći, protesti ne pomažu, moram ga fiksirati na krov campera i to po dužini, jer se ne da savijati (krupan je). Skinuo sam ga sa krova nakon 50-ak dana u San Mauriziu i sada se nalazi na uzglavlju mog kreveta. I izgleda vrlo lijepo!

        Navečer u 19.30 smo se vratili u Hanstholm. Vjetar je potpuno prestao. Parkirali smo na malom parkiralištu, na uzvisini iznad luke (4). Uz nas je bio parkiran još jedan camper iz Norveške, koji se vraća kući. Parkiralište vrlo čisto i tiho, prekrasan pogled na more. Prošetali smo malo do mjesta, oko 23.00 smo se pobrali u krevet. Oko 1.00 sat u noći su došli neki mamlazi na motorima i počeli kružiti motorima po parkiralištu, stvarajući neopisivu buku. Trajalo je dvadesetak minuta. Ali, preživjeli smo!

8. dan – 08.06.2002 - subota: Hanstholm (DK) - Egersund (N) - 0/1958 km

        Ujutro smo se digli u 7.45. Vrijeme je lijepo, bez oblačka. U 8.45 smo sišli u luku. Nismo se žurili, jer smo vidjeli, da naš trajekt još nije stigao u luku, a nije se još vidjeo ni na horizontu. Nakon što smo dobili tikete, stali smo u rep i čekali. Trajekt M/S «Bergen» (30.000 BRT, L 134,4 m, B 24,0 m, gaz 5,70 m, brzina 19 milja/sat) je stigao u luku, iz Egersunda, tek u 9.30 (1). Nakon iskrcaja svih vozila (2), došli smo i mi na red i ušli u utrobu broda. U 10.45 smo konačno krenuli prema Egersundu.

        Vožnja do Egersunda je ovaj puta bila veoma ugodna. Sa iskustvom od prethodnih vožnji požurili smo odmah u dnevni bar, gdje se može sjediti, ako se na vrijeme uhvati mjesto. Dobili smo dva fotelja i stolić uz prozor i uživali (3). Ja sam neko vrijeme pisao na PC-u, gledao utakmicu sa svjetskog prvenstva (Hrvatska – Italija 2:1), Carla je čitala knjigu i vrijeme je prošlo relativno brzo (4). Vrijeme veoma toplo, osobito u zavjetrini, iako nije bilo jakog vjetra. Sunčano i vedro, tokom cijele vožnje (5, 6).

        U 17.00 sati smo se iskrcali u Egersund-u. Odmah smo krenuli na pumpnu stanicu, da kupimo norvešku bocu za gas, ali nismo našli norveški redukcioni ventil. Dvije talijanske boce nam nisu dovoljne za 84 dana, a ovdje se ne mogu puniti, tako da smo od kuće uzeli samo jednu bocu, sa namjerom da ovdje kupimo drugu, koju možemo mijenjati. To su nas savjetovali na norveškim Internet stranicama, ali nažalost pogrešno.  Norveške boce imaju drukčiji priključak od našega, znači treba i posebni redukcioni ventil, kojega nismo za sada našli. Na stanici Shell su nam dali adresu jedne firme, koja prodaje te stvari i sutra je otvorena iza 10.30. Strpljenje!

        Otišli smo na kraj Egersunda blizu izlaza iz fjorda, pokraj neke tvornice, i probali loviti sa tvorničke rive. Bilo je već kasno i tvornica nije radila. Nismo vidjeli nikoga i nitko nas nije smetao. Ali je bilo jako uspješno! Digli smo 4 lokarde i 4 seja (njemački: Seelachs, talijanski: salmone marino) (7). Sve skupa skoro 2 kg. U 21.00 smo prestali sa ribolovom, vratili se natrag i parkirali usred mjesta pokraj sportske lučice, na divnom parkiralištu sa drvećem i cvijećem, večerali 4 sej-a uz dobro vino i nakon toga se pobrali u krevet. Tiho, mirno i toplo.

9. dan – 09.06.2002 - nedjelja: Egersund (N) - Jørpeland - 104/2062 km

        Ujutro je osvanuo opet divan, sunčan dan. Iza 10.30 smo bili u firmi Tess i uspjeli kupiti sve što smo trebali, iako za skupe pare. Kaucija za bocu je 590 NOK=75,00 € (u Italiji 5,00 € !!!), plin u boci je oko 40 €, redukcioni ventil ne znam ni sam koliko, ali sve skupa sam platio 1500 NOK (180 €). Mislim, da je dasa shvatio, da mi je to sve neophodno i uzeo je koliko je htio, a ja nisam mogao reći ne, jer to bi značilo ostati bez plina. Norveški redukcioni ventil je drukčiji od našega, norveški priključak ventila je preko vanjskog navoja, naš je preko unutarnjeg, i dasa je morao montirati jedan međupriključak, ali to si je bogato naplatio. Da sam znao, donio bih bio tri boce plina, jednu na krovu, i ispalo bi neuporedivo jeftinije, ali sada je tako, kako je! Drugi puta sa tri boce! Ali sada sve funkcionira, a to je najbitnije!

        Iz Egersund-a smo konačno krenuli u 11.40. Krenuli smo cestom 42 u pravcu Ålgård-a i dalje sa 508 za Lauvvik. Cesta 508 je dosta tijesna, opasna, osobito u zavojima! U 13.00 smo bili u Lauvvik-u, gdje trebamo uzeti trajekt za Oanes. Cijena trajekta za Oanes 61 NOK. Čekali smo dosta dugo, jer je izgleda posada negdje ručala, ali na kraju su ipak došli iza 14.00  sati. Vrijeme uvijek jako lijepo, iako se danas vide oblaci.

        Prešli smo tjesnac za Oanes i odmah skrenuli u lijevo na cestu prema Idse. Parkirali smo nakon 10 km kod prvog mosta za otočić Idsal, fino ručali (1) i nakon toga na ribolov u tjesnacu. Ali ni trzaja! Nastavili smo do mjesta Idse na otočiću Idse i tamo na moreuzu opet pokušali sa ribolovom, ali sa istim rezultatom. Na kraju smo se spakirali i krenuli za Jørpeland, gdje smo stigli oko 19.00. Parkirali smo, kao i 1999, u luci na rivi, krasno i mirno parkiralište, na samoj rivi, na manje od dva metra od mora, sa divnim pogledom na fjord. Probali smo i ribariti u luci, ali ništa. U 1999-oj sam ovdje u pola sata uhvatio masu ribe.

        Vrijeme se je malo pokvarilo, dosta je oblačno, sutra bi htjeli na Preikestolen, nadajmo se da će biti sve OK. U 1999-oj smo ovdje bili na polasku prema sjeveru i opet na povratku, svaki puta po dva dana, ali niski oblaci ili kiša, a to znači nikakav vidik, nisu nam dozvolili da odemo na Preikestolen. A šta će biti sutra?

10. dan – 10.06.2002 - ponedjeljak: Jørpeland - Preikestolen - Jørpeland – 20/2082 km

        U noći, pred jutro, najednom je počelo bubnjati po krovu, pravi pljusak. Propao izlet! Ali, tokom jutra vrijeme se je popravilo, pojavilo se je i sunce među oblacima i oko 11.40 smo se ipak odlučili da krenemo našim camperom prema Preikestolen-u, u norveškom: propovjedaonica.

        Preikestolen je ustvari jedna ogromna stijena, koja strši vertikalno iz mora prema nebu i može se usporediti sa nekom ogromnom propovjedaonicom. U 12.20 smo krenuli stazom sa parkirališta Preikestolen prema stijeni. Udaljenost je svega 3800 m u horizontali, sa 334 m visinske razlike. Sama stijena se diže 604 m vertikalno nad morskom površinom Lysefjorden-a. Po prospektu (1, 2) put do stijene od parkirališta (3) traje dva sata, povratak isto tako, usponi su vrlo strmi (5, 6, 7) i vode, po dobro markiranoj stazi, preko ogromnog kamenja (8, 9). Treba se paziti na svaki korak, pogotovo ako je mokro. Ima i ravnog terena, te podignutog puta popločenog daskama (4) nad močvarnim terenom, ali i nizbrdica, tako da je apsolutni uspon veći od onoga prikazanog na prospektu, tj. veći od 334 m. Na sreću put je bio suh, ali do stijene smo potrošili cca dva i po sata. Zaustavljali smo se i fotografirali (10, 11, 12), nismo se žurili, poštivali smo i naše godine. Vrijeme je bilo ugodno, dosta toplo, djelomično i vjetrovito, osobito na samoj stijeni.

        Pogled sa stijene je izvanredan (13,1 4) i vrijedan je svih napora da se ispentraš ovdje gore. Pogled prema dolje je, da ti stane dah. Na rub vertikalne stijene, koja je kao odrezana nožem, možemo mi normalni smrtnici doći samo puzajući (15) skoro do ruba i tu istegnuti vrat iz ramena, da bi mogli pogledati dolje. I još uvijek imaš osjećaj da će te nešto povući prema van i prema dolje, u ponor(16, 17), i ako te netko nenadano u tom položaju uhvati za cipelu i pokuša ju malo podignuti u zrak, imaš osjećaj, da je svemu došao kraj (18-Carla). Taj osjećaj nesigurnosti, nastaje već na dva metra od ruba, a pojačan je još jakim vjetrom u leđa, na kojega smo naletili  I ako na tom mjestu vjetar želi da ti odnese kapu, ne znaš da li je bolje da pustiš da ju odnese ili da pokušaš da ju zadržiš. Bojiš se svakog naglog pokreta, imaš strah da padneš i na ravnom, što u normalnim uvjetima uopće ne bi ni pomislio. Na kraju, kada sjedneš blizu ruba, ali okrenut leđima ponoru (19, 20), osjećaš se bolje i počinješ uživati bez straha, u toj Božjoj, prirodnoj, izvanrednoj ljepoti. Ispod svega blista Lysefjorden na suncu, u svojoj divnoj tirkiznoj boji, oivičen bijelim oblacima na plavom nebu (21). Neopisivo, treba vidjeti (22-Carla)!

        Pojeli smo naše sendviče, popili kavu i limunadu, pojeli malo čokolade i u 15.45 krenuli natrag. Počelo se je oblačiti. Mislili smo stići mnogo brže, nizbrdo je! Ali, silazak sa kamena na kamen, opasnost da se posklizneš, malo umor u nogama, malo ovo malo ono (23) i silazak je trajao dva sata. U 17.45 smo stigli na parkiralište Preikestolen-a (24, 25) i pola sata nakon toga smo bili na našem parkiralištu u luci Jørpeland-a. Nakon pola sata počela je kiša i padala je cijelu noć. Bili smo sretni da smo pod krovom naše kućice i da smo uspjeli da se popnemo i da vidimo Preikestolen. Super!

11. dan – 11.06.2002 - utorak: Jørpeland -  Skjoldastraumen – 177/2259 km

        Digli smo se oko 9.30. Kiši! U luci smo sa vodovodne mreže za čamce ukrcali vodu, u centru mjesta smo kupili u marketu hranu, u knjižari konačno dobar auto-atlas Norveške (Cappelens kart 14 - 2000/2002), u mjerilu 1:325.000 (cca 30 €), razglednice i poštanske marke i oko 12.40 konačno krenuli po kiši prema sjeveru. Nakon cca 30 km smo se zaustavili iznad jezera Tysdalvatnet i ručali. Nastavili smo preko Årdal-a i oko 15.10 stigli u Hjelmelandsvågen na trajekt za Nesvik. Prelaz 10 minuta, cijena 61 NOK. U 16.00 smo se iskrcali u Nesvik-u. Imali smo namjeru, prema našem programu da danas stignemo do mjesta Jelsa, gdje smo bili 1999, ali obzirom na kišu odlučili smo da odustanemo i da nastavimo dalje prema sjeveru.

        U 16.50 smo stigli u Sand, na trajekt za Ropeid, koji nam je nažalost pobjegao pred nosom. Bio je udaljen svega 50 m od rive kada smo stigli(1), ali drugi je stigao relativno brzo i nakon 30 minuta smo se vozili prema Ropeid-u. Opet 61 NOK, za deset minuta vožnje trajektom.

        Nastavili smo preko Sandeid-a i Kårhus-a do Knapphus-a i onda preko Solheim-a do moreuza Skjoldastraumen, gdje smo namjeravali naloviti masu ribe. Stigli smo u 19.45. Mjesto nam je poznato, bili smo tu pred tri godine. Kiša više ne pada. Našli smo tri momka, koji su već lovili i rekli nam da danas ne grize. I stvarno, nismo osjetili ni trzaja. Ali smo našli opet prekrasno parkiralište u marini (2), daleko od svake buke, opet direktno uz obalu mora, divno (3). Na 10 m od campera, sasvim uz more, sjedila je jedna morska ptica (crno-bijela sa dugim, crvenim kljunom) na nekim suhim granama. Kada je odletila, Carla je otišla u izviđanje i našla tri svjetlo zelena mala jaja. Ležali su u stvari u jednoj udubini u terenu. Uokolo je bilo samo malo granja, nije bilo pravo gnijezdo. Kasnije smo promatrali “našu” kvočku sa našega prozora i nismo ju više smetali u njenom zadatku!

        Igrali smo karte do 24.00 i onda u krevet. U 4.00 je počela padati jaka kiša, na kratko, ali do jutra je još dva puta zabubnjala po krovu.

12. dan – 12.06.2002 - srijeda: Skjoldastraumen – Tittelsnes – 132/2391 km

        Probudili smo se u 8.00. Na sjeveru lijepo, sa plavim nebom, na jugu oblačno, sivo. Dan ne obećava ništa naročito. Ipak vrijeme se je nešto popravilo. Krenuli  smo u 10.30 pokrajnjom cestom na zapad, prema Stakland-u, prošli kraj jedne prekrasne crkvice (1), a odavde na jug do Hervik-a, pa opet na zapad do Slåttevik-a, gdje smo konačno izbili na E 39. Od Hervik-a do Slåttevik-a smo imali veoma lošu i razrovanu cestu (prvi puta u Norveškoj) i odlučili smo, da ako nije baš potrebno, da ne idemo više tim malim pokrajnjim, uskim cestama, koje su pune uskih i opasnih zavoja. Nakon Susort-a smo se zaustavili (+) kraj mosta (2), probali loviti, ali opet ni trzaja. Na sreću vrijeme je bilo lijepo, sunčano, ali dosta vjetrovito.

        Krenuli smo dalje i u 13.15 stigli do krajnje tačke na otoku Bokn, odakle polazi trajekt za Mortavika i Stavanger. Dobili smo informacije o cijenama. Trajekt stoji 117 NOK (kamper+šofer) + 24 NOK (putnik), a kasnije prema Stavanger-u je tunel 90 NOK. Trajekt sa otoka Karmøy za Randaberg, na mnogo dužoj ruti, stoji  136 NOK + 38 NOK, ali se dolazi u Stavanger bez tunela. Na povratku ćemo vjerovatno koristi ovu posljednju rutu, mnogo bržu i jeftiniju od one preko Sand-a i Jørpeland-a (tamo nas samo tri trajekta stoje 183 NOK).

        Kraj trajektne luke smo našli krasno parkiralište, na povišenom platou, sa pogledom na more (3) i ručali, rižot sa vrganjima, super! Ja sam konačno uspio da dovršim moj dnevnik, sa kojim sam bio u zaostatku, a Carla je za to vrijeme šetala po morskoj obali, istraživala stijenje i donijela pune ruke oklopa od velikih rakova. Oko 16.15 je počelo malo kišiti i kada smo oko 17.00 odlučili da krenemo na sjever, nadvili su se crni, prijeteći, kišni oblaci (4). Počekali smo pola sata, kiša je prošla sjevernije od nas i u 17.30 smo krenuli na sjever sa E39 preko Grinde, Våg-a i Førde do Tittelsnes-a. Pobjegli smo pred kišom, vrijeme se je popravilo i do kraja dana smo imali lijepo, sunčano vrijeme. Usput smo napunili rezervoar naftom (à 8,04 NOK). Prije nego što smo stigli u Tittelsnes, smo otišli do trajektne luke Valevåg, da vidimo satnicu plovidbe, ali trajektna luka više ne postoji. Sada veza za Leirvik ide kroz tunel, ispod moreuza.

        U Tittelsnes smo stigli oko 19.00 sati, parkirali na uzvisini iznad lučice i jasno odmah krenuli na ribarenje. Ovaj puta je išlo sve kao po loju. Počela je Carla sa tri lijepe lokarde, onda sam ja digao dvije, pa tako dalje sve do 14 krasnih velikih lokardi. Dva momka iz Njemačke, koji su lovili kraj nas su digli dva velika lyr-a (njemački: Pollack, talijanski: merluzzo giallo) i darovali nam ih, jer oni love samo lokarde, za ješku za lov sa barke! Doneli smo u kamper najmanje 5 kg ribe (5), zapakirali ih u plastiku i metnuli na duboko smrzavanje. Za večeru smo se najeli lokardi, iza večere su došla ona dva momka na vino i oko 24.00 sata smo se pobrali u krevet.

13. dan – 13.06.2002 - četvrtak: Tittelsnes - 0/2391 km

        Ujutro su nas gnjavili autobusi, koji su imali garažu 10 m od našeg parkirališta i koji su odlazili pojedinačno iz garaže (od 5.45, svaki sat po jedan). Svaki je nakon izlaska iz garaže, stajao kraj nas sa upaljenim motorom najmanje 10 minuta i drndao, tako da smo se digli neispavani.

        Jutro je dosta vedro, ima sunca, toplo je. Ujutro smo ribarili sa rive i ulovili 2 lokarde i jednog seja. Odmah kraj rive stanuje jedna gospođa u jednoj lijepoj drvenoj kući, sa puno cvijeća pred kućom i mi smo joj pričali o našem bučnom parkiralištu.

        Ponudila nam je da parkiramo pred njenom kućom na njenoj privatnoj rivi (1) i tako smo se preselili uz samo more, sa predivnim pogledom i još ljepšom tišinom (2, 3, 4). Pozvali smo ju na talijanski ručak (špagete, sir i vino), što je sa veseljem prihvatila. Jako ugodna gospođa, visoka i vitka, dobrog izgleda, tako da nismo vjerovali da ima 80 godina, osim toga je vrlo otvorena i prijateljska. Govori engleski. Od pred 5 godina je udovica i živi sama. Pred kućom je vodovod, tako da smo napunili vodom naše rezervoare.

        Popodne opet na ribolov: dva lijepa lyra i 5 lijepih lokardi (5). Puni smo ribe. Carla je marinirala lokarde, a za večeru smo se najeli riba do sita. Prije večere smo napravili dužu šetnju kroz okolicu po divnom suncu. Spavanje u božanstvenom miru, autobusi se ovdje uopće ne čuju.

14. dan – 14.06.2002 - petak: Tittelsnes – Straume - 164/2555 km

        U noći je malo kišilo, jutro je bilo lijepo i sunčano. U 9.30 smo krenuli prema Valevåg-u i ušli u podmorski tunel, koji vodi na otok Stord. Tunel je dug 7.860 m i spušta se na 260 m ispod morskog nivoa. Ulaz, zapravo silazak u tunel je vrlo strm i djeluje malo jezivo, izlazak je, jasno, isto tako vrlo strm. Promet na sreću vrlo slab, a ne kao u tunelu u Hamburgu, gdje smo vozili u dvije guste kolone, u istom smjeru, u uskom tunelu, sa 80 km/sat! Cijena za auto, i za camper, je 80 NOK, motocikli besplatno. Iza tunela odmah krasan most, a lijevo vodi cesta preko isto tako prekrasnog mosta za otok Bømlo. Mi smo proslijedili ravno, za Leirvik, gdje smo kupili blinkere (od 25 g stoji 2,5 €).

        Opet smo promijenili naš program puta i odlučili da ne idemo putem preko otoka Tysnesøy i dalje kopnom jako vijugavom cestom prema Bergenu (kao 1999), već da idemo cestom E39, uzmemo trajekt u Sandvikvåg-u za Halhjem i tako znatno skratimo put prema Bergenu (za jedan dan).

Putem smo se zaustavili, da snimimo jedno uzgajalište lososa. U platformi, koja pluta na cilindrima sa zrakom i dobro je usidrena na 50-ak m od obale u dubokom moru, nalaze se 4 velika bazena od guste mreže, tako da kroz njih stalno struji more, a ribe ne mogu van (1). Na platformi se nalazi upravna zgrada sa radionicama i personalom i silosi sa hranom (hrana je u kuglicama, mješana sa mineralima). Od silosa prema bazenima postoji mreža cjevovoda, kroz koju se štrca hrana u bazene, u vremenskim razmacima koji su programirani preko kompjutera, i u tom momentu navale lososi. More počinje da kuha, a lososi skaču iz vode u vis, kao ludi .

Trajekt Sandvikvåg – Halhjem (2, 3) stoji 184 NOK, vožnja je dosta duga, ali i lijepa (4). Iza Halhjem-a smo se zaustavili u gradiću Osøyro i probali kupiti u tri marketa hranu, ali nigdje nisu htjeli uzeti kreditnu kartu Visa? Nastavili smo dalje prema Bergenu sa E39. U Bergenu se nismo htjeli zaustaviti, poznamo ga dobro, u 1999 smo bili dva puta, ukupno 3 dana. Prije Bergena smo ušli u tunel, koji ide kroz planinu i izlazi iza Bergena, ali smo morali platiti 10 NOK, cestarinu za ulaz u Bergen, u kojega uopće nismo ušli. Uzeli smo E39, prešli preko lijepog i dugačkog mosta (5) i nastavili dalje do Knarvik-a. Prelaz preko mosta stoji 45 NOK.

U Knarvik-u smo skrenuli na cestu 565 i oko 15.10 stigli u luku mjestanca Manger. Na rivi, uz more, po divnom sunčanom, ljetnom vremenu, smo ručali (pašta i nakon toga lokarde, super). Iz luke Manger smo krenuli u 16.30, otišli u jedan market, ali opet nisu htjeli Visa kartu, vele da im je skupa, a sada nema dovoljno turista i ne isplati im se. Kasnije kada dođu turisti, moći će se kupovati sa Visom. Ipak, kupili smo hranu i platili u gotovom. U Norveškoj je sve puno ovih marketa, ima ih gotovo u svakom selu i u svima je jako dobar izbor. Povrće je skupo, ali postoji veliki izbor zaleđenog povrća, koje je jako dobro, a nije skupo. U marketu ima svega, osim vina i žestokih pića. Ima pive, ali je jako skupa. Kruh, marmelade i mliječni produkti su jako ukusni, sa cijenama otprilike kao u Italiji.

Oko 18.00 smo stigli u mjestance Straume, 20-ak km sjevernije. Tu smo bili pred tri godine i ulovili puno riba. Otišli smo na jedno jako zgodno mjesto za parkiranje, u lučici uz samo more, jedan km od naselja. Tu nema nikoga, apsolutna je tišina. Postoje samo mjesta za parkiranje, ali nema kuća. Tko dolazi ovdje, parkira auto i izlazi sa barkom.

        Vrijeme je još uvijek jako lijepo sa puno sunca. Počeo je ribolov (6), uz prekid za večeru, a iza toga ponovno ribolov i čisćenje ulovljene ribe. Digli smo 20 lijepih sejeva i jednu krasnu lokardu.

        Uživali smo u prekrasnim bojama zalaza sunca (oko 23.00), oblacima na horizontu i plavim, crvenim i ružičastim bojama i sve fotografirali (7, 8, 9). Lovili smo do 24.00, otišli u krevet u 01.30.

15. dan - 15.06.2002 - subota: Straume - Solleibotn - 67/2622 km

        Digli smo se tek u 10.00, nakon noćašnjeg ribolova. Nažalost danas kiši, nebo je pokriveno oblacima. U 14.00 smo odlučili da krenemo dalje, iako smo jučer imali namjeru da tu ostanemo još koji dan. Kada smo krenuli mislili smo otići na otočić Krossøy, gdje smo bili pred tri godine, ali tokom vožnje obzirom na ružno vrijeme smo odustali i u Leirvåg-u smo uzeli trajekt za Sløvåg. Pada kiša (1)! Cijena trajekta 77 (56+21) NOK (56 je auto sa šoferom, 21 je putnik). Prema našem programu trebali smo, 8 km nakon Sløvåg-a, svršiti na dva dana u malom campingu Hatlevik (vidi 12.07.1999), ali po ovom mokraćnom vremenu nismo imali nikakve volje parkirati u mokroj travi ili na mokroj zemlji i odlučili smo da ponovno promijenimo red vožnje i da se zaustavimo u nekom malom mjestu, u nekoj lučici ili slično. Krenuli smo cestom 57 prema sjeveru, kod Eidsbotn-a smo skrenuli u desno prema sjeveru i zaustavili se (nakon dva km) na mjestu, gdje smo bili pred tri godine i tu je Carla pripravila za ručak finu riblju juhu sa zelenjem. Vrijeme se je nešto popravilo, prestalo je kišiti, ali je još uvijek zatvoreno.

        U 16.00 smo nastavili put ravno na sjever i kod Nordgulen-a skrenuli u lijevo na malu, usku cesticu i oko 17.00 stigli u Solleibotn u Gulafjorden, kraj nekakvog historijski poznatog Eivindvik-a, prošli kod mjesto i parkirali se dva km izvan mjesta na maloj drvenoj rivi za brodove, koji drže dva puta dnevno vezu sa Bergenom. Više ne kiši, malo se je otvorilo, ali puše jaki vjetar, koji je navečer sasvim prestao. Tu smo ulovili 3 seja, 2 lokarde i jednog velikog lyra. Oko 19.30 smo se preselili u samo mjesto, kraj sportske lučice (2), sa krasnim pogledom na fjord, imali izvrsnu riblju večeru (3, 4) i nakon toga u divnom miru prespavali.

16. dan – 16.06.2002 - nedjelja: Solleibotn – Hjartholm - 56/2678 km

        U 11.00 smo ponovno otišli na na našu malu, drvenu i osamljenu rivu za brodove (1).

        Vrijeme nije loše, pojavljuje se i sunce. U 13.30 nas je zvao Mario iz Milana, poznanik sa Interneta. Sa njim i njegovom suprugom Irenom bi se trebali sresti 21.06. navečer u Olden-u i nastaviti put zajedno 17 dana, do Bodø-a. Jučer navečer je krenuo camperom iz Milana i danas je zvao iz Frankfurta. Danas misli do Hannovera, a sutra do Kopenhagena. Ide kao mlaznjak!

        Carla je lovila i digla jednu ogromnu lokardu (2): dugačka 44 cm i teška nešto malo ispod 1 kg. Mjereno, vagano (3) i odmah u frizer! Za ručak jasno riba, koliko hoćeš! Popodne smo se malo prošetali, bez cilja, kroz bespuće i prekrasnu prirodu.

        Kasnije, iza večere, Carla je digla opet veliku ribetinu: jednog lyra, dugog iznad 50 cm i poprilično teškog (4). Sa lyra smo skinuli filete, a ostatak za juhu.

        Vrijeme se je počelo kvariti.

        U 23.00 smo napustili rivu i krenuli prema Rutledal-u, gdje pristaje trajekt za prijelaz preko Sognefjorden-a. Ubrzo je počelo kišiti i nije baš bilo prijatno u noći. Kod Rutledal-a smo skrenuli u lijevo, na neku usku cesticu prema Brosvik-u, ali nismo stigli nikamo. Samo ružna, uska i blatnjava cesta i na kraju smo napustili traženje prenoćišta i vratili se. Na parkiralištu za trajekte u Rutledal-u, sve prazno i nije nam izgledalo previše sigurno. Krenuli smo na istok i nakon 12 km stigli u Hjartholm-u u 00.30. Kod malih kućica za turiste, našli smo parkiralište, uz more. Popili smo malo fine istarske, marčanske loze, da proslavimo Carlin ribolovni uspjeh i prespavali u miru.

17. dan – 17.06.2002 - ponedjeljak: Hjartholm – Straumsnes - 70/2478 km

        Probudili smo se po kiši, doručkovali i krenuli po kiši natrag (1), u trajektnu luku Rutledal, gdje smo na kiši čekali preko pola sata trajekt. Cijena prijevoza Rutledal-Rysjedalsvika 82 NOK. Iz Rysjadelsvika smo krenuli na sjever (2) cestom 57 do Staurdal-a i tu skrenuli lijevo na cestu 607. U Hyllestad-u smo našli market "Spar", gdje su odmah prihvatili kreditnu kartu Visa. A Hyllestad je malo zabitno mjesto, sigurno bez turista, pogotovo po ovom kišnom vremenu. Prilično zagonetno: neki prihvaćaju sa zadovoljstvom kreditnu kartu, a neki ni da čuju?

        Kod Hellevik-a smo skrenuli u lijevo, htjeli smo u malo mjestance Kjøsnes, ali loša i uska bijela cesta, uz stalnu kišu, nas je ubrzo vratila k pameti. Nastavili smo (3) do Tysse, tu skrenuli u lijevo do Straumsnes-a i zustavili se, jer je cesta svršila na rivi i nije se moglo dalje, jedino u more. Kraj rive jedna kuća, tako rekuć nigdje živoga, ali za nas prekrasno mjesto za parkiranje. Ovo "mjesto", to jest jedna kuća na rivi i jedna na sto metara prije rive i možda još koja kuća prije, zove se Straumsnes. Postoji i na našem autoatlasu!

        Parkiramo na rivi na cca 1,5 m od mora. Prometa jasno nema, apsolutna je tišina, čuje se samo more, koje zapljuskuje rivu. Divota! Može se ribariti iz campera! Vrijeme se je popravilo, prestala je kiša, ali ostalo je oblačno i vjetrovito, počeli smo ribariti i to jako uspješno. Digli smo tri velike lokarde (ukupno 1,5 kg). Nismo htjeli više loviti, svi frižideri su puni ribe. Na večer karte, uz fino vino i u pola noći u krevet.

18. dan – 18.06.2002 - utorak: Straumsnes - 0/2478km

        Jutro je bilo poluoblačno, ali je obećavalo na poboljšanje. Oko 11.00 se je probilo i sunce. Za ručak smo imali divan pogled sa našeg restoranskog prozora na osunčano more (1).

        U 14.30 smo gledali na TV, kako je Južna Koreja izbrisala Italiju sa svjetskog prvenstva. Ne znam, da li je Italija sa svojom defenzivnom igrom i zaslužila bolje.

        Iza ručka smo otišli malo u planinarenje (2) i popeli se na obližnji brijeg Arnsteinsheia, visok cca 400 m . Dosta strmo i naporno, ali lijepo (3, 4). Vrijeme djelomično sunčano. Lijepo za fotografiranje, odozgo je vrlo lijepi pogled na Atlantik sa mnogo malih otočića (5) na ulazu u Vilnesfjorden. Do sada smo sa digitalnim fotoaparatom Casio QV 3500 snimili u Norveškoj oko 150 fotografija (6).

        Na kraju smo još na našem parkiralištu za zabavu digli 5 lijepih lokardi, koje smo poklonili jednom njemačkom paru, koji nisu imali toliko sreće (ili umijeća) u ribolovu. Navečer su se ponovno nakupili oblaci i počelo je kišiti.

         Telefonirao je Mario iz Göteborga, zaustavili su se radi nevremena, ali su jedan dan naprijed prema programu, a to znači da bi se mogli sresti već 20.6.

19. dan – 19.06.2002 - srijeda: Straumsnes – Sandane - 159/2907 km

        Probudili smo se po veoma jakoj kiši. Nakon doručka se je malo smirilo, ali smo odlučili da krenemo dalje. Opskrbili smo se vodom, na rivi je pipa sa gumenim crijevom i već oko 12.00 krenuli na put. Zustavili smo se u Dale, kupili hranu u "Spar" marketu, kod njih funkcionira kreditna karta! Kupili smo i kompas, ne naročite kvalitete: 125 NOK. Treba mi da pronađem satelit za TV, jer po oblačnom vremenu ne znam gdje je jug, a gdje istok.

        Za ručak smo imali predobru marinadu od lokardi, koju je pred tri dana pripremila Carla. Za oblizati prste! Iza Dale smo nastavili sa 609, prošli Bygstad, zaustavili se kraj jednog krasnog slapa (1, 2), na žalost po kiši (3, 4), prošli Førde, nastavili po E39 preko Moskog i izbili na prekrasno Jølstravatnet jezero, dugo 20-ak km. Iza Skei-a smo ušli u gustu kišu, a kod Byrkjelo-a zabunom nastavili po E39, umjesto po 60 za Olden, i našli se u lijepom mjesto Sandane u Gloppenfjorden-u. Vrijeme se je popravilo (5). Tu smo se zaustavili, nismo se htjeli vraćati. Prenoćili smo na parkiralištu robnih kuća. Mirno!

        Tokom puta smo preko telefona doznali za saobraćajnu nesreću, u kojoj su sudionici bili Cataldo (momak, sa kojim živi naša kćerka Jasminka) i Margherita (djevojka od Petera, našeg sina). Oba su ozlijeđeni, vozili su se motorom i nalaze se u bolnici (Margherita sa prijelomom obje nadkoljene kosti, Cataldo sa jakim povrijedom stopala, ali bez ozljede kostiju). Jasminka nam poručuje, da se za sada ne trebamo vratiti. Cataldo ja danas "slavio" trideseti rođendan!

        Razgovarali smo telefonom sa Mariom, on namjerava već sutra navečer biti u Olden-u!

20. dan – 20.06.2002 - četvrtak: Sandane – Olden - 92/2999 km

        Jutro poluoblačno i polukišovito. Krenuli smo u 10.30 za Byrkjelo, gdje smo ovaj puta skrenuli na cestu 60. Preko strmog uzlaza i još strmijeg silaza smo sišli u Utvik i dalje uz more do Olden-a. Kod Innvik-a smo na dva mjesta probali pecati, ali ni trzaja.

        U Olden-u smo se parkirali na novoj rivi. Izgrađena je za turističke brodove, ali danas je prazna. Od naše zadnje posjete ovdje je veoma mnogo izgrađeno, Olden je postao mali gradić.

        Na rivi sam probao pecati, a isto tako troje Belgijanaca, ali nitko ništa. Isto kao i tokom posjeta 1995 i 1999. Uvjeren sam, da se u fjordovima, pogotovo daleko od otvorenog mora, a ovdje smo udaljeni oko 150 km od Atlantika, ne može loviti sa obale, već jedino sa barke i to na na dubokom dnu, gdje ima vjerovatno riba. Uz obalu ih nema!

        Oko 19.00 su stigli Mario i Irena. Krenuli smo na spavanje prema glečeru Briksdalsbreen. Ali, tu nas je čekalo prilično iznenađenje. Uokolo krajnje točke puta, sve je pretvoreno u kampove i parkirališta, uz skupu naplatu. Tu smo bili 1995, ali nije bilo ni u pola toliko prometa i kampova. Sva slobodna mjesta za parkiranje su sa parkirnim satovima, nema više mrdanja. Ni po noći! Šteta! Vratili smo se 2 km unatrag i parkirali na jednom praznom prostoru, kraj jedne nenastanjene kuće. Carla je priredila za sve finu večeru: rižoto i masovno ribe. Oko ponoći smo se pobrali u krpe. Mirno!

21. dan – 21.06.2002 - petak: Olden - Hellesylt - 99/3098 km

        Vrijeme ujutro je na sreću dobro, tu i tamo se vidi među oblacima plavo nebo (1), nadamo se da ćemo se izvući bez kiše. Oko 11.00 smo konačno krenuli  na glečer Briksdalsbreen. Na kraju ceste smo našli parkiralište: 40 NOK na dan .

        Priroda je ovdje divna, sve je puno vodopada, brzaca (2, 12, 13), cvijeća i zelenila. Prema glečeru se može ići planinarskom stazom (na desnoj strani slike) ili cestom (10), koja ne ide do samog glečera i po kojoj se kreću male kočije, u kojima se voze gotovo isključivo Japanci (11), kojih je mnogo i to u grupama. Izgleda da im je u organizaciji puta to uključeno u cijenu. Zadnji dio puta je samo planinarska staza, za sve (5). Put do glečera traje cca 60 – 90 minuta, ovisno o ritmu hodanja, fotografiranja (3, 4), promatranja itd. Nije naporan, ali ni jednostavan.

       Glečer je ogroman (6, 7, 8). Na donjem dijelu slike se dobro vide grupe planinara, kao sitne točkice. Podnožje glečera smo zatekli u potpuno drugom pejsažu od onog, koji nam je ostao u sjećanju od pred 7 godina, kada smo zadnji puta bili ovdje. Jezerce na dnu glečera je mnogo manje i pliće (stijene izlaze iz vode), lijepa ravna obala jezerca je puna visokih brežuljaka od nanešenog šljunka, pijeska i kamenja, prošli puta je izgledala kao mala plaža.  Ovaj puta ima dosta grupa, od po desetak osoba, koji se pentraju po glečeru, jasno uz stručnu pratnju. Prohladno je, ali na sreću ne kiši. Nakon male zakuske (9), krenuli smo natrag i u 15.30 smo se vratili na na parkiralište.

        Odlučili smo da danas odemo do Hellesylt-a  i da eventualno sutra napravimo izlet trajektom po Geirangerfjorden-u.

        U Hellesylt smo stigli, cijelo vrijeme po cesti 60 preko Stryn-a i Hornindal-a, oko 19.00 sati. Putem smo imali dosta kiše, ali tu je lijepo vrijeme. Našli smo lijepo, prazno i veliko parkiralište (14), otišli do trajekta i informirali se za cijene za eventualni izlet po fjordu do (135 NOK) Geiranger-a i natrag (15). Vratili se na parkiralište, gdje nas je čekala jedna "dama" sa BMW-om i izbacila nas sa parkirališta, jer je to navodno privatno parkiralište njenog restorana, a ujutro je parkiralište puno njenih gostiju.

        Preselili smo se na prazno parkiralište nogometnog igrališta, u miru večerali i zaspali. Oko 2.00 u noći je došao najprije jedan auto, kružio oko naših campera sa pojačanim gasom i otišao. Nakon 20-ak minuta je došao drugi, kružio, zaustavio se na tri metra od nas, dodavao gas, trubio, ali na kraju je otišao. Nakon toga je Mario upalio svoj motor, došao od nas i rekao da ih je strah i da imaju namjeru zbrisati. Mi nismo bili toga mišljenja, ali društva radi, smo se digli i otišli na parkiralište kraj benzinske stanice na obali i tu, u miru, prespavali.

22. dan – 22.06.2002 - subota: Hellesylt – Åndalsnes - 107/3205 km

        Ujutro smo kupili hranu u marketu i oko 12.00 krenuli prema mjestu Stranda. Na parkiralištu, sa kojeg nas je jučer izbacila "dama" sa BMW-om, nije bilo žive duše, odnosno ni jednog auta. Napustili smo ideju za izlet brodom po Geirangerfjorden-u, jer vrijeme nije bilo lijepo.

        U Strandi smo uzeli trajekt za  Liabygda (61 NOK). Iza Liabygda-e smo krenuli cestom 63 za Sylte, tu smo napustili Norddalsfjorden (1, 2) i skrenuli u lijevo za Valldal i Trollstigen. Počela je jaka kiša. Usput posvuda uzgajališta jagoda i uz cestu svako toliko štand, gdje domaći prodaju turistima jagode. Put od Valldal-a do Trollstigen-a iznosi oko 30 km, nije strm, pun je krasnih brzaca. Na jednom mjestu, mislim kod Alstad-a, smo se zustavili kod jednog prekrasnog i veoma jakog brzaca, koji prolazi ispod ceste. Prekrasno!.

        Na Trollstigen-u (859 m), malo iza prelaza preko najviše točke, je krasno parkiralište (3, 4) sa vidikovcima i prodajom turističkih suvenira (5). Kiša je u međuvremenu prestala. Zaustavili smo se i uživali u panorami ceste (6, 7), kojom se moramo spustiti prema moru. Okomite stijene oko ceste (8), koja se spušta u bezbroj serpentina. Uspon sa ove strane je puno strmiji od onoga po kojem smo došli (9). Veliki autobusi sa mukom okreću na zavojima serpentina, a vozilima iznad 12,4 m dužine je zabranjen prolaz.  

       Prohladno je, uokolo ima još dosta snijega. Nakon više od jednog sata boravka na platou, spustili smo se serpentinama i stigli u Åndalsnes oko 19.00 sati. Parkirali smo se na parkiralištu pokraj luke, iza željezničke stanice (10), sa krasnim pogledom na Isfjorden. Bilo je parkirano 7 - 8 campera. Probali smo i loviti, ali ni trzaja. Mislim da je uzrok u prevelikoj udaljenosti od otvorenog mora!

        Televizija preko satelita se ovdje još uvijek dobro vidi. Primam ju sa mojom malom kvadratnom Kathrein antenom od 50 cm. Prema prospektu trebala bi se vidjeti najdalje do Bergena, ali evo funkcionira puno sjevernije! Vrijeme lijepo, noć mirna.

23. dan – 23.06.2002 - nedjelja: Åndalsnes – Bud - 140/3345 km

        Oko 11.00 smo nastavili naše putovanje (1). Vrijeme je lijepo, dosta sunčano. Krenuli smo uz Isfjorden, cestom 64, za Åfarnes, gdje smo uzeli trajekt (2) za Sølsnes u 11.30 (3). Cijena 66 NOK. Pred Molde smo se zaustavili na kratko pred krasnim mostom (4), zatim prošli kroz tunel (75 NOK) ispod mora (ulaz i izlaz je prilično strm) i došli u Molde, grad kojega poznajemo sa našeg prvog putovanja u 1995-oj godini. Puno se je izgradilo, postao je veći i moderniji grad, ogromna  marina, novi hoteli.

        Nismo se zaustavili, nastavili smo po 622 uz obalu prema Hollingen-u i Vågøy-u. Tu smo pronašli malo parkiralište kraj jedne crkvice, izvukli TV antenu i htjeli gledati Grand Prix iz Nürburgringa, ali na tri km od nas je bio visoki brijeg Helset i nismo vidjeli ništa. Odjurili smo tri km prema jugu, izišli iz sjene brijega i vidjeli trku, iako smo zakasnili za 15 minuta na početak. Vidjelo se jako dobro, Ferrari je uzeo prvo i drugo mjesto! Vrijeme krasno, sunčano i toplo.

        Iza trke smo nastavili prema mjestu Einesvågen, tu smo prešli na 664 i stigli u oko 19.00 u Bud. Malo ribarsko mjestance, izvan turizma, ima kamp.

        Utaborili smo se na jednom parkiralištu iza jedne robne kuće (5), sa krasnim pogledom na malu luku i ribarske brodice (6, 7). Probali smo i loviti, ali opet ništa. Danas je prvi dan da lovimo na otvorenom moru, a ne u fjordu, ali ribe nema. Možda je uzrok u niskoj obali i plitkom moru.

        Supruge su se otišle šetati i popele se na stijene, koje se izdižu na oko 60 m iznad mjesta. Odozgo je prekrasan pogled, a može se vidjeti jedan muzej i jedan bunker iz drugog svjetskog rata.

         Vrijeme je zahladilo i oko 22.00 je počelo kišiti. Noć tiha i mirna.

24. dan – 24.06.2002 - ponedjeljak: Bud – Kjønnøy - 58/3403 km

        U 11.00 smo, kao obično, krenuli dalje, za Kristiansund. Vrijeme lijepo, malo oblačno, ali uz obalu dosta vjetrovito. Išli smo obalnom cestom i kroz Farstad i Vevang stigli na slkovitu «Atlantsku cestu» (+), koja vodi preko otočića prema Kristiansund-u. Puštena je u promet 1989 godine i za vrijeme gradnje su radnici proživjeli 12 orkana.

        Odmah iza Vevang-a, kod prvog mosta (1) smo probali loviti, konačno je zagrizlo i digli smo 4 seja i neku smeđu ribu. Nije bilo nešto naročito, htjeli smo se zaustaviti kod slijedećeg mosta, ali nije imao dobar prilaz moru, prošli smo još dva-tri i najednom smo se se našli na kopnu, more je nestalo i od ribarenja ništa.  Mi smo u stvari mislili, da je Atlantska cesta nešto duža i tako smo ju prošli, a da se u stvari nismo ni zustavili. Šteta!

        Par kilometara nakon završetka Atlantske ceste smo krenuli u lijevo i zaustavili se ispod jednog mosta prije Langøy-a, probali loviti, ali opet bez naročitog uspjeha. Carla je digla jednog malog seja, ja još jednog manjeg žutog i to je bilo sve. Mario je u zadnjem pokušaju konačno uspio da digne jednog lijepog bakalara od preko jedne kile, nakon što je prije toga digao manjeg seja. Njegove prve ribe! Krenuli smo (2) prema Kjønnøy-u (3), dugo tražili parkiralište i konačno se smjestili kraj jedne tvornice za preradu ribe (4).

        Carla i Irena su otišle u šetnju, a ja sam sa Mariom počeo ribariti. Uskoro sam imao dva velika bakalara (jedan od 59 cm i preko 2,0 kg), jednog velikog i jednog manjeg polaka i 4 lijepa seja (5). Ukupno oko 4,5 kg ribe. Kada se je vratila Carla, sa tri velike ribe smo skinuli filete i stavili ih u freezer, ostale u hladnjak. Sutra ćemo imati finu riblju juhu od glava i od ostataka bakalara (6). Carla je počela pripremati večeru u 22.30 (7).

        Kasnije je počela kiša i padala cijelu noć. Inače tiho i mirno.

25. dan – 25.06.2002 - utorak: Kjønnøy – Aukan - 62/3465 km

        Krenuli smo za Kristiansund u 11.00. Noċas je kišilo cijelu noċ, ali sada je prestalo. U 12.15 u Bremsnes-u smo se ukrcali na trajekt za Kristiansund. Cijena prijevoza 71 NOK. Vrijeme je poluoblačno, a u Kristiansund-u je opet počela kiša (1). U Kristiansundu parkiranje na rivi stoji 12 NOK/sat. Gledali smo utakmicu polufinala svjetskog prvenstva Njemačka – Južna Koreja 1:0. Televizija se još uvijek dobro vidi. Za ručak fiba riblja juha od svježeg bakalara. Kristiansund je mali, lijepi gradiċ (2), sa dobrom lukom, ali ništa osobito (3).

        Prestalo je kišiti i oko 19.30 smo krenuli dalje. U 20.20 smo došli u Seivika i u 20.45  se ukrcali u trajekt za Tømmervåg. Cijena 82,00 NOK.

        Nastavili smo po 680 i u 22.00 smo preko Leira stigli u Aukan i parkirali se na parkiralištu trajektnog pristaništa. Za večeru smo se najeli ribe do grla (pojeli smo 8 sejeva), a nakon večere sam po finoj kišici otišao na rivu i u 10-ak minuta digao 5 lijepih sejeva. Sutra za ručak.

        U noći apsolutna tišina.

26. dan – 26.06.2002 - srijeda: Aukan – Kyrksæterøra - 70/3535 km

        Cijelu noċ je kiša bubnjala po krovu. Digli smo se oko 9.30, dobro doručkovali i oko 11.30 sam po finoj kišici otišao ne rivu da vidim, da li je jučerašnji lov bio samo slučajnost. Ali, nije bio slučaj! I danas ide opet kao ludo. Pod sam kraj je došla jasno i Carla i digla 6 riba. Rezultat u 12.30 je bio 25 riba (1). Dva lijepa povelika bakalara, 2 lijepa polaka i ostalo sejevi. Ukupno oko 8-9 kg ribe (2). Mario je isto lovio, počeo je prije mene, digao je 5 sejeva i jednu lokardu. Carla i ja smo odmah krenuli na čišċenje ribe i u 13.50 smo se ukrcali na trajekt za Vinsternes (66 NOK).

        Nakon prijelaza, vrijeme se je popravilo. Zaustavili smo se na jednom malom parkiralištu za ručak i da filetiramo bakalare i polake. Nastavili smo i zaustavili se u Aure, probali kupiti nešto u marketu, ali kreditnu kartu Visa  ne prihvaċaju. Svuda po duċanima ili po benzinskim stanicama je OK, ali u marketima samo "Spar" prihvaċa Visu.

        Proslijedili smo po uskoj 680-bis po južnoj strani fjorda Torsetsundet. Kod Glomstad-a smo se zaustavili kraj jedne lijepe, osamljene crkve (3, 4). Oko crkve je groblje, kao što je to običaj u Norveškoj. Groblje je vrlo lijepo, grobovi su bez humaka, samo nadgrobne ploče (5) sa cvijećem posađenim u zemlji, sve u zelenoj travi. Travu kose kosilicom po cijelom groblju. Svaka crkva (i groblje) ima i svoje parkiralište, koje nam je mnogo puta na prošlim putovanjima riješilo problem noćenja. Mario međutim ne prihvaća takvo prenoćište, izgleda da mu nije ugodno spavati kraj groblja! Strah ili praznovjerje?

        Konačno smo stigli u Årvåg, uvijek po oblačnom, ali suhom vremenu, gdje je trebao biti današnji cilj, ali smo nastavili dalje, zaustavili se na prijevoju prema Singsdal-u (6), odakle se krasno vidi fjord Torsetsundet i Årvågsfjorden. Iza toga smo došli ponovno na 680. U 19.30 smo stigli konačno u Kyrksæterøra, gdje smo se parkirali na jednoj staroj, derutnoj rivi, u nelijepom ambijentu. Ali, nije bilo drugog izbora. Na jednoj strani rive gradilište jedne zgrade, na drugoj ružna plaža, sada pokrivena algama (osjeka). Počelo je kišiti. Kasnije na večer, ali po danjem svjetlu, gledali smo jednu galebicu sa svojim malešnim, koji je neko vrijeme ostao sam, ali se je mudro, preko algi, pentrao i povlačio pred, relativno brzom, nadolazujuċom plimom. U krevet kao obično tek u 24.00. Kišilo je cijelu noċ.

27. dan – 27.06.2002 - četvrtak: Kyrksæterøra – Sandviksberget - 295/3830 km

        Ujutro je još kišilo, ali vrijeme se je polako popravljalo. Naše prenoċište je postalo vrlo bučno zbog radova na gradilištu, a osim toga je jedan bager, koji je kopao neki rov, lamatao sa kamenjem. Otišli smo u jedan market, gdje sam za 50 NOK kupio 5 lijepih blinkera (rasprodaja!) i hranu.

        Nastavili smo naše putovanje za Orkanger. Nismo htjeli iċi nma jug magistralom 680 i zatim sa E39, već smo krenuli uskom, ali lijepom cestom, preko mjesta Holla na sjeveroistok uz fjord i dalje po 714 u smjeru Gjølme, kraj Orkanger-a. Tu smo skrenuli na 710 prema sjeveru. Mislili smo putem loviti, ali teren je nizak i muljevit, sa dosta algi. Cesta je inače jako lijepa, lijepi pejsaži, imali smo dosta sunca. Oko 12.45 smo stigli u Valset, gdje smo u 13.15 uzeli trajekt za Brekstad. Cijena 56 NOK. Dok smo čekali trajekt, pokušao sam na rivi loviti i u 5 minuta digao jednu ogromnu lokardu (0,75 kg) i jednog malog seja. Počelo je najednom kišiti i pobjegao sam u camper. Za vrijeme čekanja i vožnje trajektom smo ručali izvrsnu marinadu od lokardi. Iz Brekstad-a smo nastavili sa 710 do Botngård-a i dalje sa 721 prema Oksvoll-u, gdje smo na Carlino insistiranje skrenuli prema rtu Valsneset, koji se je pokazao kao ogromno sranje. Niska voda, mulj, ambijent nikakav. Vrijeme se je popravilo i ponovno se je pojavilo sunce.

        Krenuli smo dalje za Fauskan i tu kod jednog mosta probali loviti, ali struja je bila tako jaka, da je blinker izlazio na površinu vode i plovio kao mali gliser. Carla je ipak uspjela diċi jednog malog bakalara, nakon čega smo napustili ribolov, krenuli dalje i došli ponovno u Botngård. Tu smo skrenuli u lijevo na 710 i tom lijepom cestom nastavili za Åfjord. Putem smo sreli i jednu ogromnu ženku od losa. Nakon 25 km smo ponovno skrenuli na sjever po 715 i konačno, nakon jos 22 km, stigli u Åfjord.

        U Åfjord-u smo odlučili da odemo u neki kamp, da operemo veš i da se pošteno istuširamo. Cijena kampa je oko 100 NOK + 20 NOK za struju, ali ni u jednom nisu imali stroj za pranje rublja. Napustili smo tu ideju, mjesta za parkiranje nije bilo i odlučili smo da proslijedimo po 715 dalje za Osen (oko 60 km). Mi smo probali par puta parkirati, ili kraj mora ili na pakiralištima kraj mostova, ali Mario je prilično bojažljiv i nije htio noċiti na usamljenim mjestima. Insistirao je da odemo u Osen, ali je izjavio da neċe spavati ni kraj groblja, ni kraj crkve, ni kraj tvornica. Kada smo konačno stigli u Osen, zabito mjesto u unutrašnjosti, a ne na moru, dogovorili smo se da Mario ostane tu na noċenju, a mi smo se vratili na more. Sastanak sutra u 10.00 u Osen-u.

        Vratili smo se natrag i prenoċili na jednom lijepom parkiralištu kraj mora u Sandviksberget-u. Mirno, usamljeno, bilo je dosta parkiranih automobila i jedan kamion, ali nigdje ni žive duše.

       Tokom današnjeg putovanja, na jednom parkiralištu, kraj jednog mosta, bili su monteri, koji su radili na proširenju uređaja za uzgajanje školjaka i jedan monter je poklonio Carli oko 1 kg krasnih, čistih dagnji. Carla ih je priredila za večeru (1, 2), bile su jako fine. Priredila je za sutra i brodet od riba, nije ih mogla više držati u frižideru. Imamo previše riba!

U 23.30 smo se prošetali do obližnje drvene rive. Ima dosta vjetra. Uživali smo u ružičastim bojama oblaka, koji su bili osvjetljeni od niskog sunca na horizontu (3), a u 24.00 smo fotografirali krasno obojenu “Ponoċnu dugu”, čudo neviđeno (4).

28. dan – 28.06.2002 - petak: Sandviksberget – Holm - 245/4075 km

        U 9.50 smo krenuli za Osen, u 9.58 smo bili tamo, u 10.08 su se pojavili Mario i Irena. Spavali su pred nekom bankom u centru mjesta? A ima toliko krasnih mjesta za noćenje u prirodi, kraj mora, sa panoramom. Ali, strah je strah.

Dosta je oblačno i neugodno, da smo u decembru rekao bih da će uskoro početi sniježiti. Ali, brzo nakon polaska po 715 i dalje po 17, vrijeme se je popravilo, došlo je i sunce i sve do Holma smo imali stvarno krasno vrijeme.

Zaustavili smo se na kratko u Namsos-u, da kupimo hranu, jasno uz probleme za plaċanje sa Visa kartom, ali nekako smo riješili. Nastavili smo po 17.  Zaustavili smo se uz samu obalu krasnog Eidsvatnet jezera (1) i svi skupa se sladili sa Carlinim brodetom od sejeva i palentom. Bilo je izvrsno!

        Iza toga smo nastavili, uvijek po 17, po suncu i uz divna i ogromna jezera, te uzduž dugog fjorda Indre Folda (2, 3, 4). U Holm smo stigli oko 18.30. Parkirali smo se unutar trajektnog pristaništa, na malo uzvišenom mjestu, iznad mora. Gledamo dolazak i odlazak trajekta (5), imamo namjeru prespavati ovdje i sutra nastaviti put.

        Probali smo i pecati, ali od ribe ni traga. Mario je primjetio, da vjerovatno zbog toga nema ni jednog galeba, a možda ima i pravo. Gdje nema ribe, nema ni galebova, odnosno gdje nema galebova, nema ni ribe.

        Večer je bila lijepa, puna sunca. U 23.30 su se na zapadu nagomilali oblaci, ali još je bilo sunca (6). Noċ je bila skoro kao dan.

29. dan – 29.06.2002 - subota: Holm – Brønnøysund - 83/4158 km

        Ujutro smo se stavili u rep za trajekt za Vennesund, koji polazi u 10.40, ali smo zaboravili da je danas subota i da danas taj trajekt ne postoji. Krenuli smo u 11.40. Cijena prijevoza: 77 NOK. U Berg-u smo nap(unili rezervoar naftom i na jednom štandu uz cestu kupili rajčice (30 NOK/kg), u Brønnøysund-u smo našli market "Spar", kupili hranu i platili Visom bez problema. Tu smo vidjeli rajčice po 90,00 NOK/kg!! Preko 11,00 €/kg!!

      Iz Brønnøysund-a smo krenuli uskom cesticom prema otoku Torget, koji je povezan sa Brønnøysund-om prekrasnim mostom i tu posjetili brijeg Torghatten (258 m), koji je od prirode probušen od jedne strane na drugu, na pola visine brijega, vjerovatno u ledeno doba. Kasnije djelovanjem erozije mora, nastao je taj prolaz, koji je dugačak oko 130 m, visok do 40 m, a širok oko 25 m (1, 2, 3). Postoji legenda, prema kojoj je jedan zaljubljeni princ htio oteti kćerku jednog kralja i ova je bježala pred princem. Kada je princ odapeo strijelu, da ju zaustavi, njen otac je bacio svoj šešir pred strijelu. U tom momentu je izišlo sunce, strijela je probušila šešir, koji je pao na zemlju i sve se je skamenilo (6). Prilaz sa parkirališta u 30 minuta (putem smo brali i jeli borovnice), sa druge strane prolaza veoma lijep vidik na obalu oceana sa bezbroj otočiċa (4, 5). Sa ove strane brijega prolaz se ne vidi, ali sa strane Atlantika, sa broda, se vidi veoma dobro.

       Vratili smo se u Brønnøysund i parkirali se uz samo more, u prvom redu (7). Jako lijepo. Ručali smo u 17.00 sati. Probao sam loviti, izgubio jedan blinker, ali ribi ni traga. Tu smo vidjeli tokom večeri dva puta brodove poštanske linije Hurtigruten, koji drže liniju od Bergena do Nordkapp-a. Nekada su to bili brodovi koji su vršili poštansku službu, danas su to plivajući luksuzni hoteli za turiste. Vrlo lijepi i moderni brodovi, ali za pristajanje u ovim relativno malim lukama, sa uskim prilazima, trebaju imati mnoge posebne osobine. Okreċu se za 180°, tako reċi u mjestu, mogu se udaljiti od rive bočno, tj. okomito na rivu (8, 9, 10), a nisu mali brodiċi, veċ prilične grdosije.

        Pod večer ili u noċi - ovdje se nikada ne zna, kada nastupa noċ, jer u 23.00 je još uveliko dan - zabavljali smo se sa tri male divlje patke. Jedna ženka i dva mužjaka - vidi se da žive u poligamiji - najednom su se pojavile na parkiralištu i počeli se gegati prema našem camperu. Ja sam sjeo na stepenicu campera i bacio im komadiċak kruha (11, 12), došle su sasvim blizu i na kraju uzimali kruh iz ruke (13). Nakon toga su se odgegale dalje, nakon sat vremena su ponovno došle i konačno se smirile. Ženka se je povukla u stranu sa jednim partnerom (13), a drugi se je legao usred asfaltirane ceste i "čuvao stražu" (15). Vozači su morali paziti da ga ne pregaze, ali Norvežani su stvarno veoma pažljivi u ovakvim situacijama. Na kraju sam otišao do njega i udaljio ga sa ceste, nisam mogao gledati kako živi u stalnoj životnoj opasnosti.

        Cijeli dan je bio lijep, malo oblačan, bez vjetra i sa dosta sunca. U 0.30 smo otišli u krevet.

30. dan – 30.06.2002 - nedjelja: Brønnøysund – Levang - 107/4265 km

        Digli smo se oko 9.30. Cijelu noċ su galebovi pravili veliku dreku i ometali spavanje. U 10.00 smo nastavili naše putovanje prema sjeveru. U 10.30 smo stigli u trajektno pristanište Horn. Vrijeme je tako, tako. Dok smo čekali trajekt, promatrali smo dva krasna, velika orla koji su dugo kružili iznad nas, bez da su zamahnuli krilima. U 11.15 smo se ukrcali u trajekt za Anndalsvåg. Cijena trajekta 71 NOK. Nakon izlaza iz trajekta smo vozili ravno do Forvik-a, bez zaustavljanja. Ova obala, kao i ona prethodna do Brønnøysund-a, je niska, sa muljevitim, plitkim dnom, potpuno  neinteresnantna za ribolov. U Forvik-u smo se u 12.00 ukrcali u trajekt za Tjøtta, cijena 128 NOK.

        Nakon izlaska iz trajekta, smo se zaustavili nakon par kilometara na jednom parkiralištu i na TV gledali finale svjetskog prvenstva u nogometu izmađu Brazila i Njemačke (2:0). Jasno na njemačkoj TV, jer na RAI su svi sportski programi zasjenjeni (kodirani), za sve one koji nisu posebno platili. Plati pa gledaj! U Njemačkoj, gledaj, bez da platiš! Inače TV se još uvijek vidi fantastično.

        Nastavili smo put, prošli Sandnessjøen i zaustavili se kod prekrasnog, ogromnog mosta Helgelandsbrua, da snimimo koju fotografiju, ali nažalost nije bilo sunca i na fotografijama se ne vidi ljepota tog mosta (1). Visoka cijena mostarine 82 NOK. Nastavili smo, uvijek po 17, preko Leira, do trajektnog pristaništa Levang, gdje smo se parkirali kraj luke za noćenje. Odmah smo išli na ribarenje sa rive i digli 4 seja i jednog polacka. Iza toga fini riblji brodet za večeru i na spavanje oko 23.30. Carla je prije spavanja otišla ponovno na ribolov i donijela još dva seja.

31. dan – 01.07.2002 - ponedjeljak: Levang – Holandsfjord - 145/4410 km

        U 10.40 smo se stavili u rep za trajekt za Nesna. Desilo se je čudo: nitko nije došao da nam naplati prijevoz, ovaj puta je bio besplatan. Nastavili smo naš put, počela je “za promjenu” divna kiša, a cesta se je počela dosta naglo uspinjati u serpentinama i uskoro smo zašli u oblak. Prekrasne panorame na Sjonafjorden, sa dva vidikovca koji su označeni na autoatlasu, nismo nažalost vidjeli: bila je magla. Nastavili smo put, djelomično po jakoj kiši, bez zaustavljanja do Kilboghamn-a (1). Tu je kiša prestala. U 14.30 uzeli smo trajekt za Jektvik. Cijena 148 NOK. Trajektom smo, na žalost po tmurnom vremenu (2), prešli preko polarnog kruga (---P---), koji je na obali označen malim simbolom kugle zemaljske (3).

        Nakon Jektvik-a smo se zaustavili na jednom parkiralištu i po kiši probali loviti. Digli smo pet malih sejeva, koje smo vratili u more, a Carla je konačno uspjela da izvuče jednog bakalara od oko pola kile.

        U 17.45 smo u Ågskaret-u uzeli trajekt za Forøy. To je ujedno naš zadnji trajekt na putu po atlantskim otocima, u smjeru Bodø-a. Cijena 61 NOK.

        Zaustavili smo se u Holandsfjorden-u na parkiralištu kod Braset-a, sa kojeg puca prekrasan pogled na glečer Svartisenbreen, koji se spušta sa oko 1500 m na oko 20 m nadmorske visine i dolazi na svega 200 m od morske obale (4, 5). Sa parkirališta smo sišli na jedan mali drveni molo i nalovili se riba do mile volje (6). Digli smo u cca jedan sat ribolova 15 sejeva, a na kraju sam ja digao još jednog velikog bakalara od preko 1,75 kg, dugog 54 cm (7). Ukupno preko 7 kg ribe!

      Iza ribolova smo nastavili dva kilometra dalje, do informacionog punkta Holandsfjord, tamo našli prekrasno parkiralište (8) i u divnom miru prespavali. Vrijeme je lijepo.

32. dan – 02.07.2002 - utorak: Holandsfjord – Saltstraumen - 153/4563 km

        Probudili smo se po prekrasnom sunčanom vremenu. Divan pogled na fjord (1, 2). Parkiralište je divno uređeno, puno je zelenila i prekrasnog cvijeċa (3). Veoma lijepi informacioni turistički punkt, sa uređajima za pražnjenje kemijskih toaleta, sa pitkom vodom, veoma čistim i urednim zahodima. Bez naplate!

        Krenuli smo jednom malom turističkom stazom kroz prirodu, gdje se svako toliko može pročitati informacije (uz slike ili crteže) o flori i fauni u ovom području: kada su se nastanili losovi, kada sobovi, koliko ih ima, kakvo je drvno bogatstvo ovog kraja i kako se iskorištava itd. Vrlo lijepo i poučno. Prekrasna šetnja (4, 5) sa divnim pejsažima (6, 7), uređeno za odmor (8, 9) i sa platformama za ribolov (10).

        U 12.50 smo krenuli dalje (11) i zaustavili se na jednom vidikovcu odmah iza Glomfjord-a (12, 13), gdje smo imali fini ručak(14), uz divno sunce. Htjeli smo se zaustaviti u Glomfjord-u, ali smo zabunom prošli tunelom ispod njega, tako da ga nismo ni vidjeli. Iza Ørnes-a smo se ponovno zaustavili na jednoj lijepoj pješčanoj plaži (+) kod mjesta Reipå i tu smo se, Carla (15, 16) u laganoj ljetnoj odjeći, a ja gol do pasa, šetali po suncu, dok nas nije potjerala sitna kišica. Jedna norveška obitelj sa malom djecom, kupala se je u moru, svi zaronjeni do vrata.

Nastavili smo po 17, skrenuli na 838 da pronađemo prenoċište (17, 18), došli do mjesta Inndyr i vratili se natrag, jer nas niska obala nas nije privlačila. Odlučili smo da nastavimo po 17 do Saltstraumen i da se tamo utaborimo. Vrijeme lijepo.

Na Saltstraumen smo stigli u 19.45 i našli krasno parkiralište (P) ispod mosta, priređeno baš za campere. Besplatno! Saltstraumen je jedan tjesnac između velikog Saltfjorden-a, široko otvorenog prema Atlantiku i ogromnog, ali zatvorenog Skjerstadfjorden-a, dugačkog 50-ak kilometara. Jedan od izlaza na otvoreno more je Saltstraumen (drugi, isto vrlo uzak, je Godøystraumen).

Kroz Saltstraumen, dug 1,5 km, širok oko 400 m, ali ovdje  svega 150 m (19), naviru svakog dana, svakih 6 sati, četiri puta dnevno, dva puta sa oceana, dva puta prema oceanu, ogromne količine vode. Svaki put u tih 6 sati projuri tjesnacom 400 miliona kubnih metara vode. Ta ogromna masa vode u relativno uskom tjesnacu stvara struju brzine do 20 milja/sat i sa ogromnim virovima, koji dosižu do 10 m u promjeru i do 5 m u dubinu (20). Jasno sa tom strujom dolaze ogromne mase riba i ribiči imaju pune ruke posla. Saltstraumen je poznat ako Eldorado ribarskog sporta.

Tu je ulovljen i šampion sejeva: 22,7 kg, koji je prepariran i izložen ovdje u muzeju, a svake godine u augustu se ovdje održava svjetsko prvenstvo u lovu na sejeve.

Jasno da sam po dolasku odmah otišao na ribolov i digao 3 krasna seja, ukupno 1,5 kg. Jedan mladi Norvežanin je imao fantastičnu sreċu, uspio je sa relativno malim štapom i malim blinkerom da digne bakalara (21, 22) od 14 kg (ja sam ga vagao). Grdosija, sa ogromnom glavurdom.

Na večer, kod sunca, koje je već bilo dosta nisko nad horizontom (23), smo se prošetali kraj malog jezerca (24), koje se nalazi svega 5-6 metara iznad morske povrsine i 30-ak m od mora (galebovi dolaze na pranje), i zatim po visokom mostu, sa kojeg se je krasno vidio moreuz i “šareno” nebo (25).

33. dan – 03.07.2002 - srijeda: Saltstraumen - 0 km/4563

        Cijeli dan smo parkirani na parkiralištu (P) (1). Ujutro sam sa Carlom otišao u šetnju po obali tjesnaca (2), a popodne sam po kiši otišao na ribarenje ispod mosta. Digao sam 13 sejeva, od toga 2 od cca 1 kg, ukupno oko 5 kg. Na žalost moja pozicija nije bila jedna od najboljih, pod mostom ima relativno malo mjesta na stijenama, koje su kose i vlažne, a i ne može se pecati posvuda, jer struja je previše jaka. Jao onome tko se posklizne i padne u vodu! Mislim da mu nema spasa!

        Vrijeme je promjenljivo, malo sunce, malo kiša.

       Navečer zajednička večera sa Mariom i Irenom. Oni nas sutra napuštaju, vraċaju se kuċi, jer 15.07. im završava godišnji odmor.

34. dan – 04.07.2002 - četvrtak: Saltstraumen - 0 km/4563

        U 9.00 su otišli Mario i Irena (1). Iza toga na ribolov. Digao sam 5 lijepih sejeva, a 6 - 8 manjih sam vratio u more. Ne lovimo bilo šta!

        Popodne smo odlučili da se preselimo u obližnji kamp "K", da operemo rublje, da se dobro istuširamo itd. Cijena kampa: camper 100 NOK, 2 osobe uključene u cijenu, priključak na struju 25 NOK, topla voda i tuširanje uključeno u cijenu, stroj za pranje rublja 25 NOK za jednu upotrebu (ali velikog kapaciteta), stroj za sušenje 25 NOK (jedna upotreba). Htio sam dodatno nabiti baterije, koje su u posljednje vrijeme oslabile uslijed stalno oblačnog vremena uz uključeni zamrzivač.

        Otišao sam jasno i na ribolov i digao 10 lijepih, velikih sejeva.

       Danas sam ulovio oko 6,5 kg ribe! Dosta toga smo poklonili, tko to može sve pojesti. Sa onih najveċih sam skinuo filete i u zamrzivač!

        U ponoċ sam bio sa Carlom na mostu (2, 3) da vidimo ponoċno sunce (4, 5, 6)!

35. dan – 05.07.2002 - petak: Saltstraumen – Å - 42/4605 km

        Ujutro je po običaju kišilo, iako sitno, ali kada smo krenuli za Bodø (13.10) je prestalo. U Bodø smo stigli u 13.50 i stavili smo se u red za trajekt za Lofote u 17.00. Da smo došli samo 15 minuta kasnije, sigurno ne bi dobili mjesto u trajektu u 17.00, veċ tek u onome u 18.00, a razlika je u tome, što ovaj od 17.00 dolazi u Moskenes u 20.00 sati, a onaj od 18.00 pristaje i na otocima Røst i Værøy i dolazi u Moskenes tek sutradan u 01.45. Mi to nismo znali, imali smo sreću! U 15.00 su počeli prodavati karte (camper + 1 putnik: 563 NOK, iznad 6 m dvostruka cijena). Na izlasku iz luke kiši, ali ne za dugo.

        Trajekt M/S "Bodø" (1, 2, 3), kojim smo prešli na Lofoten (4, 5, 6) ima slijedeċe karakteristike: L 80 m, B 18 m, brzina 19 milja, ima nešto manje od 4000 BRT i motore snage nešto ispod 8000 kW. U Moskenesu (7) smo izišli iz utrobe ovog krasnog trajekta u 20.15 i skrenuli odmah u lijevo do mjesta Å (vrlo kratko ime!), udaljeno odavde svega 4 km, gdje završava cesta, koja od Andenes-a, sa sjevera Lofota, vodi na jug (vidi mapa 2 - 06.07).

        Tu smo bili 1995, na ovom parkiralištru na završnoj točki ceste i bili smo onda sami, a sada smo našli parkiralište puno campera (najmanje 15) i autobusa.

        Postoji i nova pješačka staza, prema jugu, djelomično asfaltirana i uzduž staze ima dosta divljih šatoraša, koji tu stanuju u divljini, ali na svega 500 m od civilizacije. Prošetali smo se do mora na jugu. Kiše nema, teren je suh, znači nije ni kišilo. Mjesto Å se je prilično poveċalo, nove kuċe, novi turistički objekti. Spavanje dosta mirno, bez buke motora, osim mase galebova, koji nisu baš jako tihi.

36. dan – 06.07.2002 - subota: Å – Reine - 10/4615 km

        Probudili smo se po kiši. Po noċi su stigli novi kamperisti i dvije prikolice, ali neki su otišli. Ujutro su navalili ogromni autobusi. Neki voze turu za Nordkapp, jedan je sa putnicima iz Češke, svi odlaze da vide neki ribarski muzej, koji se nalazi u Å.    

       U 13.00 je prestala kiša, u 14.30 smo otišli po kiši za Reine (1). Na ulasku u Reine, bez kiše, skoro suho, prilična je gužva. Spasilačke ekipe, helikopter, cesta je puna kojekako parkiranih automobila, mnogi dalekozorom promatraju obližnju planinu. Šta se je desilo? Šest Mađara (tri momka i tri djevojke), došli su ovamo (sa modernim kombijem) i otišli na planinarenje na obližnju, zasniježenu i strmu padinu, na 300 m iznad mora. Jedan momak je pao u pukotinu između snijega i stijene. Tražili su ga dva dana i na kraju zvali spasilačku ekipu, koja ga je našla, ali mrtvog. Jedan helikopter je otišao na brijeg, da ga donese. Kombi sa preostalom petoricom bio je parkiran kraj našega kampera na rivi u Reine. Nakon dolaska mrtvaca, zvali su ih jednog po jednog u policijsku stanicu, vjerovatno zbog prepoznavanja. Vraćali su se u suzama i jadni odlazili na obalu da plaču u samini. Tužno ljetovanje!

        Mi smo kasnije probali loviti na izlasku iz luke, digao sam dva manja torska. Oko 18.30 počelo je kišiti. Iz toga smo se prošetali po novoj rivi (u izgradnji).

37. dan - 07.07.2002 - nedjelja: Reine - Flakstad - 33/4648 km

        Cijelu noć je kišilo, ali kao iz kabla. Ujutro smo u lučici Reine nakrcali vodu u camper. U malom marketu smo kupili hranu, blinkere, naftu i bacili poštu (1).

         Prošli smo kroz Hamnøy i snimili na stijenama galebove na njihovim gnijezdima, koji se nalaze na vertikalnim stijenama (2, 3). Prave gnijezda na malim izbočinama iz stijene i nije mi jasno, kako mali ne popadaju u more. Kriješte i dižu neopisivu galamu i dreku.

Na izlasku iz Hamnøya, iako je bilo prilično kišno, zaustavili smo se na cesti, iznad jednog malog rta (+), gdje smo pred 7 godina imali prvi uspješni ribolov. Tada je bio lijepi, sunčani dan, danas kiši, ne jako, ali gnjavi. Tada smo digli 13 lijepih sejeva, danas sam uspio zakvačiti samo 3 mala seja i bacio sam ih natrag u more. Pred 7 godina, sigurno ih ne bi bili bacili, jer smo bili željni ribe, ali ove godine, nakon tolikih “uspjeha”, ne želimo "gubiti vrijeme" sa sitnom ribom! Carla je uspjela zakvačiti neku algu i kod toga slomila štap.

Prekinuli smo neuspješan lov i krenuli dalje. Kiša je prestala.

Zaustavili smo se pred Flakstad-om i parkirali na parkiralistu na otvorenoj cesti (4, 5), gdje smo bili parkirani i 1995-te i gdje smo upoznali Martina i Martinu iz Hannaua i sa njima onda čistili naše ribe. Carla (6) i ja smo ovaj puta napravili dvije duge šetnje po divnoj, dugoj plaži (7, 8) sa prekrasnim bijelim pijeskom. Vrijeme se je znatno popravilo. Tokom večeri su došli i drugi camperisti. Noć je prošla u savršenom miru.

38. dan - 08.07.2002 - ponedjeljak: Flakstad - Napp - 25/4673 km

        Probudili smo se po suncu, ali oko 10 je počelo kišiti. U 10.20 smo krenuli put sjevera. Spustili smo se u lučicu u malom ribarskom mjestancu Napp, gdje smo 1995-te, u jednom pogonu za preradu ribe, dobili na poklon jednog velikog bakalara.

        Parkirali smo se malo izvan mjesta, u praznoj luci, na dnu rive. Vrijeme se je opet proljepšalo. Odmah sam, jasno, otišao loviti (1). Za nepun sat vremena sam digao 13 lijepih sejeva i jednog velikog bakalara od 56 cm. Ukupno oko 5,5 kg ribe (2). Iza ručka, dok sam se ja u horizontali odmarao od jutarnjeg napornog ribolova, Carla je nabrala masu divnih borovnica (3).

        Nakon mojeg spavanja smo se, preko kamenja pokrivenih debelom, ali i vlažnom mahovinom i kroz nisko grmlje, zajedno popentrali na brijeg (#) (4) iznad našeg parkirališta (200 m iznad mora). Na slici se dobro vidi camper, parkiran na rivi, na lijevoj strani luke (5). Divno sunčano vrijeme, prekrasni pogledi na fjord (6) i otoke (7, 8), snimili smo masu fotografija (9, 10).

       Kada smo se vratili, našli smo grupu camperista iz Italije sa dva campera i masu dječurlije, koji su na rivi probali loviti, ali bezuspješno. Lovili su sa mekom, kao ja 1995 i jasno - ništa. Održao sam im kratki kurs ribolova i kada su navečer otišli, bili su puni ribe.

        Za večeru je Carla priredila 10 krasnih palačinki sa svježim borovnicama. Za bogove! Oblizao sam tanjure. Noblesse oblige! U 23.00 sam otišao ponovno loviti i digao još 6 sejeva, oko 2 kg. U 1.00 smo se pobrali u krpe. Noć tiha i mirna.

39. dan - 09.07.2002 - utorak: Napp - Henningsvær - 133/4806 km

        Ujutro je Carla lovila s mojim štapom, njen je slomljen, i ulovila 5 lijepih sejeva (2,0 kg). Iz Napp-a smo krenuli u 12,10. Nakon 1,5 km dolazi se pred tunel, cestarina je 65 NOK. Tunel prolazi ispod moreuza, koji razdvaja otoke Flakstadøy i Vestvågøy.

        Zaustavili smo se u Leknes-u, otišli u market i kupili hranu i blinkere, zatim nakrcali naftu. Skrenuli u desno i došli u mjestance Mortsund.

        Mala, ubava ribarska lučica, na vrhu jednog rta prema otvorenom moru (1, 2), ali dobro zaštićena malim otočićima (3, 4). Tu smo se opet parkirali na dva metra od mora (5) i ručali u divnom miru (6, 7).

        Iza toga smo, malim pokrajnim putevima i preko malog prijevoja (8) otišli u Sennesvik (9), vidjeli to malo ribarsko naselje i nastavili za Stamsund. Tu smo sreli M/S “Finnmark”, opet jedan od velikih brodova poštanske linije Hurtingruten, koji pristaje, na sat-dva, i u ove male luke na Lofotima. Ispratili smo ga na njegov put prema Nordkapp-u (10) i nastavili po 815.

        U jednoj uvali, kod mjesta Horn, smo naletili na kita, dužine 10 - 12 m, koji je bio nasukan na obalu, mrtav. Izgleda da je ušao u ovaj plitki zaljev, postrugao donjim dijelom po nekom grebenu i dobro se ozlijedio. Navodno su ga usmrtili, da se ne muči i sada je tu (11) okružen malim bovicama  (12). Jadan kit!

        Došli smo opet na E10 i zaustavili se pod velikim mostom preko moreuza Gimsøystraumen, gdje smo htjeli ribariti, ali nije bilo pogodnog mjesta za parkiranje. Ionako smo puni ribe, pa smo nastavili dalje, skrenuli na 816 i oko 21.00 stigli u Henningsvær.

        Tu smo prenoćili 1995-te i ulovili našu prvu ribu u skitanju po Skandinaviji. Prokrstarili smo sada camperom kroz cijelo mjesto, koje se gotovo ne prepoznaje. Sve je puno novih kuća, turista i automobila. Na parkiralištu gdje smo 1995-te bili sami samcati, sada je oko 15 campera, a automobile da i ne računam. Vratili smo se 1 km natrag, na jedno krasno parkiralište kraj mora (+) i probali loviti. Uspjeli smo (oko 0.30) napraviti par divnih fotografija ponoćnog sunca (13, 14), ali od ribe ni traga.

        U 1.30 smo se vratili u mjesto, parkirali i pobrali se u krevet.

40. dan - 10.07.2002 - srijeda: Henningsvær - Stokmarknes - 97/4903 km

        Probudili smo se iza 9.00, nebo je bilo oblačno, sa visokim oblacima, na horizontu plavo, svako toliko sa kojom zrakom sunca. U noći su nas gnjavili galebovi sa svojom drekom, ali preživjeli smo. Imaju svoj teren uz more blizu nas i svako toliko, u noći, nakon relativne tišine, jedan se počne derati, Bog zna zašto, drugi mu odgovore i nastane užasna galama, koja opet, kao po komandi, najednom prestane. U tom kratkom periodu tišine treba hitno zaspati i preživjeti.

        U 12.20 smo se izvukli iz Henningsvær-a i parkirali na 1 km izvan mjesta, uz more (+). Carla je otišla loviti, bez uspjeha, ali je nakon toga nabrala za ručak lijepu količinu borovnica. Ja sam pisao moj dnevnik na laptopu.

        Nakon ručka smo u 16.10 krenuli prema sjeveru, po 816 i kasnije po E10 u smjeru Svolvær-a. Zaustavili smo se u Kabelvåg-u (1) i prošetali do luke (2). Lijepo mjestance. Nastavili smo prema Svolvær-u, gdje smo mislili da je bolje, ali našli smo jedan industrijski gradić, promet, gužvu i - pobjegli smo. Do Fiskebøl-a smo se zaustavili još dva puta i probali loviti. Carla je uspjela dići jednog lijepog seja (½ kg).

        Došli smo do trajektne luke Fiskebol, odakle polazi trajekt za Melbu. Odustali smo od trajekta i skrenuli u lijevo na relativno široku, neasfaltiranu, ali i kvrgavu cestu. Došli smo iza Sellåter-a u uzak, dubok i lijepi Morfjorden sa pješčanim plažama. Tu smo se parkirali, na jednoj samini kraj mora sa namjerom da tu i prenoćimo. Otišli smo loviti, ali struje kod rastuće plime su bile prilično jake, nosile su masu algi, tako da smo počeli loviti alge i ubrzo smo napustili tu vrstu sporta. Počelo je kišiti i odlučili smo, da ipak uzmemo trajekt za Melbu.

        Vratili smo se u Fiskebøl u 21.40 i u 22.40 se ukrcali u trajekt (96 NOK). Iako je kasno, ovdje to ne predstavlja problem, jer je i onako uvijek dan. Za dvadesetak minuta smo se iskrcali u Melbu (kiša je prestala) i proslijedili za Stokmarknes. U 23.30 smo parkirali na našem parkiralištu i prenoćištu iz 1995-te.

41. dan - 11.07.2002 - četvrtak: Stokmarknes - Stø - 113/5016 km 

        Osvanulo je divno, sunčano i toplo jutro. Carla me je već u 8.00 izbacila iz kreveta. Protesti nisu pomogli. Krenuli smo dalje prema sjeveru, prošli Sortland i kod mosta za Strand (1) napustili E10 i nastavili po 820 i kasnije po 821 uvijek prema sjeveru. Stigli smo u mjesto Myre, malo zalutali (našli se u zoni 30 km!) i konačno krenuli za Nyksund (12 km). Cesta uska, zadnjih 9 km bijela i vrlo derutna, ne preporučljiva!! Konačno u 13.30 smo stigli na krajnju NW točku poluotoka u mjestance (10 kuća na malecnom poluotočiću) Nyksund. Parkirali smo se ispod jednog brijega, na 300 m prije Nyksund-a. Sunčali smo se, bilo je vrlo toplo, probali smo i loviti, ali jok! Htjeli smo ovdje i prenoćiti, ali gledajući parkiralište iz daleka, dobili smo dojam, da bi se koji kamen ipak mogao otkotrljati odozgo (2) na nas i - šta onda!

        U 16.40 smo po suncu krenuli natrag (3), prije Myre skrenuli u lijevo i po lijepom asfaltu stigli na krajnji sjeverni rt poluotoka, u malo ribarsko mjestance Stø. Od  Nyksund-a do Stø-a smo napravili oko 27 km, iako je Stø udaljen svega 6 km od Nyksund-a, ali bez direktne ceste. Stø ima lijepu luku, ima i camping, organiziraju se ekskurzije ribarskim brodovima na Atlantik, u posjet kitovima. Postoji turizam! Bilo ja čak i kupača.

        Parkirali smo se jasno uz more (4), na jednoj čistini između mjesta i kampa. Navečer (oko 23.00) smo išli loviti na lukobran (5), ulovili 5 sejeva, a Carla je digla i jednog manjeg bakalara. Ukupno cca 2 kg. Puhao je nekakav vrlo ugodni, topli vjetar i to sa sjevera?

        Za vrijeme ribarenje vidjeli smo najednom kako se je 20-ak m od nas izišla neka glava. Bila je to jedna krasna foka. Gledala nas je svojim velikim okruglim očima, promatrala šta radimo i onda nestala. Kasnije je još jednom izronila, nešto dalje, ali uvijek unutar luke.

       Iza ribolova, imali smo krasan sunčani spektakl. Sunce je u 24.00 sata bilo još dosta visoko iznad horizonta i putujući prema sjeveru, sa lijeve na desnu stranu, došlo je do malog otočića, koji je bio pred nama (6). Otok je pokrio donju polovicu sunca (7), a preostala polovica sunca je puzila u desno po gornjem rubu otoka, koji je nizak, horizontalan i paralelan sa morem. Nakon što je došlo do desnog ruba otoka, sunce se je počelo polako uzdizati. Bilo je 2.30 u noći, bilo je toplo, mi smo sjedili u camperu kod otvorenog prozora (8) i promatrali taj krasan fenomen.

42. dan - 12.07.2002 - petak: Stø - Andenes - 185/5201 km 

        Probudili smo se po jakom vjetru, sa udarcima vjetra slični našoj buri. Rano ujutro oko 6 sati je bilo još vedro, ali u osam je već bilo oblačno, sa visokim oblacima, iako ne i hladno.

        Do 12.00 smo se šetali po mjestu. Galebovi se gnijezde u neposrednoj blizini kuća. Cesta prolazi između kuće i stijene, a na toj stijeni galebovi grade gnijezda (1), uzgajaju mlade (2), seru po svuda i dižu neopisivu dreku. Kako žive oni u kućama, na deset metara od njih, nije mi jasno.

        U 12.00 smo krenuli. Prošli smo mjesto Klo (3) i stigli u Gisløy. Jezivo, pogotovo po ovom mokraćnom vremenu. Vratili smo se natrag, prošli Myre i - nije nam dao vrag mira - ponovno skrenuli na malu, pokrajnju cestu u smjeru Alsvåg-a. Nakon par kilometara asfalt je nestao, pojavila se je bijela cesta, a počelo je i kišiti. Sranje! Iza Haugen-a smo konačno izbili na normalnu cestu i proslijedili prema Sortland-u, ovaj put prešli preko velikog mosta za Strand i odlučili da odemo sa 82 prema sjeveru, na najsjeverniji otok Lofota Andøy i na njegovu najsjeverniju točku, u mjesto Andenes. Nakon 20-ak km, smo se zaustavili na jednom parkiralištu (+), ručali i iza toga se pokupili u krevet. Bili smo neispavani od jučer, a padala je i jaka kiša. Spavali smo do 19.30 i iza toga nastavili put, uvijek po kiši. Htjeli smo se zaustaviti i prespavati u Risøyhamn-u, na prijelazu za otok Andøy, ali nismo našli ništa zgodno i odlučili smo da nastavimo za Andenes, po cesti 82, po istočnoj obali otoka. 

        Stalno nas je pratila kiša, pejsaži su bili grozni i tu nam je palo najednom na pamet, da se vratimo kući. Cataldo se mora operirati 16.07., a 22./23.07. izlazi iz bolnice i pomislili smo, da je najbolje, uz ovo posrano vrijeme, da se vratimo. Odluka je pala iznenadno u roku od par minuta: vraćamo se. Prije nismo ni pomislili da se vratimo, a čak ni Jasminka nije htjela da se vratimo.

        U 21.30 smo stigli konačno u Andenes, na parkiralište usred mjesta, u neposrednoj blizini velikog svjetionika. Noć tiha i mirno, osim kiše.

43. dan - 13.07.2002 - subota: Andenes - Fauske - 343/5544 km  

        Cijelu noć je pljuštilo i bubnjalo po krovu. Ujutro su došli novi camper, a jedna glupača, sa camperom njemačke registracije, je parkirala svoj camper na 0,5 m od našeg, tako da smo jedva otvorili vrata za izlaz. A imala je mjesta koliko je htjela. Kada smo se digli, odselili smo se odmah na rivu uz more kraj muzeja, htjeli smo da za vrijeme doručka vidimo nešto drugo, osim zida njenog campera. Guska?

        Vrijeme je mokraćno. Prošetali smo se po rivi (1) i oko svjetionika (2). Posjetili smo muzej, koji je posvećen uglavnom kitolovu. Jako lijepo. Pred muzejom su izložene ogromne čeljusti jednog kita (3). Nevjerovatno! Čeljust je duga oko 2 m i visoka 1 m! Iza toga smo otišli na poštu, kupili hranu i naftu.

        U 13.45 smo krenuli na put povratka kući. Nismo imali namjeru da se mnogo zaustavljamo, htjeli smo da se što prije vratimo doma. Odlučili smo da se ne vraćamo uz more, već da idemo, dok možemo, po glavnom putu E6, koji ide po unutrašnjosti Norveške i koji je relativno brz.

        Uputili smo se, ovaj puta zapadnom obalom otoka preko mjesta Stave za Nordmela.

        Cesta je mnogo prijatnija od one jučer (82), ravna je, bez mnogo zavoja, gornji sloj je jako dobar, vozi se komotno sa 90 km/sat. Prošli smo Risøyhamn, došli ponovno na 82, kod Forfjord-a smo imali kišu, ali ne za dugo. Prošli smo pokraj mosta Strand - Sortland i nastavili po E10 za Lødingen, gdje smo stigli u 16.00. Stavili smo se u rep za trajekt, Carla je pripravila ručak, imali smo mnogo vremena. U 17.15 smo krenuli trajektom za Bognes (4), cijena prijevoza 168 NOK.

        Iz Bognes-a smo nastavili prema jugu po vrlo lijepoj cesti i po lijepom vremenu. Ima mnogo tunela. Priroda je prekrasna, pejsaži divni. Ogromne kamene planine (5) i impozantni gorski masivi (6). Na jednom mjestu smo se zaustavili uz more da se odmorimo, ja sam probao i loviti, ali ništa! Nije važno, sutra ćemo biti opet u Saltstraumen, a to znači ribe koliko hoćeš.

        U Fauske smo stigli oko 23.00 sata, nakon što smo danas prevalili 343 km! Našli smo lijepo parkiralište, uz samo more. Lijepo i tiho.

44. dan - 14.07.2002 - nedjelja: Fauske - Saltstraumen - 60/5604 km  

        Probudili smo se po krasnom, sunčanom jutru. U 11.15 krenuli za Saltstraumen. Danas trebamo naloviti dosta riba, jer nas čeka dugi put kroz unutrašnjost Norveške, gdje nema mora!

        Oko 12.30 smo bili u Saltstraumen . Parkirali smo na našem starom parkiralištu (P). Carla je pripravila ručak. Nakon ručka je Carla išla brati borovnice, a ja sam gledao moto trke na televiziji (Rossi).

        Popodne smo otišli u ribolov. Digli smo 10 sejeva, ukupno oko 3,5 kg. Odlučio sam da sutra odem na jedno mjesto u moreuzu, na cca 200 m od mosta prema oceanu, gdje sam vidio jednu veliku stijenu, koja viri iz vode, na koju bi trebalo stići dvadesetak minuta prije promjene smjera strujanja i u roku od jednog sata vjerovatno uloviti mnogo ribe.

       U ovom prvom satu nakon promjene smjera strujanja, struja nije još tako jaka, ali kasnije je u neprekidnom porastu i blinker samo pluta po površini kao hidrokrilni brod. U Saltstraumen-u se može dobiti turistički prospekt sa tabelom, u kojoj su navedene, točno na minutu, sve promjene strujanja u jednom ili u drugom smjeru i to za svaki dan od aprila do decembra (može ga se izvaditi i sa Interneta: www.bodoe.com, tako da svatko može točno programirati početak ribolova. Detaljni opis tjesnaca Saltstraumen i teritorija oko mjesta Bodø može se naći na istom situ.

        Ali, najveći je problem kuda sa ribom. Imam hladionik za duboko hlađenje WAECO, ali ne radi dobro i mislim da je veoma loše napravljen. Nisam zadovoljan. Prostor za hlađenje ima na dnu jednu kockastu udubinu od cca 4 litre. Kada se hladionik napuni do vrha, zamrznuta se riba u toj udubini nakon nekog vremena odledi i postane mekana. Jasno, da se ta riba ne može držati dugo u hladioniku, jer bi se usmrdila. Vjerovatno onaj donji dio nema spirale, radi čega ne hladi na niske temperature i počinje se odleđivati i čak smrditi. U gornjem dijelu hladionik hladi dobro i riba je tvrda kao kamen, ali to mi ne vrijedi ništa. Iz ribe u udubini počinje teći krv! Morati ću protestirati kod WAECO, jer su mi time kompletno pokvarili moje putovanje.

45. dan - 15.07.2002 - ponedjeljak: Saltstraumen - Laksfossen - 355/5959 km

        Digao sam se u 6.30 i oko 7.00 sam bio na moreuzu kraj stijene. Morao sam zavrnuti nogavice i kroz vodu do koljena, došao do stijene. Popeo sam se na kamen, koji je bio ustvari jedan otok (ukupna površina oko 6-8 m²). U momentu je sve mirovalo, struje nije bilo. Nakon par minuta voda se je počela povlačiti u smjeru oceana. U roku od jednog sata sam digao 19 sejeva, 2 manja sam vratio natrag. Malo je bilo komplicirano stajati na skliskom i kosom kamenu, izvlačiti ribu, skidatu ju sa blinkera i paziti da ne odleti natrag u more. Da je bio netko sa mnom, ulov bi bio sigurno za 50% veći. U kamper sam doonio ukupno 17 sejeva, odnosno cca 6,0 kg ribe (1). Dobar ulov. Odmah sam podijelio camperistima (iz Njemačke 10 komada, a 7 preostalih u salamuru. U hladionik više ne ide, pun je. Kada sam došao u camper Carla je još spavala.

        Konačno oko 11.45 smo krenuli, preko velikog mosta iznad moreuza, prema jugu (Mapa 1). Iza mosta smo skrenuli u lijevo na 812. Nakon 70-ak km od Saltstraumen (Mapa 2) smo, kod mjesta Medby, izbili na široku E6, a nakon daljnjih 80-ak km (Mapa 3) smo se zaustavili na Polarnom krugu (2). Kraj parkirališta postoji spomenik jugoslavenskim internircima (3), sa tekstom na hrvatskom i na norveškom jeziku, koji su se za vrijeme drugog svjetskog rata nalazili ovdje u koncentracionim logorima. Carla si je priuštila sladoled sa polarnog kruga (4). Veli da je nešto hladniji od našeg?

        Kada smo 20.06.1995 prošli polarnu obratnicu (66°33’), bilo je sve pokriveno snijegom, iako je bilo sunce. Ove godine snijega ni blizu (1995-te smo bili 25 dana ranije), ali ove godine je ljeto u Norveškoj došlo mnogo ranije nego obično. U 1995 na Lofotima smo zatekli sve stalaže za ribu krcate bakalarima, ove godine kompletno prazne! Rekli su nam da je ove godine došlo rano, toplo ljeto, bakalari su se brzo osušili i otišli u skladišta.

        Nakon Polarnog kruga, u 15.30 smo se zaustavili kod Hjartåsen-a (5), uz rječicu kraj željezničkog mosta, gdje smo ručali pred 7 godina, na putu prema sjeveru. Sada putujemo na jug. Carla je pripremila za ručak sejeve, koje onda nismo ni sanjali. Počeli smo ih loviti tek kasnije na Lofotima.

        Prošli smo kroz mjesto Mo i Rana, iza toga Mosjøen (Mapa 4) i u 21.00 stigli na stvarno prekrasni slap Laksfossen. To je zapravo jedan veoma široki, ne naročito visoki slap, sa vrlo mnogo vode. Vidjeli smo losose kako skaču u slap, ima ih vrlo mnogo, a po njima je slap dobio i ime (laks = losos, fossen = slap). Odmah kraj slapa je izgrađen restoran, sa parkiralištem, jasno sa camperima i autobusima, mi smo otišli 100 m dalje, gdje nije bilo nikoga i gdje je bio veći mir. Danas smo prevalili 355 km, na sreću dan je bio prekrasan, sunčan i ugodan za vožnju. Noć smo proveli u divnom miru, buka slapa nas nije smetala.

46. Dan - 16.07.2002 - utorak: Laksfossen - Stjørdalshalsen - 373/6332 km

        Ujutro je malo oblačno (1). Počeo sam fotografirati slapove (2), cvijeće, barke pod slapom (3) i onda najednom je fotokamera počela zezati. Napravila je jednu sliku i neće više. Promijenio sam baterije, ali kamera opet: jednu sliku i gotovo! Mučio sam se, nešto sam snimio, ali neki pejsaži su nestali. Šteta!

        Oko 11.00 smo krenuli dalje prema jugu (Mapa 1), stalno po E6. Cesta je sve do Majavatn-a (oko 60 km) jako vijugava i veoma opasna za vožnju. Iza toga (nako daljnjih 60 km) smo se zaustavili u mjestu Trones (Mapa 2) i parkirali na nekoj livadi, pred ulazom u “Familiepark”. Puno posjetioca sa djecom. Ručali smo u miru, dan je prekrasan, divno sunce. Ponovno stop u Grong-u gdje smo kupili hranu, a onda dalje prema krasnom Snåsavatnet jezeru, kojega smo prošli po zapadnoj obali.

        Iza Steinkjer-a smo skrenuli u desno na 761 (Mapa 3) i krenuli prema malom mjestancu Inderøy. Na pola puta, na otvorenoj cesti su napravili uzdignuće, tako da automobili moraju smanjiti brzinu. Nismo brzo vozili, oznake da tako nešto nailazi nismo vidjeli, uostalom bila je otvorena cesta i sa brzinom od 40-ak km smo naletili na tu uzvisinu i formalno odletili u zrak. Putnički automobili sa 40 km prolaze preko bez problema, ali za camper sa svim ormarima, čašama i suđem ...?

        Otišli smo u Inderøy, jer smo vidjeli da na karti piše Straumen, tj. moreuz, a mi to čitamo: riba. Ali, ovaj puta je bilo bez veze. Nekakav most postoji preko nekog plitkog moreuza, koji je možda pogodan za patke. Cijeli zaljev je veoma plitak, tako da nismo ni probali.

        Nastavili smo dalje (Mapa 4) i oko 21.00 stigli u Stjørdalshalsen (Mapa 5). Veliko industrijsko mjesto, ali pronašli smo put do neke luke na sjeveru grada i tu se utaborilina rivi (+). Riva sa praznom lukom, osim jedne jedrilice, nigdje žive duše. Probali smo i loviti, ni trzaja. Danas je cijeli dan bio vrlo lijep i sunčan, ali tu smo zatekli vjetar i oblake. U blizini je bio i aerodrom i uz večeru smo promatrali avionski promet. Spavali u miru.

47.dan - 17.07.2002 - srijeda: Stjørdalshalsen - Bygdin - 386/6718 km

        Probudili smo se po kiši. Nakon doručka krenuli prema jugu (Mapa). Putem sam nazvao firmu Karl Geuther - Bremen, Njemačka i rezervirao mjesto za trajekt Egersund - Hanstholm za 23.07. u 16.15.

        Ubrzo smo stigli u Trondheim, vrlo lijepi grad, poznajemo ga iz 1995-te, ali prilično skup. Bar tako izgleda na ulazu. Ulaznina u grad 15 NOK. Ulaznica se paga direktno iz auta preko automata, dao sam 20 NOK, ali nisam dobio ostatak. Znači ulaz stoji 20 NOK. Čudno za Norvešku.

        Nastavili smo dalje, uvijek po E6. Lijepi pejsaži, ali ipak kada traju predugo, bez promjene, postaju dosadni. Nedostaju nam more i fjordovi. Prošli smo kroz Støren i Berkåk i stigli u Oppdal, uzeli naftu i nastavili. Cijelo vrijeme kiši. Prošli smo kroz Dovrefjell Nasjonalpark, djeluje kao mjesečev pejsaž, zatim kroz Hjerkinn  i stigli u Dombås, nastavili po E6, prošli kroz Otta i kod mjesta Sjoa skrenuli u desno na 257 prema Randsverk-u. Tu se je pejsaž izmjenio, krasni kanjoni, masu kajakaša na vodi, ne smeta ih kiša. Zaustavili smo se kod Heidal-a, jer smo vidjeli malu crkvicu i lijepo groblje (1) i sve to fotografirali. Čudno, danas fotokamera funkcionira! Kod Randsverk-a skrenuli u lijevo na 51 prema Fagernes-u. Teren dosta pust, niske šume, ali pune bijelog lišaja po zemlji, debelog i gustog, izgleda kao da je pao snijeg (2). Popeli se po jakoj kiši na visoravan, 1380 m iznad mora. Tu mora da je zimi vrlo visok snijeg,  sve je puno vrlo visokih kolaca za oznaku ceste (3), ali i jako pusto.

        Spustili smo se prema lijepom jezeru Bygdin. Šteta da kiša pljušti kao iz kabla (4), pejsaž bi po suncu trebao biti jako lijep. Odlučili smo da tu negdje prespavamo, možda sutra bude sunca. Spustili smo se kraj samog jezera, na malo parkiralište iza restorana. Kiša je ipak nakon nekog jednog sata prestala, sunce se počelo probijati kroz oblake i uspio sam čak da napravim koju snimku (5). Iza toga je opet navalila kiša.        

        Telefonirali smo sa Jasminkom. Cataldo je operiran. Operacija je trajala 14 sati (predviđeno 6). Nije baš najbolje.

48. dan - 18.07.2002 - četvrtak: Bygdin - Odda - 329/7047 km

        Jutros smo se probudili po lijepom vremenu. Sunce i bijeli oblaci na plavom nebu. U 9.45 je došao i mali brodić (1), doveo je grupu turista i nakon toga odveo drugu grupu. Jezero Bygdin je dugo preko 20 km, a nalazi se  na cca 1050 m iznad mora.

       Vratili smo se cestom cca 1 km natrag i fotografirali jezero po suncu, kao što smo to planirali jučer (2). Zbog toga smo i ostali ovdje preko noći!

      Nastavili smo naš put i ponovno se zaustavili kod jednog improviziranog bifea, da snimimo jednog soba (3). Carla mu je pokušala dati i keksa i kruha i soli i šećera, ništa nije htio, (4), izgleda da mu se najviše sviđa ona kržljava trava (5).

        Iza toga su došli dosta strmi, ali ne dugi usponi, sa krasnim panoramskim vidicima. Od Bygdin-a na ovamo ima dosta turizma, tj. hotela i campinga. Prošli smo Fagernes i nastavili prema Gol-u, uvijek po 51. Isto lijepi krajolici, turizam u razvoju. Na jednom prijelazu smo ipak naletili i na snijeg i čak se i sanjkali na najlonskoj vreći. Napravio sam i snimke, ali moj CASIO QV 3500 me je opet izdao i ostao sam bez snimaka.

      Na najvišem prijelazu, na jednom manjem brežuljku vis-a-vis restorana (+), smo pokopali našu maskotu, Mušrumeri (Mushroomaari). To je bio jedan mali troll iz Finske (1995), napravljen od gube (gljive sa drveta) i sobove dlake, nama jako drag. Bio je uvijek sa nama na našim putovanjima i stajao je na prednjem prozoru, ali je vremenom počeo da gubi dlaku i da se raspada. Pokopali smo ga, uz sve počasti, na brežuljku, u jednoj kućici sagrađenoj od kamenja.

        U Gol-u smo konačno sišli na široku E7 i krenuli na zapad prema Bergenu. Nakon 70-ak km smo se zaustavili na obali jezera Ustevatn kod mjesta Haugastøl i tu konačno ručali u našem lijepom, sunčanom, panoramskom restoranu (6). Proslijedili smo naš put i zaustavili se opet nakon 50-ak km iznad prekrasnog slapa Vøringsfossen, gdje smo bili 1999-te. To je ogroman slap, visok oko 100 m, pred 3 godine smo se spustili kozjom stazom do njegovog podnožja i snimali ga filmskom kamerom. Vrijeme je danas prekrasno, pokušao sam napraviti snimke, ali CASIO opet nije htio da proradi i razočarani smo krenuli dalje.

        Sišli smo po serpentinama i kroz masu tunela u Eidfjorden i dalje u Sørfjorden po 13. Dobro poznajemo ovaj kraj i znamo kamo moramo na prenoćište. Stigli smo u mali lijepi gradić Odda u 22.00. Ovdje se opaža kada počinje noć, sada smo već daleko na jugu od polarnog kruga. Parkirali smo se na rivi iznad mora, pripremili večeru i uspio sam da napravim čak i neki snimak iz kampera (7, 8), iako je već skoro noć. Iza toga u krpe.

49. dan - 19.07.2002 - petak: Odda - Tittelsnes - 159/7206 km

        Ujutro u 6.00 nas je probudila buka. Bili smo parkirani blizu ulaza u neko skladište ili dvorište nekog poduzeća: kamioni, viljuškari, na rivi autobusi i nema druge, pobjegli smo na naše mirno parkiralište iz 1999-te i odspavali do 9.40. Oblačno, ali bez kiše. Oko 11.00 je granulo sunce, u 12.00 smo krenuli na put po cesti 13.

        Zaustavili smo se kod krasnog slapa Låtefossen-a (1) i snimali. To su zapravo dva slapa (2), koji se pod mostom spajaju u jedan i utiču u rječicu (3, 4, 5, 7), koja ide prema Odda-i. Tu smo bili i pred tri godine, ali je uvijek vrijedno za vidjeti. Nastavili smo put i iza mjesta Skare smo skrenuli u desno na E134 i spustili se lijepom cestom do Åkrafjorden-a, gdje smo se zaustavili i na jednoj rivi počeli sa ribolovom.

       Došla su još dva campera iz Italije. Oni su tek došli u Norvešku, idu prema sjeveru, mi na jug. Digao sam samo jednu lokardu. Nastavili smo dalje niz fjord, a prije slapa u Langfoss-u (8) smo platili cestarinu (40 NOK). CASIO me počinje ozbiljno zafrkavati, počeo je praviti sike u negativu.

        Nastavili smo dalje, prošli Etne i iza Ølen-a,  u Lundeneset-u, na kraju fjorda, smo vidjeli brodogradilište za gradnju velikih platformi za bušenje nafte na moru (9). Dvije platforme su izgleda u remontu, jer imaju noge prljave od mora ili od školjaka. Sa E134 smo stigli do Våg-a i tu skrenuli u desno na E39 prema sjeveru, do Tittelsnes-a. Danas smo imali cijeli dan, od Odda-e do Tittelsnes-a, lijepo vrijeme.

        Parkirali smo opet na rivi kod stare gospođe. Carla je odmah otišla u berbu i nabrala punu kutiju borovnica, a ja sam sa rive digao 7 krasnih lokardi. Spavanje ponovno u predivnoj tišini.

50. dan - 20.07.2002 - subota: Tittelsnes - Førde - 18/7224 km

        Ujutro krasno sunce, spavali smo do 9.30. Još iz kreveta sam vidio iz našeg prozora (1), da je došla riba pred rivu i jasno na ribolov! U 30 minuta sam digao 6 lokardi, od toga dvije iznad ½ kg. Carla je otišla u šetnju i skitanje uz obalu i opet donijela masu borovnica. Iza ručka smo otišli u šetnju, najeli se malina i donijeli tri kutije pune malina u camper.

        Kada smo se vratili sa šetnje, našli smo lučicu punu brodova. Na obližnjem brijegu se slavi neka fešta, music-party ili tako nešto i svi dolaze brodićima, jahtama, autima. Riva je puna, sa kopnene i morske strane, a mi smo sa camperom usred toga mravinjaka (2). Postalo je prilično glasno, muzika na sav glas, svi piju, uglavnom pivo, neki su već pripiti i odlučili smo da zbrišemo. Tko zna šta se sve može desiti ovdje ove noći.

      Ja sam još prije polaska digao 3 krasne lokarde i onda smo odvezali naše cime i uputili se u Førde, gdje smo našli malo, tijesno parkiralište, ali na tri metra od mora (3) i samo za nas. Jasno odmah na ribarenje: digao sam jednog lyra od preko 1 kg i još nešto sitnije ribe. Sutra Carla mora napraviti marinadu od lokardi, imamo ih najmanje 4 kg i nema više mjesta u dubokom hlađenju, a marinada može da se drži dugo i u običnom frižideru

        Vrijeme je cijeli dan bilo jako lijepo. Noć mirna.

51. dan - 21.07.2002 - nedjelja: Førde - Tananger - 105/7329 km

        Jutro lijepo, iako se je nad zaljevom Førdespollen spustila magla, koja međutim nije trajala dugo. Digli smo se prije 8.00, jer je Carla htjela spržiti lokarde za marinadu. Ja sam oko 8.30 išao probati sreću i za 1 sat lova sam digao jednog lyra od skoro 1 kg, jednog lijepog seja i tri srednje lokarde. Sve skupa nešto preko tri kg ribe. Oko 10.20 smo krenuli prema jugu i nakon par km skrenuli na desno na 47 za Haugesund. Mali gradić sa simpatičnom lukom, zapravo rivom i promenadom uz more. Nedjelja je i sve je prazno!

        Nastavili smo uvijek po lijepom vremenu po 47 do mjesta Kopervik, tu prešli na 511 i spustili se istočnom obalom otoka Karmøy do njegove krajnje južne tačke. Zaustavili smo se kod svjetionika Falnes (1, 2), parkirali na divlje i ručali. Pojeli smo onog lyra od jučer od preko 1 kg. Bio je izvrstan! Gledali smo na TV i Grand Prix Francuske!

        Vrijeme se je pokvarilo, počeo je puhati hladan vjetar i odlučili smo da odemo u luku Skudeneshavn i da se ukrcamo na trajekt od 18.20. Imali smo dosta vremena i Carla je, dok smo stajali u repu za trajekt, spržila lokarde i napravila marinadu. Jutros nije uspjela! Trajekt smo platili svega 107 NOK, ali vjerovatno zabunom, jer prema mojim informacijama treba stajati oko 180 NOK. Ali prihvatili smo “popust” i nismo se bunili.

        Na pola vožnje smo pristali u luci otočića Kvitsøy. Ovdje je vjerovatno neka pomorska baza, jer je sve puno ogromnih antena. Nakon 1.20 h smo stigli u Mekjarvik. Prošli smo periferijom Stavanger-a (posjetili smo ga 1999-te), iako i na periferiji treba platiti ulaz u grad (danas je gratis, jer je nedjelja) i pokrajnjim cestama stigli u Tananger.

        To je jedan veoma lijepi mali gradić, mislim da je njihovo ljetovalište, jer je pun vila i vrlo lijepih kuća sa vrtovima. Mjesta za parkiranje ni slučajno, ali mi smo se snašli i prespavali usred grada, kraj mora, i još sa lijepim pogledom na zaljev. Na večer uz večeru smo gledali sa prozora, kako su čigre (rondine del mare) u grupama pikirale na more i zaronile pod vodu u lovu za ribom. Probilo je sunce, pojavile se i duge i sve se je obojilo divnim bojama (3). Ovo je nažalost i posljednji snimak sa putovanja po Norveškoj, jer je CASIO otkazao definitivno poslušnost. Nadam se da ću uspjeti, da ga popravim u Torinu.

52. dan - 22.07.2002 - ponedjeljak: Tananger - Egersund - 108/7437  km

        Jutro oblačno i vjetrovito. Oko 10.30 smo krenuli put Egersunda, sve uz more. Na oceanu veliki valovi, prohladno. Oko 12.00 smo stigli u Egersund, kupili hranu, otišli u dućan, vratili plinsku bocu i dobili kauciju od 580 NOK. Parkirali smo na našem uobičajenom parkiralištu, pokraj sportske lučice.

        Popodne smo otišli loviti, kraj one tvornice, gdje smo lovili odmah prvog dana, ali jaki vjetar i jake struje nisu obećavali uspjeh. Carla je ipak digla dva seja.

        Za večeru je Carla priredila divne palačinke sa malinama i nutellom. Za oblizati prste.

53.dan - 23.07.2002 - utorak: Egersund (N) - Glyngøre (DK) - 76/7513 km

        Vrijeme ujutro ništa naročito. U 12.00 smo krenuli u trajektnu luku i odmah otišli u ured Fjord Line na check-in. Naša rezervacija, koju smo napravili iz Trondheima izgleda nije nigdje registrirana (?), ali smo na sreću ipak dobili mjesto na današnjem trajektu. Odmah smo se stavili u red, da se netko ne predomisli. Za vrijeme čekanja, jer trajekt dolazi tek u 16.00 išli smo naravno ribariti. Carla je digla jednog malog bakalara, ali ga je odmah vratila natrag u more. Ja sam digao jednog seja i jednog bakalara od pola kg, a onda sam zakvačio nešto golemog. Počeo sam izvlačiti i dovukao do površine jednog ogromnog bakalara od preko 2 kg. Trebalo ga je dignuti na rivu, koja je visoka preko dva metra, nisam imao pri ruci moju mrežu na štapu, a Carla je bila u camperu. Ljudi su se skupili i gledali, ja sam polako počeo da ga vučem, nije trzao, ali bio je pretežak. Možda je bio zakvačen samo za usta i kada je bio 30-ak cm iznad vode, blinker mu je uslijed njegove težine vjerovatno otkinuo usnu i on je pao nepovratno u more. Za plakati!      

        Sa ovim neuspjelim ribolovom završio je zapravo jedan vrlo uspješan ribolovni dopust u Norveškoj. Za ova 45 dana boravka u Norveškoj Carla i ja smo digli ukupno 271 ribu u težini od 87 kg. Nije ni tako loše za dva amatera!

        U 16.45 smo se ukrcali u M/S “Bergen”, more je bilo valovito, dosta vjetra, uz obalu Norveške čak i malo kiše. U Hanstholm smo stigli u 23.30. Odmah smo nastavili put za Glyngøre, gdje smo stigli u 1.30 i parkirali se kraj naše plaže, gdje smo spavali 06.06., u polasku za Norvešku. Noć je prošla u divnom miru.

54. dan - 24.07.2002 - srijeda: Glyngøre (DK) - Pinneberg (D) - 442/7955 km

        Ujutro je jaki vjetar propisno drmao našu kućicu, tako da smo u 8.00 doručkovali, a već prije 9.00 krenuli prema Hamburgu. Išli smo po 26 do Viborg-a i nismo nastavili kao u dolasku prema Århus-u, već smo skrenuli u lijevo na 13 za Vejle. Do Vejle-a smo imali dobru i brzu cestu sa relativno malo prometa. Kod Vejle smo ušli na autostradu E45. Na 50 km prije granice smo izišli sa autostrade, spustili se u grad Aabenraa i našli pokraj mora parkiralište rezervirano za campere. Vrijeme lijepo, ali mi smo si malo odspavali.

        U 18.00 smo stigli u Pinneberg, kod Rotraut i Waldemara. Večera ponovno u grčkom restoranu, a iza toga gledanje naših fotografija (preko 600) iz Norveške.

55. dan - 25.07.2002 - četvrtak: Pinneberg (D) - Hammelburg (D) -  626/8581 km

        Krenuli smo tek u 11.30. Autoputom preko Hannover-a i Hildesheim-a sve do Nacionalnog parka Harz. Prokrstarili za tri sata dobar dio parka, ali nakon ljepota Norveške, ove nas nisu naročito oduševile. Izgubili smo dosta vremena, dok smo se dočepali autoputa i zatim krenuli preko Kassel-a i Fulde na jug put Würzburg-a. Na 40 km prije Würzburga smo izišli sa autoputa, bila je već noć i pronašli parkiralište u malom gradiću Hammelburg. Na sreću, cijeli dan smo imali lijepo vrijeme. Noć mirna!

56. dan 26.07.2002 - petak: Hammelburg (D) - Kempten (D) - 335/8916 km

        Ujutro smo se digli već oko 8.00, jer na parkiralištu je počeo promet. Pada sitna kiša. Mnogi odlaze ili odlaze, parkiralište se nalazi usred grada. Ali nitko nema nikavih primjedbi što smo se parkirali. Kada smo izišli sa parkirališta vidjeli smo na drugoj strani ceste parkiralište rezervirano za campere. Po noći ga nismo primjetili.

        Nastavili smo put autoputem prema jugu

i preko Würzburg-a, Ulm-a i Memmingen-a stigli oko 13.30 u Kempten kod Carlinih roditelja.

        Opet smo parkirani na lijepom parkiralištu pred kućom. Mirno kao uvijek.

57. dan - 27.07.2002 - subota: Kempten (D) - San Maurizio (I) - 528/9444 km

        Nešto prije ručka smo krenuli na put i kroz Lindau, Chur, San Bernardino, Chiasso i Milano stigli predvečer kući u San Maurizio.

Osvrt:

        Zadovoljni smo sa putovanjem, bilo je jako lijepo. Norveška je po svojim mnogobrojnim prirodnim ljepotama sigurno najljepša zemlja u Evropi (nisam posjetio Portugal, Englesku i Irsku). Ima krasnu prirodu, kada se putuje kroz Norvešku imaš osjećaj da se nalaziš u krilu majke prirode, ima veoma dobre ceste, Norvežani su vrlo prijazni, susretljivi i otvoreni. Naribarili smo se do mile volje. Ovaj dnevnik se je ovaj puta pretvorio iz putopisnog u ribolovni dnevnik. Ali, neka! Imali smo i sunca i kiše i hladnih dana, ali nijednom nismo upalili našu plinsku peć za grijanje, nismo osjetili potrebu. Parkirali smo u kampu samo jednom, u Saltstraumen.

         U 57 dana, skoro dva mjeseca, smo prevalili ukupno 9500 km (Tabela). Prosječni potrošak nafte 10,57 lit/100 km. Sveukupno smo potrošili 2140 €, od toga: nafta 810 € (1001 litra), troškovi puta - autostrada, 20 trajekta, parkiranje, tuneli, mostarine, ulazi u gradove i jednom camping - 670 €, hrana i sitni troškovi 660 €. Planirao sam bio 2500 €, ali je bio predviđen dulji boravak.

        Za desetak dana idemo ponovno na more, ovaj puta na kupanje i sunčanje na toplom Jadranu (1), u naš stari camping "FKK Kažela" u Medulinu (2, 3), u Istri, gdje možemo uživati u izlazu (4) i zalazu (5) sunca.

        A Norveška? Već je u programu za 2004-u, iako smo u momentu odluke, da se vratimo kući, bili sigurni da je to posljednji posjet Norveškoj.

        I na kraju: putovanje je bilo jako lijepo, ali sa dvije crne mrlje:

        Prva: fotokamera CASIO, koja me je ostavila na cjedilu, na svu sreću u zadnjim danima putovanja, ali koju su mi nakon toga u servisu u Torinu doveli u red. U kvaru je bila elektronika. Ali, nakon šest mjeseci, me je ponovno izdala u Granadi, u Alhambri, gdje nisam uspio fotografirati ljepote, koje su bile pred nama, a mislim da foto kamera služi upravo zato.

        Druga: hladnjak WAECO CCF-18 nije prikladan za duboko smrzavanje. On je u tu svrhu vrlo neefikasan i konstruktivno neispravan. Ja ga za tu izričitu uporabu ne mogu nikome preporučiti. Protestirao sam kod firme WAECO i umjesto spremnosti da mi pomognu, odgovorili su mi da:

-        Isparivač ne ide do dna, već samo do polovice boxa (kao što sam i predpostavljao) i zbog toga box nije prikladan za ono za što sam ga ja upotrebljavao? - Ja sam ga upotrebljavao za duboko hlađenje! U WAECO katalogu piše: box za duboko hlađenje od +5°C do -15°C, kapaciteta 18 litara. Ne 8 ili 10 litara. Nigdje u prospektnom materijalu ne piše za što je prikladan, odnosno za što nije prikladan!! I nigdje ne piše da zamrzava samo u gornjoj polovici, tj. u pola kapaciteta!

-        Ja bih, savjetuju, mogao eventualno riješiti problem, ako između materijala kojeg hladim, ostavim slojeve zraka, tako da hlađenje ide do dna? - Ali, kažu, eventualno? A mislim, da to i nije tako jednostavno (možda bi trebao savjet jednog arhitekta), a svakako bi smanjilo ponuđeni kapacitet hladnjaka.

-          I na kraju vele: nadamo se da smo vam pomogli ovom informacijom! Hvala!

        Box firme WAECO je jako crna mrlja, veliko razočaranje, a pogotovo odnos te firme prema kupcu. Na žalost!